Oksimoron

Piše: Batrić Babović

Oksimoron je spajanje dva suprotna pojma u jednu cjelinu koja daje paradoksalan efekat. Zimsko ljetovanje, živi mrtvac, javna tajna, glasna tišina, živa smrt, mudra budala. Onda se nadodaju skromna raskoš, siromašni bogataš, istinita bajka, davna budućnost, rečeno ćutanje, idealno loš, buduća prošlost, istinite laži i novi fosili. Kad se na sve ove oksimorone dodaju Srbija, Crna Gora i Zapadni Balkan dobija se oksimoron po imenu sunčani bezdan. Treba smisliti oksimoron za 500 godina Otomanske okupacije ako tako nešto može postojati. Pitanje je postavio neko mnogo pametan prije mnogo decenija. Na osnovu prikazanog oksi-moronskog kompleksa, stvari u srpsko-crnogorsko-balkanskom planetarijumu postaju mnogo jasnije. Zbog previše oksimorona mapa puta ima vijugavu putanju. Putuju pametni i čekaju oksimoron za sulude. Bure baruta čeka jedinstven ok-si-moron. Red je da ga dobije!

****

Kad je Slobodan putovao iz Beograda u Sremske Karlovce, na autoputu blizu svog odredišta vidio je tri kamiona sa registarskim oznakama “RKS”. Razgoreli su se u njemu Arsenije Čarnojević i nezaboravljena Peć. Ali… Francusko-njemački plan sa Ohridskim Sporazumom bili su mu u neposrednom vidnom polju. Pogled na Gimnaziju u Karlovcima vratio mu je mir. Teretnjaci koji nose naš teret išli su ka sjeveru. Prirodni putevi nikad ne gube značenja. Pametnome dosta!

****

“Srpska se truba s Kosova čuje”. Može li iz našeg sveukupnog stradanja i zavjetnog pogleda nastati oksimoron “Vidovdanski Brisel?” Da nije mozda prikladniji oksimoron “Briselski Vidovdan?” Tajna je u nama. Ima li damara 1389.godine u nadolazećim generacijama znaćemo uskoro. Ipak, niko nema što Srbin imade…

****

Izanđalo parče guste livade u zavičaju gdje se trpalo najveće sijeno odavno je zaraslo u korov. Na vrhu sijena koje se zove ostože kreator bi stavio sliku svog političkog lidera i noću puštao muziku posvećenu ratovima na prostorima bivše Jugoslavije. Sve je to pratila svjetlost sijalice koja je direktno bila povezana na obližnju banderu. Danas su mrtvi jedinstveni sjenik-majstor i politički lider kome se on klanjao. Srba odavno nema na pjesminim odredištima. Note sa kasetofona iz zaraslog zavičaja bile su uzaludne, kao i cilj da srpski narod do kraja bude i ostane jedna cjelina i gazda na svojoj dedovini. Dedovine su promijenile vlasnike, a teritorije imena i državotvorce. Na zaraslo parče zavičajnog sjenika jedino dolazi čovjek istog imena kao onaj koji je hiljadama godina ranije vodio Izlazak iz Egipta. Doseljenik iz sela koje nosi ime istoimene rijeke. Selo iz koga je M.došao zove se Đ. Rijeka. Ni ono, niti selo B. ne vide se od guste trave i još gušće istorije. Crveno more i faraoni su svuda. Gdje je Crna Gora? Ima li put kojim se ređe ide?

****

Milina je sjetiti se kako je nekad kod nas u selu B. bilo sedam prodavnica. Danas nema nijedna. Neko kaže da su kroz njih ranih devedesetih godina prošlog vijeka prolazile milijarde dinara. Drugi sagovornik kaže da su kroz iste prolazile stotine hiljada njemačkih maraka. Danas su u korovu milijarde, milioni, hiljade, prodavnice, dinari i njemačke marke. Žive u pričama i sjećanjima. Najverovatnije u oksimoronima koji nisu izgovoreni i napisani. Globalizam je živo blato. Zato je dodatak za njegu i pomoć spas za duhovnu glad. Samo neka traje!

