Otac Gojko Perović: Jedan narod – dvije nacije (AUDIO)
1 min read
otac Gojko Perović na naučnom skupu
U organizaciji Udruženje pravnika Crne Gore u Dvorcu Petrovića na Kruševcu u Podgorici održan naučni skup na temu „Korijeni i posljedice crnogorskih podjela u svijetlu 100 godišnjice Božićneg ustanka“.
Skup je otvorio predsjednik Udruženja dr Branislav Radulović koji je istakao da je namjera organizatora da se o ovako značajnoj, naučno nedovoljno istraženoj i nadasve društveno osjetljivoj temi, razgovara u duhu akademske zajednice, pokazujući time da u crnogorskom društvu postoji kultura dijaloga i akademskog uvažavanja.
Na poziv organizatora u radu skupa, koji je održan u formi okruglog stola i u kojem su učestvovali akademici, profesori, književnici, publicisti, svoje izlaganje „Jedan narod – dvije nacije“ imao je i sveštenik Gojko Perović, rektor Cetinjske bogoslovije.
Otac Gojko je svoje izlaganje koncipirao na problematici kako danas u novom vijeku da posmatramo podijele, koje u našoj, maloj po strukturi i broju stanovnika, Crnoj Gori dosežu do velikih i nepromostivih polemika.
-Osnovna teza mog rada je dvostruki identitet među nama Crnogorcima za koji bi pokušao da nađem neko utemeljenje u pravdavna vremena. Još u Starom i Novom zavjetu – Bibliji opisan je dio sukoba, možda nama nedovoljno jasan i blizak, između Judeja i Samarjana. Kada je Gospod Isus Hristos u Novom zavjetu pokušavao da kaže kako ljudi treba da vole jedni druge, dokle ide ta ljubav među ljudima, ispričao je priču gdje je jedan Samarjanin pomogao Judejcu koga su pretukli, vezali za stub i opljačkali.Slična je priča kada Gospod Isus Hristos na putu od Judeje do Galileje prolazi kroz Samariju i dolazi kod jedne žene i traži vodu. Zamislite da je Judeja Cetinje i okolina, a da je Samarija i Galileja oko Durmitora, tako je Izrael konstituisan geografski. I žena kaže: Zar ti Judejac od mene Samarjanke tražiš vode. Dakle tolika je mržnja bilo između te dvije grupe, etničke, kulturne, da je to kao da danas ispričate da je Srbin pomogao Albancu ili Hrvat Srbinu, pa još jače od toga, kazao je otac Perović.
A ko su, upitao je on, u stvari Judaji i Samarjani?
–To su potomci i pripadnici etnički, krvno jednog istoga čovjeka – potomci Jakovljevih 12 sinova, potomci nekada zajedničkog judejskog plemena koji su se vremenom, istorija utvrđuje nakon smrti cara Solomona 931 godine prije Hrista, podijelili najprije u dvije države. Potom je osnivač novog Sjevernog carstva koji je, ovo je sve iz judejske perspektive koji pišu nama danas poznati biblijski tekst, odvojio 10 sjevernih plemena u posebnu državu. Ali je i to bilo malo. Znao je da ako ostanu samo dvije države, ako građani Sjevernog carstva budu išli u Jerusalimski hram – jedino centralno svetilište svih potomaka na sjeveru i jugu, neće ništa biti od njegove države. Po Mojsijevom zakonu Judejski hram je jedino mjesto gdje se mogu prenositi žrtve i to je stalo do Hristovih vremena. I gdje god da su Jevreji živjeli van Izraela, još u rimska vremena, makar jednom godišnje su dolazili u Jerusalimski hram da prinose žrtvu, iako je postojala sinagoga skoro u svakom gradu, kao i u Rimu. Jerovoam koji je osnovao Sjeverno carstvo rekao da se ustanove druga dva svetilišta na teritoriji njegovog carstva kako narod ne bi išao u Jerusalim. Pošto se postavilo pitanje ko će onda služiti u tim svetilištima, jer je sveštenstvo tradicionalno bilo vezano po Mojsijevom zakonu za Levitsko pleme, uspostavljeno je novo sveštenstvo koje bi služilo u novim svetilištima, kazao je otac Perović.
