Omrčeno bi nesmjenjivog odlučno ne(ćkanje)!

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

Neću potpisati…! Ma ne pada mi na pamet da potpišem…!? Potpisati neću…!? POTPISAĆU! POTPISUJEM, (…) ali ću istraja(va)ti na (pr)ovjeri ustavnosti!

U jedan “vakat ili pero”, makar na domaćoj političkoj pozornici, moglo je biti “predsjedniku svih građana” da svojim političkim protivnicima jasno i glasno kaže “NE”, i čak onako bahato, nadmeno i osiono po sred parlamenta, zajapuren u licu od bijesa, da se “muški” zaleti i nazove poslanika “bitangom”, a uz to mu još (pri)prijeti prstom! “Hrabro”, nema šta! “Muški”, još i više!! Politički “promišljeno, zrelo i mudro”!? Krajnje prostački bi, pa makar dolazilo i od jednog državnika takvoga kova sa balkanskih prostora! Morao je, već jednom, pokazati svoje pravo lice, a godinama ga je dosta dobro i vješto ukriva0o!?

Kako su godine prolazile, a ne mijenjajući često fotelje, samo premijersku i predsjedničku (partije i države) u trodecenijskoj njegovoj službi, vlasti i režimu, tako nešto rijetko se dešavalo, a sada u posljednje vrijeme postalo je sve češći “slučaj”!

A, da vam je neko rekao, do prije godinu ili dvije unazad, da ćete čuti ili slušati od nesmjenjivog stranačkog lidera i ujedno “predsjednika svih građana”, ne i mog odavno, da se “varaka” sam sa sobom riječima NEĆU – HOĆU, rekli bi da je tako nešto nemoguće ni u pomisli, a kamo li čuti, učiniti i još potpisati; prethodno rečeno “obrisati” poslije omrčenog i odlučnog, drčnog nijekanja ili odbijanja: NE, NEĆU POTPISATI! A ne prođe dan ili najviše dva, on se “odluči”i (p)otrča, brže bolje, da potpiše i javno izjavi: “HOĆU, (…) POTPISAĆU”!

Što bi rekli naši stari: “Nekad bilo sad se (s)pominjalo”! E, nije se imalo kud više, a niti se dalje odlagati moglo! Onemoćao je politički, potpuno oronuo! Izgubio izbore i otišao u bezdan opoziciju sa “najjačom strankom”, koja je kako reče “snaga države Crne Gore”!? Nije mu ni lako, poslije toliko godina i (izb)ornih “pobjeda”, pune tri decenije! Breme je to godina! One su same od sebe teret koji će ga svakim danom sve više pritiskati! A bi, ne tako davno, kad moćno partijski i državnički reče: “Ovo je neka nova Crna Gora. Moraćete se naviknuti”! Valjda je sada vidio da bez “zlatnog/ih sponzora” nema izbornih pobjeda!? Još i dodade: “Ne zalijećite se (…)!!! A sada se sam samcijat bijaše zaletio i naravno u politič0ki sunovrat obršio!

Ko li će sada da se navikava na “(N)ovu Crnu Goru”? Obrni i(li) okreni, svakako se on (ne)voljno navikavati mora! Naravno, još ne shvata da više nema i niti može biti “driblanja” građana, političkog i dugog, pa ni drugog bilo svakojakog! Napreže se svim silama, od bijesa sav crven i zelen u licu, makar da odglumi neku rutinsku rolu manju od brojnih koje je (od)igra(va)o dugo vremena u političkoj svojoj karijeri, bez napora i problema! Ni toga više nema odnosno  toga je mnogostruko sve manje i manje!

Tako je to kad počnu, jedna po jedna, da otkazuju vitalne političke i životne funkcije! Ode sve u bestrag i bespovratno! Tako izgleda to kad jedan političar i državnik, sa trodecenijskim iskustvom na najvisočijim funkcijama, izgubi “životni kompas” i ne shvati svu prolaznost političke i državničke karijere i ujedno ovozemaljskoga života! Koliko još može izdržati i potrajati na crnogorskoj političkoj sceni, a koja se za njega i njegovu “najjaču stranku” potpuno naopačke okrenula?

Čemu da se nada jedan potrošeni i istrošeni političar i državnik, koji je tokom cijele svoje političke karijere glumio državnika, obećavao “bolji život” njegovim građanima sa sloganom “mi znamo kako”, išao iz (po)bjede u (po)bjedu, vršeći političke podjele među narodima, nacijama i pripadnicima raznih konfesija? Da li je bio toliki slijepac ili postao dementni starac, koji je prije vremena ostario, da ne vidi i ne čuje svoje “odane” dugogodišnje “savjetnike” ili im on zaista više ne vjeruje, jer su ga upravo oni dobrim dijelom (iz)varali, a sebi stvarali debeli zaklon iza koga će moći ostatak života lagodno (pro)voditi?

Oni, sa zapada Evrope su ga politički “potrošili” ostvarujući svoje političke ciljeve uperene prema zemljama Jugoistočne Evrope ili Balkana. Pred ovima u Crnoj Gori, kao političar i državnik istrošio je sve što je imao na raspolaganju počevši od izbora, podjela, manipulacija, obećanja, arapskih investicija, podvonoga kabla, i ko sve može nabrojati čega sve nije bilo za tri decenije njegovoga vladanja odnosno režima! Naravno, tu je i ekonomski kolaps ili državni dug od bezmalo 4 milijarde eura, gotovo sve u vremenu “obnovljene nezavisnosti” i boljega života, standarda građana! To je bilans “vladavine” nesmjenjivog  ili “dvometrice” Nokove!

