Neprikosnoveni knjiลพevni sudija
1 min read
Jovan Skerliฤ
Piลกe: Milica Kralj
Neprikosnoveni knjiลพevni sudija, kritiฤar i istoriฤar knjiลพevnosti, i neumorni nacionalni radnik Jovan Skerliฤ je kritiฤkom miลกlju snaลพno obeleลพio ฤitavu jednu epohu, saลพetije i duhovitije od svojih savremenika izrazio kulturne potrebe svoga vremana, uฤinivลกi da se ogromna veฤina njegovih kritika naฤe u samim temeljima potonje kritiฤke misli.
Tek kada glavni knjiลพevni radnici dovrลกe svoje razvijanje i dadu svoja definitivna dela, kada se mogadne gledati na danaลกnju knjiลพevnu proizvodnju iz izvesne istorijske perspektive, tek tada ฤe se moฤi pouzdano i odreฤeno govoriti ลกta je danaลกnja srpska knjiลพevnost- zapisao je Jovan Skerliฤ u Istoriji nove srpske knjiลพevnosti- knjige – tumaฤa kompleksnih vladajuฤih ลพanrovskih modela kroz razliฤite razvojne periode, prvenstveno u sferi nacionalngo buฤenja.
โSkerliฤ je literaturu sagledavao iz perspektive nacionalnog biฤa. On govori o ฤoveku, ali misli na naciju. Knjige nisu ispiti duha, njegov pokuลกaj prodora u dubinu, u visinu; one su tipiฤno prosvetiteljski, mobilizator nacionalne svesti.
Skerliฤ je, kako piลกe Radomir Konstantinoviฤ โ nacionalist a ne filozof, ฤovek drลพave a ne artist. Filozofija, umetnost su nadnacionalni: oni mogu da poฤu od nacije, ali kao i naลกa epika, nikad ne zavrลกavaju u njoj. Oni odvode u svet koji ne zna za razlike naลกe donje istorije, u svet koji ih poniลกtava, i priprema nas za veliki, sveljudski preporod. (… ) Skerliฤ se bojao umetnosti ( one, koja ฤe da atrofira naลกe nacionalne instikte, nacionalnu naลกu svest), dakle, on je oseฤao umetnost. A da ga podsetimo, briลพnu naลกu senku, taj gnevni duh, da su vojnici โ ฤaci u balkanskim ratovima, i u prvom svetskom ratu, u rovovima na Solunskom frontu, ฤitali ruske romane, da su u teleฤacima mnogih mrtvaca, naลกih jadnih, straลกnih mrtvaca, i na Krfu, pronaฤeni kasnije, zajedno s konzervama, zbirke dekadentnih pesama. (… ) jednog dana kada se bude pisala moralna istorija Srbije, Skerliฤ ฤe biti njeno posebno poglavlje. Uostalom, zar izvan moralne suลกtine njegove moลพe da se razume ova energija koja nam je ostavila u nasleฤe moฤni talenat za sintezu, smisao za empirijski doลพivljaj, mrลพnju na metafiziku, strah od unutraลกnjeg pakla ฤovekovog, jaku reฤ, smelost da se ustane protiv osveลกtanih vrednosti i da se otkriva zanemareno?โ
Skerliฤev stav u pitanju knjiลพevne kritike ยซ osciluje izmeฤu dva krajnja miลกljenja. Po jednome, ona je taฤna nauka kao i sve druge nauke, po drugome, ona je samo jedna prefinjena i diletantska umetnost. No da li istina neฤe biti izmeฤu potpunog odricanja i apolutnoga tvrฤenja, imeฤu anarhije i tiranije zakona? Bili se moglo, ako ne utvrditi,a ono bar nagovestiti i ocrtati neลกto drugo?
Izgleda da moลพe. U umetnosti, uopลกte ima dve stvari: stvar talenta i ukusa, stvar ฤinjenice i zanata. Talenat, genije ne da se nauฤiti: ni najdogmatiฤnija retorika niti je dala recept, niti je u stanju da ga da, kako ฤovek moลพe postati ล ekspir, Gete ili Viktor Igo.
