IN4S

IN4S portal

Neprikosnoveni knjiลพevni sudija

1 min read
Neprikosnoveni knjiลพevni sudija, kritiฤar i istoriฤar knjiลพevnosti, i neumorni nacionalni radnik Jovan Skerliฤ‡ je kritiฤkom miลกlju snaลพno obeleลพio ฤitavu jednu epohu, saลพetije i duhovitije od svojih savremenika izrazio kulturne potrebe svoga vremana, uฤinivลกi da se ogromna veฤ‡ina njegovih kritika naฤ‘e u samim temeljima potonje kritiฤke misli.

Jovan Skerliฤ‡

Piลกe: Milica Kralj

Neprikosnoveni knjiลพevni sudija, kritiฤar i istoriฤar knjiลพevnosti, i neumorni nacionalni radnik Jovan Skerliฤ‡ je kritiฤkom miลกlju snaลพno obeleลพio ฤitavu jednu epohu, saลพetije i duhovitije od svojih savremenika izrazio kulturne potrebe svoga vremana, uฤinivลกi da se ogromna veฤ‡ina njegovih kritika naฤ‘e u samim temeljima potonje kritiฤke misli.

Tek kada glavni knjiลพevni radnici dovrลกe svoje razvijanje i dadu svoja definitivna dela, kada se mogadne gledati na danaลกnju knjiลพevnu proizvodnju iz izvesne istorijske perspektive, tek tada ฤ‡e se moฤ‡i pouzdano i odreฤ‘eno govoriti ลกta je danaลกnja srpska knjiลพevnost- zapisao je Jovan Skerliฤ‡ u Istoriji nove srpske knjiลพevnosti- knjige – tumaฤa kompleksnih vladajuฤ‡ih ลพanrovskih modela kroz razliฤite razvojne periode, prvenstveno u sferi nacionalngo buฤ‘enja.

โ€žSkerliฤ‡ je literaturu sagledavao iz perspektive nacionalnog biฤ‡a. On govori o ฤoveku, ali misli na naciju. Knjige nisu ispiti duha, njegov pokuลกaj prodora u dubinu, u visinu; one su tipiฤno prosvetiteljski, mobilizator nacionalne svesti.

Skerliฤ‡ je, kako piลกe Radomir Konstantinoviฤ‡ โ€“ nacionalist a ne filozof, ฤovek drลพave a ne artist. Filozofija, umetnost su nadnacionalni: oni mogu da poฤ‘u od nacije, ali kao i naลกa epika, nikad ne zavrลกavaju u njoj. Oni odvode u svet koji ne zna za razlike naลกe donje istorije, u svet koji ih poniลกtava, i priprema nas za veliki, sveljudski preporod. (… ) Skerliฤ‡ se bojao umetnosti ( one, koja ฤ‡e da atrofira naลกe nacionalne instikte, nacionalnu naลกu svest), dakle, on je oseฤ‡ao umetnost. A da ga podsetimo, briลพnu naลกu senku, taj gnevni duh, da su vojnici โ€“ ฤ‘aci u balkanskim ratovima, i u prvom svetskom ratu, u rovovima na Solunskom frontu, ฤitali ruske romane, da su u teleฤ‡acima mnogih mrtvaca, naลกih jadnih, straลกnih mrtvaca, i na Krfu, pronaฤ‘eni kasnije, zajedno s konzervama, zbirke dekadentnih pesama. (… ) jednog dana kada se bude pisala moralna istorija Srbije, Skerliฤ‡ ฤ‡e biti njeno posebno poglavlje. Uostalom, zar izvan moralne suลกtine njegove moลพe da se razume ova energija koja nam je ostavila u nasleฤ‘e moฤ‡ni talenat za sintezu, smisao za empirijski doลพivljaj, mrลพnju na metafiziku, strah od unutraลกnjeg pakla ฤovekovog, jaku reฤ, smelost da se ustane protiv osveลกtanih vrednosti i da se otkriva zanemareno?โ€œ

Skerliฤ‡ev stav u pitanju knjiลพevne kritike ยซ osciluje izmeฤ‘u dva krajnja miลกljenja. Po jednome, ona je taฤna nauka kao i sve druge nauke, po drugome, ona je samo jedna prefinjena i diletantska umetnost. No da li istina neฤ‡e biti izmeฤ‘u potpunog odricanja i apolutnoga tvrฤ‘enja, imeฤ‘u anarhije i tiranije zakona? Bili se moglo, ako ne utvrditi,a ono bar nagovestiti i ocrtati neลกto drugo?

Izgleda da moลพe. U umetnosti, uopลกte ima dve stvari: stvar talenta i ukusa, stvar ฤinjenice i zanata. Talenat, genije ne da se nauฤiti: ni najdogmatiฤnija retorika niti je dala recept, niti je u stanju da ga da, kako ฤovek moลพe postati ล ekspir, Gete ili Viktor Igo.