I tako se, kako je naveo, to odvojilo, a pri tom odvajanju, državnom i duhovnom, usledilo je i treće kad su Asirci srušili i okupirali Samariju.
-Judejsko carstvo je nastavilo da postoji. Asirci su izmješali narod tako da više ne postoje ni krvne veze između Judeja i Samarjana, nego je na Sjeveru neka mješavina ostataka 10 plemena i naroda koje su Asirci tu naselili. To je za Judejce bilo odvratno, da neko ko ti je do juče bio brat, komšija i rođak sad više nema nikakvu vezu s tobom, ni političku, ni krvnu, ni duhovnu. I zamislite od krvno najbližih rođaka, postali su najveći mrzitelji jedni drugih. Priča o Judejima i Samarjanima je sinonim mržnje. U najboljoj želji i molitvama da to ni izbliza kod nas ne bude, iako svakog dana slušamo razne interpretacije i istoričarske, političke i teološke o našim podjelama, ovo moje izlaganje je koncipirano na problematici kako danas u novom vijeku posmatrati podijele, koje u našoj, maloj po strukturi i broju stanovnika Crnoj Gori, dosežu do velikih i nepromostivih polemika, ukazao je otac Perović.
Po mom viđenju, dodao je on, u novom vijeku konstitusiano je nekoliko ideologija nacije, i ne postoji prosto jedna definicija nacije.
–Čini mi se da je na osnovu tumačenja teoretičara nacije najpribližnije da je nacija politička, zamišljena zajednica koja se konstituiše oko neke državotvornosti a ne oko krvi, jezika, tla itd, a da je drugi, njemu oponentni pojam, neka etnička struktura koja može da se identifikuje da si pripadnik jednoga naroda – etničkog korpusa, bez obzira na političke granice. Ali, s obzirom, da kad istrgneš jednu rečenicu iz konteksta može i ovo što pričam da se protumači na sto načina, moram da budem oprezan pa da kandidujem da postoje makar dva tipa nacije koja bi bila relevantna za našu situaciju, kazao je otac Perović.
Prema njegovim riječima, jedan bi bio onaj gdje se građani jednog područja identifikuje sa državom i njenim institucijama – uslovno rečeno evropski model, a drugi bi bio ovaj, uslovno, judeo-hrišćanski, gdje bih uzeo za primjer Jevreje i Grke, koji bez obzira gdje se nalazili i čije države bili podanici, čuvaju svoju identifikaciju prema jednom korpusu koji je krvni, jezički, kulturni ili duhovni.
I sad se, naveo je on, na ovom našem malom prostoru ukrštaju ta dva koncepta i idu u kuću, pod jedan krov, idu na grudi jedne majke. Ta dva koncepta su oba pitanje identifikacije jer se niko ne rađa ni sa jedinim ni sa drugim, nego je to pitanje obrazovanja, usvajanja.
–Pokušaću da to prikažem u primjerima gdje se kaže da je najveći sin irskoga naroda Džon Ficdžerald Kenedi bio predsednik SAD. Po nacionalnosti je bio Amerikanac, ali najveći sin irskoga naroda. Ili Benedikt Anderson je dao jedan fini primjer: Ako je majka Španjolka trudna, dakle začela dijete u Španiji, otišla brodom iz Sevilje prema Buenos Ajresu gdje se to dijete rodilo, taj će mali sjutra i nacionalno imati veće identitetske veze sa Indijancem u Argentini, nego sa svojom tetkom koja je ostalo da živi u Sevilji. Dakle on je etnički i jezički Španac, ali nacionalno ima sve prerogative da postane Argentinac, dakle, da ne bude isto što je njegova tetka. Etnički, jezički kulturni Njemac Mocart ili Betoven će biti pripadnik austrijske nacije a ne njemačke. Ime Austrija u njenom imenu znači Istočno carstvo, sam naziv Istočno znači da postoji i Zapadno, dakle da su oni dio nečega. Međutim, danas ako bilo kom Austrijancu kažete da je Njemac uvrijediće se kao i etnički Italijan koji generacijama živi u Švajcarskoj, plaća porez. On je Švajcarac po naciji, iako je etnički i jezički Italijan, kazao je otac Perović.
