Pad globalističke propagande: Gase se medijski velikani antisrpstva! IN4S ulazi u osamnaestu godinu

Dok se na medijskoj sceni Balkana urušavaju nekada moćne medijske imperije, poput Al Jazeere Balkans, Glasa Amerike (Voice of America) i Radio Slobodne Evrope (Radio Free Europe), IN4S ulazi u osamnaestu godinu svog postojanja.

Gašenje ovih medijskih projekata nije plod spoljne represije, kako će se možda nastojati predstaviti, već rezultat duboke dekonekcije sa realnošću i publikom. Riječ je o medijima koji su godinama funkcionisali kao megafoni globalističkih i neoliberalnih centara moći, služeći se profesionalnim eufemizmima kako bi kamuflirali suštinsku ideološku agresiju prema tradiciji, identitetu i suverenizmu. Gašenje ovih medija nije čin gušenja slobode medija – to je čin istorijske pravde. Narod ih ne gasi. Narod ih je samo prestao gledati. Prestao slušati. Prestao čitati. Jer narod osjeća kad mu se obraća neko ko ga mrzi, prezire i želi da ga preobrati u nešto što nije.

Svoje postojanje su opravdavali mantrama o „objektivnosti“, „demokratiji“ i „slobodi medija“, dok su suštinski bili alati dubokih interesa koji su podržavali izopačene politike, fabrikovali pristrasne narative i napadali svakoga ko se usudio da misli svojom glavom – kao naprimjer  IN4S. Njihova urednička politika bila je hladno kalkulisana – pod plaštom profesionalizma, kulture i otvorenosti, širene su teze o „genocidnom narodu“, „balkanskim primitivcima“, „zaostaloj pravoslavnoj zajednici“. Cilj je bio da se narod odrekne sebe, prihvati civilizacijsku inferiornost i konačno – pokloni tuđim interesima.

Mnogi domaći kvaziprofesionalci, nazovimo ih zgubidanima sa spinovanjem u opisu radnog mjesta, sa žarom su hrlili u naručje ovih medija, vjerujući da su time ušli u društvo „civilizovanih“ i „naprednih“. Njihova misija bila je jasna – blatiti svaki pokret koji promoviše srpski identitet, slobodarsku misao i autentičnu demokratiju. No, vrijeme je pokazalo ko stoji na strani naroda, a ko na strani novčanika stranih ambasada.

Zanimljivo je da se IN4S, koji je godinama bio meta napada ovih ili njima sličnih medijskih struktura i njihovih lokalnih sledbenika, danas nalazi na istoj poziciji – ali ne u sjenci, već kao svjedok i preživjeli. IN4S je bio jedan od rijetkih glasova koji se tome suprotstavljao. Dok su njihovi novinari, uglađeni, uodjeljeni, sjedili za visokim pultovima i čitali sa idiota idiotske tvari, sa izrazom lažne važnosti i akademske neutralnosti, mi smo bili na terenu, sa narodom – kad je bilo najteže. Oni su se smijali na spominjanje srpstva, gađali ga ironijom i intelektualnim prezirom. Mi smo vjerovali u vrijednosti koje ne zavise od grantova i uputstava ambasada.

Dok IN4S ulazi u svoju osamnaestu godinu postojanja, s portfoliom koji već sad uključuje rušenje režima Mila Đukanovića, poručujemo – istorija nije stala. Ukoliko i ova vlast nastavi politički kontinuitet Đukanovićevog kursa, pridružiće se kolekciji onih koji su smijenjeni, ne zato što to želi IN4S, već zato što to želi narod. Mi samo prenosimo njegov glas.

Istina je prosta: oni se gase zato što su bili suvišni. Niko više ne vjeruje u uglađene fraze, u akademsku nadmenost, u „evropske vrijednosti“ koje uvijek znače jedno te isto – nestanak svega što smo bili, što jesmo i što ćemo biti.