Novorosija

Piše: Dr Strahinja Bulajić

Prije stotinu godina počeo je Prvi svjetski rat. Taj rat, sa manjim ili većim pauzama, u ovoj ili onoj formi, traje i danas. Nije se završio. Naprotiv. Samo su u međuvremenu neki od aktera, nošeni različitim interesima, promijenili strane. Zdravom razumu nije baš shvatljivo, koji su to nacionalni interesi natjerali Crnu Goru da se prikloni doktrini Bžežinskog „komunizam je gotov, na redu je pravoslavlje”. Najnoviji sukobi na prostoru Novorosije, kao mogući dio finala tog rata, nesumnjivo pokazuju svu bezobzirnost i rigidnost takve ideologije.

Pripadnici nacističkog Desnog sektora zvjerski tuku čak i vrtiće, škole, bolnice. U Domu sindikata u Odesi dogodio se nezapamćen masakr civila. Desetine ljudi su divljački iskasapljene. Neki su ubijeni metkom, neki zaklani nožem, neki iskasapljeni sjekirom, a neki ugušeni gasom ili živi spaljeni. Svešteniku koji je nosio Krst, preklinjući i opominjući zvijeri da su ipak rođeni u ljudskom obliku, nacisti su odsjekli ruke. Ruke koje su držale to Sveto Znamenje. Sveštenik je upravo tu iskrvario i skončao ovozemaljski život. A Crna Gora je zavela sankcije Rusiji. Rusiji!? Da li smo zaboravili da bez te Rusije ne bi ni bilo današnje Crne Gore? Crne Gore, ni one, ni ove.

U Ukrajini bjesni rat i svakim danom sve više dobija na intenzitetu. Odgovornost apsolutno pada na tzv. ukrajinsku vlast, a posebno na SAD. Zašto? Između osgalog, treba li da se podsjetimo, ko je u Ukrajini organizovao i izazvao državni udar? Treba li da napomenemo da se novoizabrani „predsjednik” Porošenko ponaša tek samo kao obična marioneta? Da li je još uvijek nekome nejasno da zvaničnici SAD sa Porošenkom koordiniraju sve akcije u Novorosiji? A tamo se dešava genocid! Kao u Bratuncu, Medačkom džepu, Slavoniji i na mnogim drugim srpskim prostorima. I naravno, opet se o tome ćuti. Ista je matrica. „Demokratski” zapad ne izvještava o tome. Ali i za Crnu Goru je izgleda važnije da se saopšti šta radi Hamas, jer ona je zavela sankcije Rusiji.

Ukrajinski nacisti, nahuškani, provociraju Rusiju. Ispituju joj nerve. Pucaju na tu stranu. Granatiraju. Povređuju vazdušni prostor. Porošenko, u ludačkoj egzaltaciji, traži da se za jednog Ukrajinca ubije stotinu Rusa. Samo nije dao smjernice kako i na koji način da se to ostvari. Mora da je čuo za Kragujevac. Krade ideju od Njemaca. Bilo je stotinu Srba za jednog Njemca. Čudna koincidencija. Ali, prije će biti da ipak nije. Znaćemo posle naredne koordinacije sa SAD.

SAD svim srcem, makar koliko to srce malo bilo, prizivaju, žele i sve moguće rade, kako bi isprovocirali intervenciju Rusa u Ukrajini. Da bi opravdali novi hladni rat. Da bi apsolutno potčinili EU. Da bi zaustavili i svaku pomisao na mogućnost zbližavanja EU i Rusije. Da bi imali jak alibi za dalju egzistenciju besmislenog NATO-a. Kako stvari sada stoje, sve ukazuje da postoji velika vjerovatnoća da doći do dalje eskalacije u Ukrajini. Ukoliko to bude tako, posledica će biti jedna od najvećih humanitarnih katastrofa novije istorije. Rusija je primila već na stotine hiljada izbjeglih.

I nije samo Rusija. Iz Ukrajine su izbjegli i u Mađarsku, Poljsku, Rumuniju, Moldaviju i druge zemlje. Dakle, mogućnost humanitarne katastrofe nesagledivih razmjera ne brine samo Rusiju. Ako mi je uopšte dozvoljeno da kažem, neophodno je da se hitno organizuje međunarodni skup na tu temu, prije nego što situacija potpuno izmakne kontroli. Ali o svemu tome „demokratski” zapad ćuti. Njih samo interesuje da se Rusija nekako uvuče u rat. Cijena im nije važna. Ništa nije toliko skupo kad su u pitanju Rusija i pravoslavlje.

Definitivno, Ukrajina ima građanski rat, ali i potpuni ekonomski slom. I ko je kriv zbog toga? Crna Gora je zavela sankcije Rusiji, pa sad … Postavlja se pitanje koju će sledeću zemlju SAD, poslije Ukrajine, da demokratski uzdignu. Koga će sledećeg da nanišane i usreće. Bjelorusiju? Možda. Što da ne? Ionako dolar nema zlatnu podlogu i štampa se koliko je potrebno. Kažem, cijena ne može biti previsoka. Samo, Bjelorusija je nešto drugo i u savezu je sa Rusijom.

Zanimljiva je ta Amerika. Čudna je. Imali su puno velikih ljudi u mnogim oblastima. I u politici, naravno. Međutim, da bi neko pokazao da pripada velikoj naciji, da njegove vrijednosti zaslužuju pažnju ostalog svijeta, prije svega, najvažniji su njegovi postupci. Neuporedivo je manje važan broj stanovnika ili veličina teritorije. Nekad se takva tvrdnja mogla izreći za SAD. A sada? Kažem, važan je način postupanja, modus procedendi. Toliko moći, a toliko malo razumijevanja šta s njom.

Oni, toliko moćni i ratoborni, trebalo bi da znaju da je Rusija i velika i široka, da u njoj živi Duša, velika, pravoslavna, i koja za razliku od njihove nije ubila Boga. Naprotiv. Vjenčala se s Njim prije više od hiljadu godina. Trebalo bi da znaju da se Rusija ne ljuti, ne na njihov način, ona mnogo ne galami ni oko čega. Kad zatreba, ona se samo usredsredi. Kao kauboji trebalo bi da znaju i za poslovicu Rusi dugo sedlaju konja, ali strahovito brzo jašu. Trebalo bi i da konačno shvate istorijsku istinu, zašto je ruski vojnik najbolji. Zato što je strpljiv.

Najgore od svega je to što je Ukrajina postala instrument u rukama SAD. A Crna Gora je zavela sankcije Rusiji. Solidariše se sa Porošenkom i Desnim sektorom. Baš fino. A Rusi? Još uvijek su strpljivi i ćute. Oni koji su iskusili to ćutanje kažu, strašno je kad Rusija tako ćuti. Kažu još, Rusija strahovito dobro pamti. Vele, svaku sitnicu.