Paradoksi

Piše: Batrić Babović

Paradoksi su smisao ljudskog i svih ostalih postojanja. Kupajući se u uvali Liman pored Ulcinja u vrijeme kad plažu zapljuskuju visoki talasi, oni dolaze do najtananijeg izražaja. Ideologija vanzemaljskog paradoksa živi i kad Enriko Fermi nije prisutan, ali pitanje „gdje su ostali“ na ovoj ulcinjskoj uvali življe je nego ikad. Iz godine u godinu sve se više sporazumijevamo na engleskom jeziku. Albanski i srpski jezik su van snage i upotrebe, osim u međuporodičnom i unutarporodičnom plažnom razgovoru. Iznad plaže niču hoteli i oblakoderi, umnožavaju se sveže humke na pravoslavnom groblju i pričaju milenijumski stare priče autohtonih Ulcinjana na neizmijenjen i samo ovom podneblju svojstven način. Mladi konobari sa Kosova i Metohije mlađi su od 1999.godine. Ne znaju jednu riječ srpskog jezika. Ne nose opterećenja koja nose starije generacije s ovu i s onu „stranu granice“. Dok limanski talasi nose sitno i krupno kamenje ka pučini i obali, na obalskoj pozornici smenjuju se pojedinačni misaoni tokovi svih prisutnih kupača kojih je brojno manje od jednog fudbalskog tima. Prazne plaže, prazni hotelski neboderi iznad plaže, priče o milijardam evra, sumnjivim tenderima i balkansko-avganistanskim rutama „bijelih supstrata“ krase uvalu ispod pravoslavnog groblja i ulcinjskog Starog Grada. Engleski jezik jedini je veznik neraskidivog zajedničkog života. Kamen veličine pesnice koji je talas valjao od obale do pučine prizivao je Miguela Servantesa, Dolčeanu i Enrika Fermija. I ono čuveno pitanje „Gdje su svi?“ Ako NAS, NJIH I SVIH NAS UOPŠTE IMA!!!

****

Antipodi po načinu razmišljanja M.i N. vole julska kupanja na Velikoj plaži nedaleko od ušća Bojane u Jadransko more. Pri povratku sa kupališta u ulcinjske Meterize, primijetili su pri ulasku u grad, na jednoj traci jednu do druge crnogorsku i albansku zastavu. M se odmah sjetio dodjele Trinaestojulske nagrade i pohvalio koreografa scene koja je kroz zastave odslikavala slojevitu crnogorsku prošlost. Priznao je da je domaćin prijema na kome je upriličena najveća državna nagrada političar bez rivala na aktuelnoj političkoj pozornici. Zastave sa ulaza u grad Ulcinj prešle su u drugi plan. Navika je čudo!

****

Ratovi otkrivaju lica i naličja svakog ljudskog karaktera. On je rođen davne hiljadu devetsto pedeset i neke. Ime mu je Dragoljub. Nadimak mu nije Draža. Ni dan danas. Neki nisu stigli od strahova i doušnika da ga tako zovu. Imali su posla oko ostanka i opstanka. Ovi koji su još među živima, čekaju bolji trenutak da mu tepaju na izvorni način. Svi. Samo da rat prođe. Još traje!

****

A kad prođe taj rat naići će neki novi jači nego onaj prije. I tako do u nedogled. Fašizam zove sebe antifašizmom. Sve je naopako. Ima dana za ispravljanje. Nikad nije kasno. Nije ni jasno do kraja. Gotovo ništa. Lakše se uzdiše i izdiše.

****

Dante Aligijeri napisao je trilogiju „Božanstvena komedija.“ Pakao je ispred čistilišta i raja. Humor je ispred tragedije. Ironija je ispred zbilja. Šalu je Bog ostavio. A đavo? Sumnju i sve detalje koji nisu za pominjanje. Domeniko de Mikelin je davne 1465.godine na jednoj freski pokazao smisao i besmisao. Baš sve u malo slika.

****

O podjeli života na prvu i drugu polovinu najbolje govori Anton Pavlović Čehov. Otprilike naizust piše da se druga polovina života pametnog čovjeka sastoji u oslobađanju loših navika, mišljenja i predrasuda koje je stekao u prvoj životnoj polovini. Iako je Čehov vrhunski dramski pisac nije do kraja objasnio šta je to pametno i dobro, a šta nije. U nastavku ovog studijskog putovanja, narodna poslovica kaže da se ostavi imanje naslednicima radi pamćenja, a da se ostave dugovi radi vječnog pamćenja. Indikativno je da se Čehov igra najviše kod Srba i da je narodna poslovica porod srpskog naroda. Još je indikativnije da su Srbi najmanje prozreli Čehovljeve i slojeve ispisane narodne poslovice. Jungov fenomen koji će istraživati Jungovi naslednici. Da so ne obljutavi.

****

„Knez Tame“ u poduhvatima „Velikog Brata“ ima za cilj da postane „Sin Svjetlosti.“

„Krst i Luna dva strašna simbola
Njihovo je na grobnice carstvo“

****

Srpski integralizam je srpski kosmos. Srpski kosmos je Luča mikrokozma. Luča Mikrokozma je Hristos. Hristos je Istina. Čemu „srpski svjetovi“ kad nas na mjestima gdje je kursor “ srpskog svijeta“ djelovao nema ili ima u statističkim tragovima! Kuća koja se nalazi na drumu, sa domaćinima nepametnim glavama, uvijek je plaćala previsoke cijene. Otprilike sa kamatama visine bola da se ni čukunučad ne oporave. A dalje i dalje, do u nedogled hoda se bez dilema i upitnika stazama koje su dovele do bolesti i gnojavih rana. Paradoksalno ali istinito.

****

I dok ljeto klizi ka avgustu, koncerti šovinizma pune kunete mrtvih istorijskih tokova. Fašisti laju, ujedaju i reže. Mirni, mudri, pametni i kulturni ćute. Paradoksi teku. Kuda niko ne zna. Bog je veliki. Nije još dao završnu riječ. Čeka na preumnjenja i pokajanja.