Ni metar majko

Piše: mr Goran Bjelanović

Poslije proboja Solunskog fronta Bugarska je na vrat – na nos potpisala kapitulaciju Saveznicima. Tajno. Noću. Da slučajno ne sazna srpska Vlada i njen vojni vrh. Imali su samo jedan uslov: „Da ni jedan srpski vojnik ne uđe u Bugarsku.

Razmjere bugarskih zločina prema srpskoj nejači i uopšte nemoćnim civilima u Velikom ratu su bile tolike da su se kao zločinci bez lijeka plašili srpske pravedne osvete.

Nešto slično trenutno se dešava na crnogorskoj političkoj sceni. DF je – koalicija mučenica. Njene lidere i glasače su trovali suzavcem i šok bombama, prebijali i noge u ruke, gumenim mecima im pucali u noge ali i lica. Sjetite se starca iz Tivta pogođenog u usnu. Poslanike iz Parlamenta iznosili direktno na robiju bez skidanja imuniteta.

Montirali sudski proces „Državni udar“ čiji stenogram bi i prosječnom dramaturgu lako mogao da posluži za urnebnsnu komediju koja bi živjela vjekovima. I to bez naročitog književnog talenta, isključivo na osnovu osjećaja da izvadi i dramaturški poređa samo ono što se na tom „procesu“ stvarno izgovorilo.

Hapšene su im majke i braća. Bucane i prevrtane uspomene iz djetinjstva, mladosti, oduzimana prva ljubavna pisma, ne bi li istražitelji u njima pronašli tajne znakove i sigurne dokaze rada protiv Crne Gore, njenog napretka i prosperiteta. Strah od ulaska predstavnika DF –a u Vladu koju tek treba formirati, preuzimanje centara moći od strane predstavnika ove koalicije je potpuno identičan strahu koji su Bugari osjećali od odmazde srpskih vojnika zbog zločina koje se počinili kad Srbija bijaše bez vojske, a nejač lišena moći da se zaštiti.

Nepotrebno. I ako je DF prepoznatljivo srpska koalicija u njoj ima i Crnogoraca i Muslimana, možda i Hrvata i Albanaca. Nijesam im listao partijske spiskove, pa ne mogu sa sigurnošću da ustvrdim. Srpske osvetoljubivosti što se tiče nju najbolje ilustruje zapis onog njemačkog sveštenika ( da li je luteranac ili katolik ne znam i ime sam mu zaboravio – ali pročitao jesam i to iz relevantnog izvora) koji je bio zapanjen sljedećim prizorom:

Srpski logoraši iz tek oslobođenog Aušvica, ljudi sjenke, najdeblji ima oko 35 kilograma, dobili od Engleza čokolade da povrate napaćenu dušu, a oni te slatkiše dijele s njemačkom djecom, znajući da su i ona gladna.

Toliko o srpskoj osvetoljubivosti. Nijesu predsstavnici DF krenuli da se svete niti da zavode terore. Traže ono što im pripada, najprije po mukama i žestini borbe koju su vodili od formiranja ove političke grupacije.

Da zaslužuju najveći broj i najvažnije resore – zaslužuju. I treba da ih dobiju. Naravno, u razumnoj mjeri. Ovo zbog toga što dio vlasti zaslužuje i SNP i Prava Crna Gora i Ujedinjena Crna Gora… Prirodno i Demokrate i Crno na Bijelo. Mnogo je svatova, a premalo darova.

Ne poričući promišljenost i potrebu za formiranjem „Ekspertske Vlade“ moram primijetiti da su na prethodne izborne rezultate najmanje uticali – eksperti. Neću da pitam „Di si bija kad je grmilo“. Takvo pitanje ne bi imalo mnogo smisla ali – opravdanja ima.

Spominjanje „razumne mjere“ u diobi centara moći između pojedinih predstavnika pobjedničke parlamentarne većine ima smisla u neporjecivoj istini da su ministarske fotelje NIŠTA, a demontiranje sistema privatne države i na njoj zasnovane: korupcije, kriminala, nepotizma, pljačke prirodnih resursa, terora i progona neistoišljenika, krivotvorenja biračkih spiskova i prekrajanja izborne volje je – SVE!

I život prođe kao treptaj oka u vremenu, kamo li jedan mandat. Svaki Ministar je za četiri godine – bivši, a nekima od nas djeca rastu, nekima staraju bez posla i bez nade. Nije svejedno u kakvoj državi će mladovati u kakvoj imati priliku da ostaraju. To je ono što nikad i nikako ne može biti „bivše“.

Nije na mjestu lamentiranje ko je i koliko doprinio pobjedi na prethodnim izborima. Listu koju sam ja držao u ruci nije predvodio profesor Zdravko Krivokapić (uz sve
uvažavanje njegove ličnosti i doprinosa). Listu koju sam ja zaokružio ( i da ne liciram procentima koliko još osim mene) predvodio je SV. Petar Cetinjski – lično. Odmah za
Njim i Vladika Rade, pa Sv. Vsailije Ostroški – slava mu i milost. Za njima su bila moja djeca, pa moj otac, đedovi i prađedovi, pa tek onda predstavnici političkih partija.

Vaša borba je na prethodnim izborima bila za nesumnjivo poštovanje. Da narodna volja ne bude pokradena, da „vikend birači“ ne odrede sudbinu Crne Gore za naredne četiri
godine, odabir nepodmitljivih predstavnika u biračkim odborima. Za sve to – kapa dolje.

Ali morate znati da je od svih govora koje ste održali i koje ćete oddržati, od svih vaših saopštenja i izjava u Crnoj Gori snažnije odjeknula rečenica koju je onaj sin zastavnika ražalovanog zbog prsustvovanja litijama uputio majci koju su privodili na saslušanje: „ Ni metra majko! Ni metra“.

Taj posljednji i jedini dostupni pokušaj sina da podrži majku i da joj ulije snagu da se suoči sa Zemaljskom Nepravdom na pravi način, Crna Gora je za sva vremena savila u svoja njedra, da je opet kad ustreba pusti da kao Duh Slobode uzleti nad Lovćenom, Čakorom, Sinjajevinom, Zetom, Skadarskim jezerom i Bokom…

Poziv svim učesnicima u pregovorima oko buduće Vlade da malo spuste ego nij motivisan željom za poništavanjem doprinosa izbornim rezultatima. Riječ je o tome da je previše ega pogubno po kompromis. A prave Vlade neće biti bez iskrenog i potpunog kompromisa.

Sve jednom bude lani. I ovo će. Nije slučajno baš vas zapalo da ispište svijetlu stranicu crnogorske istorije. Nema slučajeva u životu u politici još manje. Budite svjesni tako velike časti, pa svoju ulogu odigrajte kao ljudi. Da se vama ne ponose samo vaši najmiliji, predstavnici caših partija i koalicija, nego i vjekovi koji će doći.

Kakva je to šansa – valjda znate. Nijesam ja napisao ovaj tekst. Pisao ga je strah koji je iz glave cijela naroda. U Boga se nadam da je taj strah bez osnova!