Dakle, istakao je on, sad kod nas imamo pretpostavke za oba ta identita – u jednoj kući dva brata imaju pretpostavke za oba identiteta.
–Možemo da kažemo da je državotvornost Duklje, Zete, Crne Gore nesumnjiva bez obzira na to što oni imaju zajedničke tačke, zajedničku istoriju, zajedničke ideale sa okolnim identitetima, prije svega mislim na Rašku, odnosno srbijansku političku misao. Dakle ona je specifična autohtona i posebna. Od Vojislavljevića preko Petrovića do danas možemo da prepoznamo posebnost crnogorske državotvornosti, samim tim pretpostavke da se neko u nacionalnom smislu osjeća kao Crnogorac i da mu niko ne prigovara za to nacionalno opredeljenje, od ovih koji se tako ne osjećaju. I to je nešto što je nesumnjivo, kazao je otac Perović.
S druge strane, naveo je on, još prije Nemanjića, za Stefana Vojislava jedan vizantijski izvor iz 11. vijeka govori da je on arhont Srba, a drugi da je Srbin Travunjanin.
–Dakle, ja koji slobodnoumno čitam knjige i pokušavam da donesem sopstveni zaključak na osnovu njih, bez toga da mi neko sugeriše šta ću biti i kakav ću zaključak izvesti, izvodim zaključak da je ta etnička pripadnost kako je vizantijski dvor to percipirao, ne dvor Nemanjića, bila takva kad je u pitanju Stefan Vojislav. Dakle od tog 11. vijeka, preko jedne za mene simpatične scene, Njegoševe pjesme štampane 1834. godine na Cetinju. Kada Njegoš hoće da se zahvali Katolicima kotorskim, porodici Lumbardićima i kontima Ivanovića, što su ga lijepo dočekali, piše pjesmu Srbin Srbima na časti zahvaljuje: Kako odoh iz slobodnih gorah, kad je krenuo iz Crne Gore u Kotoru, mišljah u njih srpstvo ostaviti. Onda dalje objašnjava kako se prevario jer je mislio da dolje neće biti Srba, ali su ga fino ugostili. Na kraju Njegoš u toj pjesmu piše i ovakve stihove, što možda meni kao svešteniku ne odgovara, ali tako stoje stvari: Srpstvuj djelom a vjeruj što vjeruješ, laktom vjere glupost čojka mjeri! Dakle taj mladi Njegoš, našao bih načina kao sveštenik da to opravdam jer ima mnogo više mjesta u njegovoj poeziji gdje veliča i vjeru i Boga i Crkvu, u jednom momentu se identifikuje s tim katolicima i sebe i njih prepoznaje kao Srbe. Pa do onog udžbenika koji su štampali 1911. Đuro Popović, Jovan Roganović na Cetinju u kraljevskoj štampariji odmah na prvim stranama se kaže: Naša domovina kraljevina Crna Gora, ljudi žive u kućama, mi živimo u državi Kraljevini Crnoj Gori. Svi ljudi koji žive u našoj domovini jesu Srbi, većina pravoslavne vjere, ima ih rimokatoličke i muhamedanske. Svaki Srbin u Crnoj Gori treba iskreno i svesrdno da ljubi svoju slobodnu domovinu Crnu Goru i svoga kralja, naveo je otac Perović.
