IN4S

IN4S portal

O pravoslavnim crkvama i duhovnom životu na Antarktiku

1 min read
Ambicioznije planove na Antarktiku ima Ruska pravoslavna crkva. Tokom devedesetih godina 20. vijeka rodila se ideja o osnivanju ruskog pravoslavnog manastira na Antarktiku.

Piše: Aleksandar Raković

Na Antarktiku djeluje oko sedamdeset naučno-istraživačkih baza i stanica mnogih zemalja: Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Velike Britanije, skandinavskih zemalja, drugih zapadnoevropskih država, latinoameričkih država, Kine, Japana, Indije i tako dalje.

Na podantarktičkom prostoru najstariju protestantsku crkvu podigli su Norvežani 1913. godine. Riječ je o luteranskoj crkvi u Južnoj Džordžiji koja je služila lovcima na kitove.

Takođe, na podantarktičkom prostoru Francuzi su tokom pedesetih godina 20. vijeka podigli rimokatoličku crkvu Notr Dam Vetrova, na prostoru zvanom Francuska južna i antarktička ostrva.

Kada je riječ o crkvama i kapelama na antarktičkom kontinentu, koje služe duhovnom životu u naučno-istraživačkim bazama, priče o njima još su interesantnije.

Sjedinjene Američke Države su 1966. u Makmurdo stanici podigli Sniježnu kapelu u kojoj služe protestanti i rimokatolici. Američke vazduhoplovne snage šalju jednog od svojih protestantskih kapelana, a s druge strane Nadbiskupija rimokatoličke crkve u Velingtonu (Novi Zeland) određuje svoje sveštenike za službu u Sniježnoj kapeli. Sveštena lica se rotiraju tokom „ljetnjeg perioda“ na Južnom polu.

Argentina je 1976. podigla prvu rimokatoličku kapelu na antarktičkom kontinentu. Riječ je o kapeli Svetog Franje Asiškog u naučno-istraživačkoj bazi Esperanca. Argentinci su podigli još dvije rimokatoličke kapele na Antarktiku od koji je ona u Belgrano 2 bazi najjužnije crkveno zdanje na svijetu.

Posebno je lijepo što možemo da pomenemo da na Antarktiku postoje i tri pravoslavna duhovna zdanja: paraklis Svetog Jovana Rilskog Bugarske pravoslavne crkve, crkva Svete Trojice Ruske pravoslavne crkve i pravoslavna kapela Svetog kneza Vladimira Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije.

Paraklis Svetog Jovana Rilskog nalazi se u bugarskoj naučno-istraživačkoj bazi Sveti Kliment Ohridski na Južnim šetlandskim ostrvima. Ova baza podignuta je 1988. godine. Kamen temeljac za paraklis postavio je 2001. protođakon Ljubomir Bratoev, a paraklis je osveštan 2003. godine. Predsjednik Bugarske, Georgi Parvanov, posjetio je 2005. paraklis Svetog Jovana Rilskog i pomolio se Bogu.

Ambicioznije planove na Antarktiku ima Ruska pravoslavna crkva. Tokom devedesetih godina 20. vijeka rodila se ideja o osnivanju ruskog pravoslavnog manastira na Antarktiku. Ideju o osnivanju manastira i podizanju pravoslavne crkve u jednoj od ruskih naučno-istraživačkih baza blagoslovio je Patrijarh moskovski i sve Rusije, Njegova Svetost, Aleksej II. Stoga je sproveden konkurs na kojem je pobijedio arhitektonski projekat na čelu sa Petrom Ivanovičem Anisitorovim, potpredsjednikom Saveza arhitekata Rusije.

Na dan Svetog Jovana, 20. januara 2002, osveštano je mjesto za hram Ruske pravoslavne crkve na Antarktiku, u ruskoj naučno-istraživačkoj bazi Belingshauzen (osnovanoj 1968. u sovjetsko vrijeme) na Južnim šetlandskim ostrvima. Crkva je izgrađena od sibirske kedrovine u tradicionalnom ruskom stilu, visoka je petnaest metara i može da primi trideset vjernika. Izgrađena je u Rusiji, a potom iz Kalinjingrada brodom transportovana na Antarktik.

Crkvu Svete Trojice na Antarktiku, Ruske pravoslavne crkve, osveštao je na Sretenje Gospodnje 15. februara 2004. vladika Teognost, iguman manastira Trojice-Sergijeva lavra u Sergijevu Posadu. Za starješinu crkve Svete Trojice na Antarktiku određen je jeromonah Kalistrat (Romanenko), sabrat manastira Trojice-Sergijeva lavra. Kalistrat je, dakle, bio prvi ruski sveštenik na Antarktiku. Jeromonahu Kalistratu ovo nije bila prva duhovna dužnost u hladnim zemljama, jer je prethodno služio u ruskom Podarktiku.

Iako je određeno da se jeromonasi manastira Trojice-Sergijeva lavra jednom godišnje zamjenjuju u duhovnoj službi na Antarktiku, bilo je primjera da jeromonasi dobrovoljno, s blagoslovom, produžuju boravak u crkvi Svete Trojice u naučno-istraživačkoj bazi Belingshauzen na Antarktiku. Takav primjer davao je i jeromonah Kalistrat. On je, inače, u oktobru 2013. izabran za gornjoaltajskog episkopa Ruske pravoslavne crkve.

U ruskoj pravoslavnoj crkvi Svete Trojice na Antarktiku služi se na ruskom, a povremeno i na španskom jeziku. Posebno je interesantno da je 2007. u toj crkvi obavljeno vjenčanje člana čileanske naučno-istraživačke ekspedicije i njegove ruske izabranice.

Takođe, i ukrajinska naučno-istraživačka stanica Akademik Vernandsij dobila je 2011. pravoslavnu kapelu koju je osveštao arhiepiskop Avgustin Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije.

Podjelite tekst putem:

2 thoughts on “O pravoslavnim crkvama i duhovnom životu na Antarktiku

  1. Za sada, na Antarktiku nema stalno nastanjenog stanovništva. Međutim, desetine hiljada ljudi boravi tamo i po više meseci, ima poroda, venčanja, pričesti. Sasvim je izvesno da će neki od pridošlica odlučiti i da se tamo trajno nastane.Činjenica da u blizini imaju i crkvu, može oredeliti nekog u odluci o ostanku. Postoje delovi Antarktika na kojima nema stalnog leda, a neki su upravo u ruskoj zoni.

  2. Ko će biti vjernici u tim crkvama, pingvini? U cijelom članku najzanimljivije je pominjanje Fabijana Gotliba fon Belingshausena, ruskog pomorca (njemačkog porijekla) koji je tuda plovio početkom 18. vijeka i možda prvi vidio Antarktičko kopno. Mislim da jedno more nosi njegovo ime. Postoji i atol Suvorov, valjda jedino slovensko ime u južnom Pacifiku. Za one koji ne znaju to je bio veliki knez i general koji se borio protiv Napoleona.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *