Opet Miraš crnogorči

Malo-malo pa Miraš Dedejić (ili Dedeić, ne znam da li su se oni koji su ga instalirali među sobom dogovorili koje mu je prezime, kao ni mjesto i datum rođenja) crnogorči, kao ovo nakon posjete srbijanskog ministra Selakovića Crnoj Gori i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.

Presmrđe više svojim crnogorčenjem i zato ovom pišem.
Vidim da može, ali ne smije tako biti, da svaka fukara iz svojih bisaga poteže crnogorstvo kao aša u preferansu.

Odakle taj čovjek crpi svoje crnogorstvo? Daj, nek već jednom upre prstom na svoju đedovinu, da vidimo đe je i u kakvom je stanju. Neka pokaže svoj rodoslov (što ga krije?), da vidimo ko mu je đed, ko prađed, čukunđed, a i otac. Da vidimo koji su to Crnogorci.
Danas crnogorstvo potežu kao ono što je isplativo; kada bespravno naprave kuću, da im je ne bi porušili – nakače na nju crnogorski barjak; kada ne mogu da nađu posao, da bi pokazali svoju odanost, podobnost – kroz prozor od auta istaknu crnogorski barjak i uoči izbora i nakon pobjede neke crnogorske reprezentacije kruže gradom u koloni istopaćenika…
Pi, i po sto puta pi! Od crnogorstva su napravili kanavacu, odrpanu krpetinu kojom kupe svakojaki gadluk.

Kao istinski, autentični Crnogorac, ustajem protiv tog nesojluka, nesojluka na kojem počiva vladavina ovih nezavisnih, nezavisnih od – crnogorske čestitosti.

Bijednici, zapamtite: crnogorstvo nije sredstvo za čuvanje svoje zadnjice. Crnogorstvo, to je – dostojanatvo!

Jovan Plamenac