Kako je kazao, i jedno i drugo je vjekovima prisutno i ja vidim dvije opasnosti za nas danas.
–Jedna je da neko zbog ovog identiteta ovog drugog doživi da mu je suvišna crnogorska državnost i tako bi se lako nje odrekao, a drugi je da zbog utemeljenja crnogorske državnosti neko hoće da prenebregne i zaboravi, potisne ili falsifikuje ono što postoji vjekovima. Moja je teza da treba punim plućima da udahnemo svoju specifičnost, da stvorimo, kao država Crna Gora, ambijent u kome će se oba identiteta osjećati slobodno, kreativno i plodotvorno, a ne narednih 100 godina jedni druge da optužujemo za izdaju, zaključio je otac Perović.
Indikativno je da je RTCG u prilogu sa skupa cenzurisala ključne dijelove izlaganja oca Gojka Perovića.
Zanimljivo da ni Muslimani ni Albanci ni Katolici u CG nemaju osjećaj pripadnosti crnogorskoj naciji.
Pomenuta se uz pomoć italijanskih fašista , njemačkih nacista , hrvatskih ustaša , crvenih titovih ustaša i Vatikana nameće samo Srbima u CG.
Sjajan komentar.
Neće da može!
?!
Pa, i ne ocekuje se da imaju. U postojecim okolnostima, uzimajuci u obzir niz istorijskih, politickih, religijskih i geografskih cinilaca, to bi bilo nelogicno.
Izgleda da ti nije jasno, ovaj skup je unutarcrnogorsko-srpsko pitanje, i tice se drugacijih pozicija sa kojima se pristupa problemu nacionalnog identiteta – sa crnogorske i srpske strane, odnosno u okolnostima u kojima „svako vuce na svoju stranu“. Muslimani, Albanci i Katolici imaju svoje, jasno odredjene, nacionalne identitete, a njihov odnos prema drzavnosti Crne Gore nije sporan.
Uostalom, ja ne ocekujem ni od vas, Srba, da imate osjecaj pripadnosti crnogorskoj naciji, ali minimum ispod kojeg ne bi trebalo da idete je obaveza da uvazavate cinjenicu da pored vas zive Crnogorci (kao i pomenute nacije).
Promasio si temu.
Ne Ptrahinja mislim da je crnogorska nacija promašen produkt Vatikana .
Da ponovim države su se mijenjale ili kako neko oće da reče nacije – neki imaginarni pojam koji visi u vazduhu a narod – narodnost jeste svo vreme Srbska .
Nema tu podijeljenosti kao što je nema ni kod Austrijanaca i Švajcaraca (Italijani i Francuzi u Švajcarskoj takođe odlično znaju što su) svi oni i tekako znaju da su Nijemci i smatraju umno poremećenim svakog ko im dokazuje suprotno i ne izmišljaju nove jezike na osnovu svog dijalekta.
Mali dokaz švapskog jedinstva jeste i navijanje za Federera od Njemačke , Austrije ,Švajcarske , Amerike , Australije i svuda po svijetu.
Nisu oni budale da se dijele na atome a sastavljeni su od desetinu država unutar same Njemačke plus Austrija , Švajcarska.
Nisu ni kukavice da bježe iz svoje kože kako naiđe neko vučije vrijeme , nisu ni jajare da kalkulišu na dnevnoj osnovi.
Ptrahinja
„Muslimani, Albanci i Katolici imaju svoje, jasno odredjene, nacionalne identitete“
Otkad to vjeroispovjesti jasno određuju nacionalne identitete?
Ti se baš skroz pogubi.
Veoma opasno žongliranje Kardeljevskim i Marksovim tezama o narodu i naciji.
Dalje neistina je da CG baštini hiljadu godina neke državnosti.