Da se jedno delo dobro oceni treba dobro da se razume, da se shvati osnovna ideja, da se, tako reฤ‡i, prodre u suลกtinu njegovu. Kritiฤar treba da ima intelektualnu nesebiฤnost, sposobnost da se udvoji, da pored svoga roฤ‘enoga ลพivota ลพivi i ลพivotom dela. Za to je potrebna ne samo jaka osetljivost, umetniฤko oseฤ‡anje lepoga, no i ลกiroka, gipka inteligencija, vazda otvorena narazliฤnijim shvatanjima, protejska sposobnost da se neprestanpo moลพemenjati. Traลพi se slobodan duh, bez predrasuda i bez predubeฤ‘enja, reลกenost da se sve kritikuje i sve da se kaลพe, uverenje da je na ovom svetu samo jedna stvar suverena, a to je slobodna misao ljudska.

Hrast sa ลพilama tradicije

Jovan Skerliฤ‡ roฤ‘en je 20. avgusta 1877. u Beogradu, od oca Miloลกa, poreklom iz kraja u kome je Karaฤ‘orฤ‘e poฤeo svoju borbu sa Turcima i majke Perside, Vojvoฤ‘anke.
Prvu beogradsku gimnaziju upisuje 1887. Prvi rad Srbi iz ostalih srpskih krajeva u Prvom ustanku objavljuje pod pseudonimom 1892. godine. Godinu kasnije pristupa socijalistiฤkom pokretu, upoznaje Vasu Pelagiฤ‡a. Prve radove satiriฤnog i socijalnog karaktera objavljuje u ล aljivฤini, Gedลพi, Delu, Zvezdi i ondaลกnjim socijalistiฤkim listovima. Istorijsko โ€“ filoloลกki odsek Velike ลกkole upisuje 1895; dve godine kasnije opredeljuje se za literarno โ€“ lingvistiฤki odsek kod profesora Bogdana Popoviฤ‡a. Diplomira sa odliฤnim uspehom, 1899. i zapoฤinje pripravniฤki staลพ u gimnaziji u Beogradu. Hapse ga povodom atentata na kralja Milana, a godinu dana kasnije otpuลกten je iz sluลพbe iz politiฤkih razloga. Doktorira sa tezom: Javno miลกljenje u Francuskoj prema politiฤkoj i socijalistiฤkoj poeziji od 1830 โ€“ 1848.

ล kolujuฤ‡i se u ลฝenevi i Parizu, potpada pod uticaj svoga profesora ลฝorลพa Renara i francuskog tribuna ลฝana ลฝoresa. Ali vrativลกi se u zemlju 1894. prilazi umerenijoj politiฤkoj struji, i to tzv, frakciji mlaฤ‘ih radikala, Samostalno – radikalnoj stranci. To je dopuลกtalo Skerliฤ‡u da zadrลพi sve ono ลกto ima, po vrednosti u njegovim ranijim politiฤkim idealima, ali mu je u isto vreme dopuลกtalo da ispolji i svoje veliko nacionalno oseฤ‡anje.

Vraฤ‡a se u zemlju gde biva izabran za docenta na Velikoj ลกkoli. Veฤ‡ 1902. ponovo je otpuลกten iz sluลพbe i postavljen za suplenta zajeฤarske gimnazije. Daje ostavku i posveฤ‡uje se knjiลพevnoj kritici i publicistici. Ponovo biva izabran za docenta. Odlazi na studijski boravak u Minhen i Pariz. Vanredni profesor Beogradskog univerziteta i urednik ยซ Srpskog knjiลพevnog glasnikaยป postaje 1905. 1910. izabran je za dopisnog ฤlana Srpske akademije. Za narodnog poslanika izabran je 1912.

Polazeฤ‡i na put u Prag, 23. aprila 1914. na predavanje o Njegoลกu, Skerliฤ‡ je jednom prijatelju rekao:
ยซ Nikad se nisam oseฤ‡ao tako zdravo i oran kao sad. Usred najveฤ‡eg zdravlja, na nekoliko nedelja pred poฤetak Prvog svetskog rata, 27. aprila potuลพio se na bolove, imao je akutnu nekrozu pankreasa, a veฤ‡ 15. maja ujutru bio je mrtav.
Skerliฤ‡ je sahranjen u Beogradu, na Novom groblju. Mladiฤ‡i, pripadnici โ€žMlade Bosneโ€œ: Gavrilo Princip, Vladeta Bilbija i ฤulaga Bukovac, doneli su i poloลพili na sveลพu humku venac u ime โ€žzahvalne bosanske omladine.โ€œ