Da se jedno delo dobro oceni treba dobro da se razume, da se shvati osnovna ideja, da se, tako reฤi, prodre u suลกtinu njegovu. Kritiฤar treba da ima intelektualnu nesebiฤnost, sposobnost da se udvoji, da pored svoga roฤenoga ลพivota ลพivi i ลพivotom dela. Za to je potrebna ne samo jaka osetljivost, umetniฤko oseฤanje lepoga, no i ลกiroka, gipka inteligencija, vazda otvorena narazliฤnijim shvatanjima, protejska sposobnost da se neprestanpo moลพemenjati. Traลพi se slobodan duh, bez predrasuda i bez predubeฤenja, reลกenost da se sve kritikuje i sve da se kaลพe, uverenje da je na ovom svetu samo jedna stvar suverena, a to je slobodna misao ljudska.
Hrast sa ลพilama tradicije
Jovan Skerliฤ roฤen je 20. avgusta 1877. u Beogradu, od oca Miloลกa, poreklom iz kraja u kome je Karaฤorฤe poฤeo svoju borbu sa Turcima i majke Perside, Vojvoฤanke.
Prvu beogradsku gimnaziju upisuje 1887. Prvi rad Srbi iz ostalih srpskih krajeva u Prvom ustanku objavljuje pod pseudonimom 1892. godine. Godinu kasnije pristupa socijalistiฤkom pokretu, upoznaje Vasu Pelagiฤa. Prve radove satiriฤnog i socijalnog karaktera objavljuje u ล aljivฤini, Gedลพi, Delu, Zvezdi i ondaลกnjim socijalistiฤkim listovima. Istorijsko โ filoloลกki odsek Velike ลกkole upisuje 1895; dve godine kasnije opredeljuje se za literarno โ lingvistiฤki odsek kod profesora Bogdana Popoviฤa. Diplomira sa odliฤnim uspehom, 1899. i zapoฤinje pripravniฤki staลพ u gimnaziji u Beogradu. Hapse ga povodom atentata na kralja Milana, a godinu dana kasnije otpuลกten je iz sluลพbe iz politiฤkih razloga. Doktorira sa tezom: Javno miลกljenje u Francuskoj prema politiฤkoj i socijalistiฤkoj poeziji od 1830 โ 1848.
ล kolujuฤi se u ลฝenevi i Parizu, potpada pod uticaj svoga profesora ลฝorลพa Renara i francuskog tribuna ลฝana ลฝoresa. Ali vrativลกi se u zemlju 1894. prilazi umerenijoj politiฤkoj struji, i to tzv, frakciji mlaฤih radikala, Samostalno – radikalnoj stranci. To je dopuลกtalo Skerliฤu da zadrลพi sve ono ลกto ima, po vrednosti u njegovim ranijim politiฤkim idealima, ali mu je u isto vreme dopuลกtalo da ispolji i svoje veliko nacionalno oseฤanje.
Vraฤa se u zemlju gde biva izabran za docenta na Velikoj ลกkoli. Veฤ 1902. ponovo je otpuลกten iz sluลพbe i postavljen za suplenta zajeฤarske gimnazije. Daje ostavku i posveฤuje se knjiลพevnoj kritici i publicistici. Ponovo biva izabran za docenta. Odlazi na studijski boravak u Minhen i Pariz. Vanredni profesor Beogradskog univerziteta i urednik ยซ Srpskog knjiลพevnog glasnikaยป postaje 1905. 1910. izabran je za dopisnog ฤlana Srpske akademije. Za narodnog poslanika izabran je 1912.
Polazeฤi na put u Prag, 23. aprila 1914. na predavanje o Njegoลกu, Skerliฤ je jednom prijatelju rekao:
ยซ Nikad se nisam oseฤao tako zdravo i oran kao sad. Usred najveฤeg zdravlja, na nekoliko nedelja pred poฤetak Prvog svetskog rata, 27. aprila potuลพio se na bolove, imao je akutnu nekrozu pankreasa, a veฤ 15. maja ujutru bio je mrtav.
