Autor: Dževad Galijašević, „Pečat“

Stare bitke i vječne muke su pred Republikom Srpskom, vidljive i u ovom septembru 2022. godine, dok kreće politička kampanja za izbore.

Pokreće se i suđenje, kao zakašnjela pravda iz Dobrovoljačke ulice, koja treba dati odgovor na najvažnije pitanje: „ko je u stvari, započeo rat u Bosni“ i zašto je taj rat morao biti toliko krvav.

Alijini generali, vojnici i policajci, paravojnici i parapolicajci, okupljeni oko Šiptara Ejupa Ganića i korumpiranog Zaima Backovića zv. „Zagi“, izlaze pred javnost da objasne kako i kada su osmislili strategiju napada na regrute i oficire JNA koji su, u dogovoru sa Alijom i zapadnjacima napuštali BiH u nebranjenim kolonama.

Zašto ta grupa nije razmišljala o glavi Alije Izetbegovića, kao zalogu riješenja situacije i kako se to sve, ponovilo u Tuzli desetak dana kasnije?

I evo ih zajedno: Ganić Ejup, (rođ.1946. god.); Backović Zaim, (rođ. 1954. god.); Bahto Hamid, (rođ.1961. god.); Efendić Hasan, (rođ.1934. god.); Muslimović Fikret, (rođ.1948. god.); Pušina Jusuf, (rođ. 1949. god.); Alispahić Bakir, (rođ. 1956. god.); Bezdrob Enes, (rođ. 1961. god.); Dahić Ismet, (rođ. 1954. god.); Žiško Mahir, rođ. 1971. god.), bez nekih koji su umrli na vrijeme ili svoju ulogu u zločinu učinili nevažnom.

„Optuženi se terete da su u okviru svojih funkcija i ovlaštenja u vojnim, policijskim i civilnim strukturama, zajedno sa svojim podređenima, planirali, podstrekavali i izvršili napad na nebranjenu mješovitu kolonu vojnika i civila zaposlenih u bivšoj JNA, pod pratnjom mirovnih snaga UN-a, te nisu spriječili ubistva i ranjavanja vojnika i civila, propustili da kazne izvršitelje ubistava i ranjavanja, mučili i nečovječno postupali prema zarobljenim vojnicima, nisu spriječili ni kaznili izvršitelje, kao i pomagali počiniteljima nakon izvršenog zločina“, navedeno je u saopštenju Tužilaštva BiH nakon podizanja optužnice.

Uz optužnicu biće salušano 277 svjedoka i više vještaka, a priloženo je više od 500 materijalnih dokaza kojima se potkrepljuju navodi optužnice.

Inače, ova optužnica Tužilaštva BiH se odnosi na događaje od 3.5.1992. godine, a prikupljeni su dokazi koji se odnose na stradanje 8 ubijenih žrtava sa utvrđenim identitetom, među kojima ima i civila i sanitetskog osoblja, ranjavanje 24 osobe, zarobljavanje više desetina mučenih i zlostavljanih vojnika i civila.

Činjenice o ovom zločinu su još tragičnije.

Prava istina je da sukob oko Dobrovoljačke ulice u Sarajevu počinje dan ranije; da su ukupno ubijena 42 pripadnika JNA, da su ranjena njih 73 i da je 215 vojnika zarobljeno.

Svijet se ubrzano mijenja i na političku scenu stupaju nove nacionalne kukavice, zapadne sluge, neoustaški bojovnici i islamistički mutanti, koji agresivno uvjeravaju svoj i susjedne narode, da se država ne isplati i da je najlakše pod kišobranom velikih sila, odreći se bilo kakvih ambicija i identiteta, kukavički disati vazduh i odgajati nove uplašene generacije za koje će sloboda biti samo sadržaj virtuelne stvarnosti lokalnog računara, komunikacije na društvenim mrežama i života sa „minimalcem“, u narednih pet vjekova.

Bez žrtava, bez pobune, bez države i bez bilo kakvog znanja o važnosti narodne suverenosti, kolektivne i lične slobode.

Zato žele da uklone Milorada Dodika, koji se časno i hrabro odupire planu Zapada da sruši Republiku Srpsku.

Uvijek je septembar težak za podnijeti: to je i mjesec u kome su Srbi mučeni, masakrirani i ubijani u muslimansko-američkim operacijama „Farz 95.“ i „Uragan 95.“.

Šest godina kasnije su, izvršioci zločina 11. septembra otputovali za Ameriku, pa srušili Kule bliznakinje, napali na Pentagon i ubili blizu 4.000 ljudi, i Amerikanci su dobili svoj dan u septembru: za lažnu tugu, zbog zločina koje su zajedno činili sa svojom braćom bosanskim mudžahedinima.