Devedeset posto pomenutog vremena prostori današnje CG su proveli u zajednici i državama koje su vladale tom teritorijom.
Da pomenemo , Vizantija , Srbija , Bosna , Hercegovina ,Turska , Mletačka Republika , Francuska , Austrija ,Kraljevina SHS , Kraljevina Jugoslavija , Italija , SFRJ , SRJ i Srbija i CG.
Narodnost svo vreme Srbinska .
Oče Gojko ili ne znate ili vas nije briga glavna podjala danas u CG je na siromašne gladne i obespravljene sa jedne strane i bogate i lopove sa druge strane.Sve drugo je prodavanje …….. ovoj sirotinji koji su u najvećem broju Srbi .
Nadamo se da će in4s objaviti i izlaganja akademika Lakića i istoričara Stamatovića. A epidemik Brković i ostala srbomrzačka bratija neka laju, biće još koverata od DPS haračlija što reketiraju banke i otimaju pare njihovih klijenata.
Jasno je da njima ne odgovara izlaganje pametnog i mudrog protojereja – stavrofora Gojka Perovića, rektora Bogoslovije Sv Petra Cetinjskog, već ekstrakta ljudskog ništavila Jevrema Brkovića, ekstrakta ljudskog ništavila Novaka Kilibarde i njima sličnih spodoba !!!
Ma stvari su kristalno jasne pored sve kompleksnosti
Nema tu bauka nikakvog
Ko se ne osjeca srbinom i ko misli da nije jedno sa onim nesretnim srbinom iz Istre Albanije Rumunije
Siroko mu polje
Neka zivi punim svojim osjecanjem ko sto i srbin zeli
Neka bude slobodan ko sto i srbin zudi biti slobodan
Dzabe sva pisanija ako neko nema osjecaj pripadnosti
Ali ne blati ne lazi ne falcifikuj
Prihvati realnost i cinjenice
Srpski istoričari ne treba da daju legitimitet ovome.
U pravu ste.
Zaludnji rad je plaćenim falsifikatorima, autošovinistima i režiserima lažne crnogorske istorije dokazivati da su nesporne odrednice crnogorske prošlisti pravoslavna vjera, Srpstvo i neprestana i veličanstvena, viševjekovna borba za slobodu?!
Brate Srbine iz Crne Gore, bojim se da nijesi baš razumio izlaganje oca Gojka Perovića koji je jasno stavio do znanja da je to njegovo viđenje izuzetno delikatnih podjela u Crnoj Gori tako da, kako kaže, „kod nas imamo pretpostavke za oba ta identita – u jednoj kući dva brata imaju pretpostavke za oba identiteta“.
Suprotno ovoj neznavenoj nasilničkoj vlasti, koja bi da zatre postojanje srpskog etničkog korpusa, otac Perović iznosi svoju tezu „da treba punim plućima da udahnemo svoju specifičnost, da stvorimo, kao država Crna Gora, ambijent u kome će se oba identiteta osjećati slobodno, kreativno i plodotvorno, a ne narednih 100 godina jedni druge da optužujemo za izdajstvo“.
Kolike su šanse za to, kod ovakve vlasti, rekao bih skoro nikakve, ali je ipak veoma značajno da od ovog umnog i blagog čovjeka sveštenika čujemo glas koji nudi model pomirenja.
Daće Bog pa će poštovani Gojko Perović biti novi Mitropolit ujedinjene autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve !
To je prilika da se Pravoslavci pomire i okupe oko svoje autokefalne crkve i oko poštovanog Gojka Perovića novog Njegoša !
Daće Bog pa će vam poživjeti Miraš, a naslijediće ga stevo Vučinić, pa onda redom, sve Crnogorac do Crnogorca do smaka svijeta. A što se tiče te vaše „autokefalne“, vjerovao me ili ne, sad kad bih vidio i mitropolita Amfilohija i svo naše sveštenstvo da je traži, prije bih se i poturčio i pokatoličio nego bio s vama. Nema pomirenja i ujedinjenja, burazeru. Sve ste mostove porušili. Iš!