A na drugoj strani je njegovo lično bogatstvo i bogatstvo njegove uže i šire odnosno prve familije, koje prevazilazi nekoliko stotina miliona eura!? Tako barem kažu oni koji znaju procijeniti vrijednost njegovih znanih i neznanih nekretnina i bankovnog kapitala u zemlji i inostranstvu! A sve stečeno od mjesečnog ličnog dohotka i brojnih dnevnica u vrijeme sedmostrukog premijerstva i nepotpuno dvostrukog predsjednikovanja “prosperitetnom” i ojađenom državom Crnom Gorom!

Ostalo je zapisano, od njegovog sada velikog političkog obožavatelja i podržavaoca (ne)djela, tzv. od milošte Noka, a nekada veoma ljutog ili bolje rečeno najljućeg stranačkog lidera, da mu je jednom prilikom, pri nekom susretu, na jedno pitanje odgovorio: “(…) Da mi može biti”! E, toga nema više, a sve će ga i manje biti, pa i tako da potraje trebao bi da bude prezadovoljan! A šta bi sada (u)činio “da mu samo može biti”?

“Puče kolan svečevoj kobili, obrnuše kola niza stranu”! A ni on sam više ne zna što čeka i do kada će tako da “samuje” u predsjedničkoj fotelji, a tek je prešao polovinu drugoga mandata, koja samo što ga nije pritisnula odnosno poklopila! Možda vidi, a možda ne vidi, ne čuje i niti osjeća opasnost od pada sa stolice na kojoj je još, s teškom mukom održavajući balans da iz nje ne isklizne!?
Gdje li mu je “savjetnik-penzioner” zvani “Brko” da ga posavjetuje? Gotovo svi “laganice” otplivavaju od njega, grabeći ka političkoj pučini da budu, kada prigusti, na što većoj distanci!

Učestalo je bilo ne(ćkanje) “predsjednika svih građana” oko potpisivanja raznih zakona, a posebno oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti za koji se bio ponadao da mu neće uteći i da će se od njega dobro “utaliti”? Prevari se ujede ga guja! Naravno, nećkanja je bilo i oko opoziva sedam njegovih ambasadora, kojima je bila najjača politička referenca poslušnost i odanost njemu lično! Zakoni i opozivi usvojeni i donijeti u Skupštini Crne Gore pa dati njemu na potpisivanje, a on ih iste vratio nepotpisane da bi ih opet dobio pa odbio i na kraju pristao da sve potpiše, mimo volje i još manje želje i potrebe svoje!

Nanećkao se i natrčao “predsjednik svih građana” u nepune mjesec ili dva dana više nego za cijele tri decenije svoje osione vladavine, odazivajući se sada na pozive onih kojima je nekada moćno  znao odbrusiti, (za)prijetiti, uvrijediti ih, ignorisati njihove zahtjeve i tome slično! To “odbijanje i nećkanje” da se ne potpišu zakoni i opozivi koje donosi Vlada, poprimilo je dimenziju tragikomičnog i otužnog čina tamo neke ženske osobe sumnjovoga morala iz ambijenta “crvenih fenjera”, koja bi htjela da postigne što veću “tržišnu cijenu” za svoje (u)sluge iako se unaprijed cijena toga “posla” zna(la)!

A samo se sjetite scene, iz ne tako daleke političke prošlosti njegove, sa Osmog kongresa “najjače stranke”! Kako je tek tada zagrmio, obećavao, snažno i odlučno istrajavao na zaokruživanju crnogorskoga identiteta, novoga crnogorskog čovjeka, nove montenegrinske istorije, nove partijske pravoslavne crkve Crnogoraca odnosno montenegrina, za sve ateiste, partijske ljude i (ne)vjernike! A na 9. vanrednom kongresu splasnula je njegova “grmljavina”, nestala su brojna obećanja i jedva da je davao znake svoga političkog života (iz)rekavši “ispod glasa” da je DPS “snaga države Crne Gore”!?

Eeeeee, bijahu to neka druga vremena i prilike političke, doduše ne tako davne neko skoro pa “od juče”! A sada, Nokova “dvometrica” našla da se igra sama sa sobom NEĆU – HOĆU! Dokle? Tu upotnost ne pomaže, a istrajnost vodi u provaliju nad kojom se dobri0m dijelom već nagnuo bez mogućnosti da povrati ravnotežu! “Kome pukne čelo kuku njemu”! Ko li je njegovim partijskim “jugendima” polomio krila i zavrzao jezik u čvor”, pa se samo (ko)prcaju na nekim povremenim patriotsko-komitskim skupovima sve prijeteći gladnim želucima i mašući praznim džepovima!

Spašavaj se ko može, glasila bi parola prvog oficira – kapetana sa broda DPS-ovaca, koji bespovratno tone! Nesmjenjivi kao “ne vidi”, već čeka, svoj konačni politički kraj, sam sebe hrabreći riječima: NEĆU – HOĆU!? POTPISAĆU SPORAZUM O KRIVICI!!! Iako “odlučno” reče: POTPISUJEM (…), jedva se ču glas nesmjenjivog “predsjednika svih građana” i ujedno političkog lidera DPS-ovaca! “FAMA VOLAT”!