Kada su za sedam dana, nakon 9. septembra 1995. godine, od kote „Blizna“, Smoluće i Vozuće pa do Banovića; od obale rijeke Bosne do „Borove glave“ i „Kraljice“, te od Kamenice na granici Olova do Rakovca Donjeg na granici Doboja, silom je protjerano iz svojih kuća 22.000 Srba, spaljeno je 66 naselja, srušeno 12 crkava i jedan manastir iz Srednjeg vjeka –ubijeno oko 600 srpskih civila i vojnika.

Njih 192 su odvedena na nepoznato mjesto i ritualno zaklana a u koritu rijeke Kamenica pod naslagama riječnog šljunka skrivena, mnoga tijela bez glava su otkrivena, ali većina još nije.

Haški tribunal je zbog tih zločina, osudio na kazne zatvora: komandanta Alijine armije generala Rasima Delića; načelnika generalštaba generala Envera Hadžihasanovića i komandanta Sedme muslimanske brigade pukovnika Amira Kuburu.

U Hagu su sudili zbog ubijenih 65 ratnih zarobljenika, pa je to umanjeno na 55 da bi presuda pominjala 51.

Tokom suđenja generalu zločina Sakibu Mahmuljinu u Sudu BiH, pominjali su nekoliko ubijenih– „više od 2“. Na kraju osuđena generalska kukavica, nakon presude suda BiH, na 8 godina zatvora, bježi, uz pomoć tog istog suda u Tursku u želji da izbjegne zasluženu kaznu.

Iako niko nije pozvao na odgovornost i Šefika Džaferovića, zbog dvije stotine ritualno odrubljenih nevinih glava, zbog hiljade državljanstava koje je njegova policija podijelila teroristima i obavještajne zaštite koju je, on lično pružio mudžahedinima.

Zato, stvarno, nije lako biti Srbin; u septembru.

Dok Bakir Izetbegović prijeti da će protjerati sve koji Bosnu ne vole – i to samo sa zemljom, koja im ostane na cipelama. Ništa više od toga ponijeti ne mogu.

Tako je govorio Bakir, obmanjujući sebe i svoj bošnjački narod da je Bosna njihova i da se oni pitaju. Jad i bijeda.

Ni onaj frtalj Bosne koji u Dejtonu dobiše Bošnjaci nije bošnjački, iako su samo oni ostali u njemu da žive.

Ni o tom komadiću Bosne ne pita se Bakir – sve je to britansko a ponekad i američko ili njemačko i nikakve to veze sa bosanskim muslimanima nema.

Od 11. jula 2012. godine govori o tome predsjednik Turske Erdogan, malo indirektno, pričom o „amanetu Alije Izetbegovića“, koji njega obavezuje da brine o Bosni.

Kada je to izgovorio, turski predsjednik nije imao namjeru povrijediti Srbe i Hrvate nego Bakiru Izetbegoviću objasniti da je zalutao, da je Bosnu predao Zapadu i da onaj mali frtalj Bosne, nije ništa više od bijednog zrna, Engleskog Komonvealta na Balkanu.

„Zapad je tu samo da bi podijelio muslimane“, kazaće Erdogan i ovih dana u Sarajevu, izazivajući buru negodovanja zapadnih slugu, bivših komunista, Radončićevih polupolitičara a poludilera, brojnih homoseksualaca koji su još juče paradirali Sarajevom.

Zato hudi Bošnjaci, praveći „Engleski paradžemat“ na svom frtalju Bosne, ni taj frtalj ne mogu odbraniti ovom politikom a Englezi će, prije ili kasnije, pustiti sve to niz vodu – Amerikanci će ih podržati, Njemci će gledati sa strane, ćutke prihvatajući da tako mora biti. Jer, država se ne brani kukavičlukom i stalnom svađom sa komšijama.

Bošnjaci su svoj bezizlaz rasuli po cjeloj BiH kao bolest.

Izvor: http://fakti.org/sta-to-pisu/galijasevic-ni-onaj-frtalj-bosne-koji-bosnjaci-dobise-u-dejtonu-nije-bosnjacki

ČITAJTE JOŠ:

Anketa portala IN4S: Da li mislite da će doći do dogovora između partija pobjednica?

“Mudar kao zmija, bezazlen kao golub“: Mitropolit Joanikije dostojno odgovorio na provokacije ‘komita’ sa Cetinja

Miting solidarnosti na Cetinju sa našom braćom stradalnicima sa KiM, 18. septembra 1988 god.