Amin! Amin! Amin!
„rije bih se i poturčio i pokatoličio nego bio s vama.“
Jati vjerujem odista , već si 2003 promjenio naciju , pa me nebi začudilo da i vjeru promjeniš , a ko zna možda i pol jednog dana , ko je nezadovoljan samim sobom možeš svašta od njega očekivati .
Da se ipak ispravim, prije bih se poturčio nego bio s vama. Nema potreba da se katoličim, jer sa vama ili sa Hrvatima to je jedno te isto. O ovome da sam promijenio naciju ne bih komentarisao. Psihologija je odavno utvrdila da je svaki sud koji neosnovano donosimo o drugome uglavnom projekcija ličnih frustracija. Što se promjene vjere tiče, nama nije strana i opet ti kažem s vama ne bih po cijenu i promjene imena. Neka se zovem Idriz, Muhamed, Sulejman, Murat, Fikret… Baš me briga. Samo da nijesam sa vašijem bazdom.
Nemoj tako zborit jadan ne bio!
Znas li da si ovom tvojom zeljom, osim sto je nebulozna, prokleo i cestitu popadiju Jelenu, (jer vladika ne moze biti po crkvenim kanonima ozenjen), ali vi to ne znate kao sto ne znate mnogo toga iz crkvenih kanona!
Doduse nije ni cudo jer vas „vladika“ Miras, osim sto je izopsten iz crkve, je i ozenjen jednom talijankom, koja mu s vremena na vrijeme dodje da skuva rucak i pomete rezidenciju!
za Ivana M – nadam se da si shvatio ovog „Anonimnog“ da otac Gojko nije monah i da ne može biti mitropolit.Ne daj Bože da bude u smislu da želim sve najbolje njegovoj čestitoj supruzi, ako me razumiješ. Svojim komentarom, ustvari otkrivaš jednu žalosnu istinu današnje Crne Gore: Crkvu bi da uređuju ljudi koji o njoj pojma nemaju, što je najgore, „nemaju vjere ni kao zrno gorušičino“.
Mi moramo biti načisto da sa tvrdoglavim tipovima, kakav je Pavićević i bezobraznim, kakav je Brković, nema zajedništva. Takvih u Montenegru nema više od 10%, ali su u žiži interesovanja, jer ih je režim promovisao da bi ga branili svojom slepoćom, drskošću, primitivizmom i bezboštvom. Izlaganje Pavićevića i pjesma starog pokvarenjaka Brkovića su pokazatelj da s njima nema dijaloga. U osnovi njihovog identiteta su bezosjećajnost, materijalni interes, sebčnost, primitivna gordost i suženi ateistički vidici. Oni ne mogu pripadati nikakvoj naciji, već samo maloj grupi istomozgića sa duhovnim ocima Mirašem i nekim, pozajmljenim, katoličkim đakonom. Razlaz sa ovima je najbolji način da se riješimo nepotrebnog balasta i gubljenja vremena. Današnji svijet se ne bavi ovakvim glupostima i glupanima, već rešava nove, životne probleme.
Među nama Crnogorcima reče Gojko.Govori u svoje ime jer ja sam Srbin iz Crne Gore.
I ja sam nacionalno Srbin ali sam državljanin Crne Gore, ne zato što sam ja to htio već što je to činjenica. U samostalnoj državi Knjaževini a potom Kraljevini Crnoj Gori nije bilo nikakvih nejasnoća nacionalno su naši preci bili Srbi, vjere Pravoslavne i podanstva (državljanstava) crnogorskog. Dakle tu nema nikakvog spora između toga što je neko po narodnosti(naciji) Srbin a po podaništvu (državljanstvu) crnogorac ili Srbin koji živi u državi Crnoj Gori.
tako je, dobra opaska.l