Skerliฤ je sahranjen u Beogradu, na Novom groblju. Mladiฤi, pripadnici โMlade Bosneโ: Gavrilo Princip, Vladeta Bilbija i ฤulaga Bukovac, doneli su i poloลพili na sveลพu humku venac u ime โzahvalne bosanske omladine.โ
Ocene, procene i presude
Sa katedre i iz redakcije Srpskog knjiลพevnog glasnika Skerliฤ snaลพno utiฤe ne samo na knjiลพevnost, nego uopลกte na ceo nacionalni ลพivot. On daje pravac javnom miลกljenju ne samo u Srbiji, nego u njega upiru oฤi i po ostalim, tada joลก neosloboฤenim krajevima Jugoslavije. Zahvaljujuฤi Skerliฤu i tadaลกnjoj intelektualnoj eliti na Beogradskom univerzitetu i oko Srpskog knjiลพevnog glasnika, Beograd postaje pored politiฤkog i kulturno srediลกte Jugoslovena.
Prikaze, studije i oglede o piscima, prikaze knjiga, politiฤke ฤlanke, feljtone, ลกest knjiลพevno -istorijskih monografija, od kojih ฤetiri imaju kapitalan znaฤaj, Jakov Ignjatoviฤ(1901), Omladina i njena knjiลพevnost(1906),Srpska knjiลพevnost u XVIII veku(1909) Svetozar Markoviฤ(1910), Pisci i knjige (studije, kritike i prikazi sakupljeni u devet knjiga), kao i nacionalno najznaฤajnije delo- Istorija srpske knjiลพevnosti(1914).
Napisao je i nekoliko pripovedaka i aktivno prevodio francusku poeziju.
Skerliฤeve ocene i procene( ali i presude izreฤene pesnicima modernistima Disu, Panduroviฤu), ostale su nezaobilazan putokaz u sagledavanju i valorizaciji istorije srpske knjiลพevnosti.
Obuhvativลกi najznaฤajnija imena srpske, antiฤke, evropske i svetske knjiลพevnosti, nauฤne i kritiฤke misli, Skerliฤ je uspeo da saฤini sveobuhvatni knjiลพevni portret vekova ( Dositej, Vuk, Daniฤiฤ, Sima Milutinoviฤ, potom romantiฤari: Radiฤeviฤ, Milica Srbkinja, Zmaj, Kostiฤ, ฤura Jakลกiฤ…); realisti: Sterija, Ignjatoviฤ, Vojislav Iliฤ, Gliลกiฤ, Lazareviฤ, Svetolik Rankoviฤ, Sremac); ali i evropski pesnici i milsioci: Bajron, Balzak, Sent -Bev, Stendal, Ipolit Ten, Turgenjev, Tolstoj, Dostojevski, Plehanov, Puลกkin, Milton, Njekrasov, Niฤe, ล eli, ล ekspir, ล openhauer… )
Ceo je ลพivot plima i oseka…
Skerliฤ je visoko cenio Njegoลกa, koji je za njega predstavljao simbol nacionalno- etiฤkog ideala, koji je on smatrao velikom pokretaฤkom snagom u borbi za nacionalno osloboฤenje Srba i Juลพnih Slovena. Sve ono ลกto je u knjiลพevnosti moglo doprineti snaลพenju nacionalne svesti Skerliฤ je svesrdno pozdravljao i podrลพavao.
Piลกuฤi o Duฤiฤu iznosi sledeฤu ocenu:
ยซ Srpska poezija imala je veฤih mislilaca, na primer, Jovana Popoviฤa ( 1806- 1856) i crnogorskog vladiku Petra Petroviฤa Njegoลกa 1813- 1851); plodnijih i svestranijih pesnika, kao Zmaja Jovana Jovanoviฤa (1813- 1851), najpopularnijeg naลกeg pisca; imala je takvih pesnika koji snaลพnije ponesu, dirnu, kakav je ฤura Jakลกiฤ (1832- 1878); — joลก prefinjenijih i privlaฤnijih, kao ลกto je Vojislav Iliฤ. Ali najveฤi majstor u savremenoj srpskoj poeziji ostaje, i pored svega, nesumnjivo Jovan Duฤiฤ.โ
O Rakiฤu:โ Bio je jedna od prvih i najkrupnijih meฤu onima koji su oblagorodili srpski knjiลพevni jezik i u lepoti proลกirili i podigli srpsku duลกu.โ
Oduลกevljavao se ล antiฤem i Veljkom Petroviฤem i njihovom rodoljubivom poezijom.
