Otadžbino, gdje si?
Aleksa Šantić
S njedara tvojih davno nisam brao
Nijedne ruže … Sve gorom i gorom
Grozeći mukom, led je ljuti pao
I svojom tvrdom okiva me korom.
Proljeća tvog gdje je pozdrav mio
I krik orlova na svijetloj besi?
Vaj, ja bih topla zagrljaja htio …
Hladno je, hladno …
Otadžbino, gdje si?
Nijemo gledam kroz potoke suze,
Po oštru mrazu tebi duša bludi –
Vapije, cvili … Pita, ko te uze,
O, ko te trže sa mojijeh grudi?!
Žedan sam… Tvoga izvora bih pio,
No svuda samo smrzle bare desi’ !
Vaj, ja bih vihor tvoje duše htio …
Hladno je, hladno …
Otadžbino, gdje si?
Prelazim klance, putanje i međe,
Prebirem gore i polja i selo,
Ne bih li samo ugledao neđe
Tvoj lik i tvoje osvećeno čelo …
No tebe nema … Umrla si nama …
A narod ? … Ćuti u tralji i ljesi.
Vaj, nigdje ništa do leda i kama …
Hladno je, hladno …
Otadžbino, gdje si?
Aleksa Šantić
kako kome dome…svim normalnima rodjenima u crnoj gori otadzbina je u crnoj gori …a nesrecnim gedzovanskim janjicarima…koji bi crnu goru popili i sa vimom, samo da je nema…njima je otadzbina u selu nepricavi made in mali mokri lug…nazalos…
Nepricava je prelepo selo. Tu je moja domovina. Vredjas jer prdis. Saglasan sam samo u jednoj ideji sa tobom, samo Srbija.