O. Darko Ristov Đogo: Sjeti se dana zaljubljenih u Republiku Srpsku
o. Darko Ristov Đogo
Piše: Otac Darko Ristov Đogo
Ustaješ, otvaraš oči i vidiš napomenu u telefonu. Dan je zaljubljenih a tvoja djevojka je od onih duša koje drže to tih praznika – zato si i zabilježio njen rođendan i datum prvog sastanka i ovaj praznik plišanih medvjedića sa natpisom „samo ti, bebo“. Razmišljaš gdje da izađete, šta da joj kupiš i šta da obučeš. Možda samo pogledom gledaš sliku strica koga nikad nećeš upoznati. Pričao ti je otac da je njegov brat bio još bolji borac od njega. Ćutljiv i mlad, gardista. Pričao da je trebalo da se oženi Vesnom ali nije se vratio sa Treskavice. Samo su javili da je štitio odstupnicu.
Štitio ono što danas zoveš slobodom.
Sjećaš se: danas je i Trifundan. Ko ono od poznanika slavi Svetog Trifuna? Ah, da, proslavlja ga i onaj Trebinjac što ti donosi očevo vino za slavu.
Možda i niste nikada pričali da ona druga dva prsta na lijevoj ruci njegovog oca izgubljena su u Popovu polju, 1993. Ne znaš, junaci rijetko pričaju o onome što su prošli.
Mnogi nisu ni stigli da se vrate, njihove slave i sada pune suzama oči njihovim majkama, i nakon tri decenije drhti ruka očevima dok prislužuju svijeće o Trifundanu.
Gledaš telefon i samo u ćošku čuje se bakin radio koji javlja vijesti iz Turske i Sirije i stidljivo napominje da je danas Dan borca kao predpraznik, kalendarska predstraža Sretenja Karađorđevog.
Ustaješ. Možda nesvjestan da je tvoj život i sloboda uspjeh onih koji te gledaju iz Nebeske Srbije, uspjeh onih čije su noge i ruke ugrađene da bi ti trčao i grlio, uspjeh onih čiji pogled gasne dok gledaju slike poginulih drugova i mažu leđa zauvijek prehlađena „u bajti“.
Sjeti se zato dana zaljubljenih u Republiku Srpsku.