O Disu:
ยซ Poezija Vladislava Petkoviฤa ima sve karakteristiฤne crte: gorko oseฤanje unutraลกnje anomalije i promaลกene sudbineยป; raznorodan izraz sujete koja je iznad osrednje, manija za autobiografijom, sklonost da se istiฤu najsitnije crte svog dnevnog ลพivota, neprestano posmatranje smaog sebe, obrtanje najmanjih stvari u ฤitave epopeje: voljenje ยซ mraฤnih i straลกnih slikaยป; potreba za sredstvima za razdraลพivanje ( orgije, polna ljubav, i tako dalje); ยซ opsesija reฤiยป, u svojoj duhovnoj nemoฤi i u neredu ideja.ยป
pesnik od talenta, moลพda najbolji u celom svom naraลกtaju( …)valjalo je odluฤno, u interesu i onih koji piลกu i onih koji ฤitaju, ustati protiv jedne besmislene i ruลพne mode, koja besni naลกoj knjiลพevnosati, protiv jedne knjiลพevne zaraze, koja je na Zapadu davno preลกla i koja tek sada kod nas poฤinje kositi svoje ลพrtve.ยป
Godine 1912. piลกuฤi ponovo o Panduroviฤu on se miri s njegovom teลกkom i mistiฤnom poezijom. U tom trenutku Skerliฤ โ s priguลกenom tugom i sa gorkim zadovoljstvom ฤita knjigu melanholije ลพivota…โ i tuลพno i sasvim nemoฤno izjavljuje:
โ … Ceo je ลพivot plima i oseka, klaฤenje ลกetalice radosti do bola, fatalan put od koleveke do groba i jedna kratak budan san u veฤitim smenjivanjima dana i noฤi… ยซ
โKad se sve uzme u obzir, ne samo Skerliฤeve zasebno objavljene ocene, no i njegova Istorija srpske knjiลพevnosti,uoฤena kao niz knjiลพevnih sudova, ostaje uprkos svemu spomenik pravoga suda i kritiฤke pronicljivosti. Napor ka pravdi i i tankoj i taฤnoj oceni, o kome svedoฤe bezbrojne stvari u Istoriji, mogao je uฤiniti samo ฤovek kalibra Skerliฤeva.(…)Njegovoj Istoriji nove srpske knjiลพevnosti, kao skoro svakoj knjizi, mogle bi se uฤiniti izvesne zamerke, ali se te zamerke ne bi ticale njegovih knjiลพevnih ocena. One su u njegovim spisima taฤne u tako velikom broju, na njih je utroลกeno toliko tankog posmatranja, one su redigovane sa takvom stilistiฤkom maestrijom i preciznoลกฤu, da ฤe za ฤoveka od posla ostati uvek predmet najiskrenijeg i velikog uvaลพavanja- istiฤe Bogdan Popoviฤ, Skerliฤev uฤenik.
โDosta crta kritiฤarskog lika Skerliฤevog mogu se izvuฤi iz njegove slike srbijanskih vrlina. On je kritiฤar knjiลพevni mentalne i duhovne graฤe koja je izrasla iz prirode njegovog zaviฤajnog tla. Njegova liฤnost je hrast sa ลพilama tradicije slobodoljubive, bistre, duhovno snaลพne i muลพevne ล umadije. U Skerliฤevoj liฤnosti je sklop onih vrlina koje daje u slici Srbijeโ โ izrazi pohvale su koje je izrekao Velibor Gligoriฤ.
Nadmoฤnom kritiฤkom misli, britkom reฤji i u hvali i u pokudi, Jovan Skerliฤ je za nepunih trideset sedam godina uฤinio viลกe za srpsku knjiลพevnost i kulturu nego ฤitave institucije.
On sam postao je institucija.