****

Odnekud se na ekran kompjutera pojavio podatak o bolovanjima u evropskim državama. Najmanje bolovanja ima Rumunija sa brojem 2,5%. Slijede: Bugarska 2,9%, Grčka 4,9%, Poljska 5,8% i Srbija 5,9%. Najviše bolovanja u Evropi imaju Francuzi i taj procenat je 14,9%. U crnogorskoj statistici ima oko milion dana bolovanja. Tri milenijuma opravdanih i neopravdanih odsustava sa posla. Obećanja evropskog paketa još žive. Ne daj Bože da industrijski giganti u Crnoj Gori nisu umrli, ili da nisu u stečaju. Ne bi nas spasio nijedan oksimoron. A tek sa oksi-moronima koji se sto godina ređaju na narod kao na macu, ne bi bilo moguće nijedno objašnjenje “neprirodno prirodnog stanja.” Ključevi Raja za sada su u Paklu. Nema junaka da pruži ruku. Jabuke su oduvijek kisjele.

Gorki plodovi pišu sve realne istorije i politike!

****

Ratovi kolo vode. Moskopolje je bilo prestonica Cincara. Krajem 18.vijeka bilo je veće od Atine, Beograda i Skoplja. Imalo je tri štamparije, trgovačku akademiju, nedeljne novine, četiri dnevna lista i sedamdeset crkava. Neizostavni su bili vodovod i kanalizacija. Godine 1821.istorija je učinila svoje. Na današnji dan, nijedan grad u Crnoj Gori osim Podgorice nema dnevne novine. Varoš Kolašin ima 14 kladionica. Prinos za ponos. U Crnoj Gori ne zna se broj zavisnika svih oblika, vrsta i veličina. Moronizam cveta, a oštro tupi iz dana u dan. Pamet je smetnja za oksi-morone u Crnoj Gori. Vjekovima. Vaistinu!

****

Odavno je poznato da Srbi u Evropi najduže rade prekovremeno. Od njih prekovremeno duže rade Turci. Kad se pogledaju navike, običaji i bruto domaći proizvod postavlja se pitanje da li Srbi i Turci imaju zajedničku ili suštinski jedinstvenu “duboku državu?” Budalama kraja nema davno je napisao Mihailo Lalić. “To je naučen od Vasojevića” kaže jedan stariji gospodin. Turci su za ovu rečenicu samo kolateralna šteta. Mi smo bezobrazni i bezobzirni bezdan. Koga Zlorečica napoji, Turska ga ne osvoji. Zato se vasojevićki prekovremeno radi jedino uz pivo i šljivovicu. U tren se rešavaju sva svjetska žarišta. Na Vasojevićima samo svojstven način. Lakše je Americi, a dobro je da Evropska Unija bar malo odmori! Ko ne vjeruje neka ode na terasu hotela Komovi. Mihailo Lalić ipak je besmrtan! A Vasojevići kao Vasojevići nekako čudno i nesvakidašnje pišu riječ ĹJUBAV!

****

Na kraju balade, Kosovo i Metohija, Knin i Zadar, Osijek i Sarajevo žive u nama. Ako mi ne možemo da živimo u njima, mogu svi oni da vječno požive u našoj unutrašnjosti. Tamo je istorija još netaknuta, a realnost ružičasta. Kako će se na taj “dvojni kompleks” navići oni koji dolaze iza nas teško je procijeniti. Uče i učiće politički korektne istorije, ali će na kraju svih priča ostati zavjetna rečenica: “Bio jednom jedan narod”. Godine prolaze a moroni nikad. Čekajući oštroumlje-postajemo bezumlje. A do novoumlja i preumljenja da nam živi rad sa bratom redom i sestrom disciplinom. Zrelo je za nove ljude!