Ocene, procene i presude

Sa katedre i iz redakcije Srpskog knjiลพevnog glasnika Skerliฤ‡ snaลพno utiฤe ne samo na knjiลพevnost, nego uopลกte na ceo nacionalni ลพivot. On daje pravac javnom miลกljenju ne samo u Srbiji, nego u njega upiru oฤi i po ostalim, tada joลก neosloboฤ‘enim krajevima Jugoslavije. Zahvaljujuฤ‡i Skerliฤ‡u i tadaลกnjoj intelektualnoj eliti na Beogradskom univerzitetu i oko Srpskog knjiลพevnog glasnika, Beograd postaje pored politiฤkog i kulturno srediลกte Jugoslovena.
Prikaze, studije i oglede o piscima, prikaze knjiga, politiฤke ฤlanke, feljtone, ลกest knjiลพevno -istorijskih monografija, od kojih ฤetiri imaju kapitalan znaฤaj, Jakov Ignjatoviฤ‡(1901), Omladina i njena knjiลพevnost(1906),Srpska knjiลพevnost u XVIII veku(1909) Svetozar Markoviฤ‡(1910), Pisci i knjige (studije, kritike i prikazi sakupljeni u devet knjiga), kao i nacionalno najznaฤajnije delo- Istorija srpske knjiลพevnosti(1914).

Napisao je i nekoliko pripovedaka i aktivno prevodio francusku poeziju.

Skerliฤ‡eve ocene i procene( ali i presude izreฤene pesnicima modernistima Disu, Panduroviฤ‡u), ostale su nezaobilazan putokaz u sagledavanju i valorizaciji istorije srpske knjiลพevnosti.

Obuhvativลกi najznaฤajnija imena srpske, antiฤke, evropske i svetske knjiลพevnosti, nauฤne i kritiฤke misli, Skerliฤ‡ je uspeo da saฤini sveobuhvatni knjiลพevni portret vekova ( Dositej, Vuk, Daniฤiฤ‡, Sima Milutinoviฤ‡, potom romantiฤari: Radiฤeviฤ‡, Milica Srbkinja, Zmaj, Kostiฤ‡, ฤura Jakลกiฤ‡…); realisti: Sterija, Ignjatoviฤ‡, Vojislav Iliฤ‡, Gliลกiฤ‡, Lazareviฤ‡, Svetolik Rankoviฤ‡, Sremac); ali i evropski pesnici i milsioci: Bajron, Balzak, Sent -Bev, Stendal, Ipolit Ten, Turgenjev, Tolstoj, Dostojevski, Plehanov, Puลกkin, Milton, Njekrasov, Niฤe, ล eli, ล ekspir, ล openhauer… )

Ceo je ลพivot plima i oseka…

Skerliฤ‡ je visoko cenio Njegoลกa, koji je za njega predstavljao simbol nacionalno- etiฤkog ideala, koji je on smatrao velikom pokretaฤkom snagom u borbi za nacionalno osloboฤ‘enje Srba i Juลพnih Slovena. Sve ono ลกto je u knjiลพevnosti moglo doprineti snaลพenju nacionalne svesti Skerliฤ‡ je svesrdno pozdravljao i podrลพavao.

Piลกuฤ‡i o Duฤiฤ‡u iznosi sledeฤ‡u ocenu:

ยซ Srpska poezija imala je veฤ‡ih mislilaca, na primer, Jovana Popoviฤ‡a ( 1806- 1856) i crnogorskog vladiku Petra Petroviฤ‡a Njegoลกa 1813- 1851); plodnijih i svestranijih pesnika, kao Zmaja Jovana Jovanoviฤ‡a (1813- 1851), najpopularnijeg naลกeg pisca; imala je takvih pesnika koji snaลพnije ponesu, dirnu, kakav je ฤura Jakลกiฤ‡ (1832- 1878); — joลก prefinjenijih i privlaฤnijih, kao ลกto je Vojislav Iliฤ‡. Ali najveฤ‡i majstor u savremenoj srpskoj poeziji ostaje, i pored svega, nesumnjivo Jovan Duฤiฤ‡.โ€œ
O Rakiฤ‡u:โ€œ Bio je jedna od prvih i najkrupnijih meฤ‘u onima koji su oblagorodili srpski knjiลพevni jezik i u lepoti proลกirili i podigli srpsku duลกu.โ€œ

Oduลกevljavao se ล antiฤ‡em i Veljkom Petroviฤ‡em i njihovom rodoljubivom poezijom.

O Disu:

ยซ Poezija Vladislava Petkoviฤ‡a ima sve karakteristiฤne crte: gorko oseฤ‡anje unutraลกnje anomalije i promaลกene sudbineยป; raznorodan izraz sujete koja je iznad osrednje, manija za autobiografijom, sklonost da se istiฤu najsitnije crte svog dnevnog ลพivota, neprestano posmatranje smaog sebe, obrtanje najmanjih stvari u ฤitave epopeje: voljenje ยซ mraฤnih i straลกnih slikaยป; potreba za sredstvima za razdraลพivanje ( orgije, polna ljubav, i tako dalje); ยซ opsesija reฤiยป, u svojoj duhovnoj nemoฤ‡i i u neredu ideja.ยป
pesnik od talenta, moลพda najbolji u celom svom naraลกtaju( …)valjalo je odluฤno, u interesu i onih koji piลกu i onih koji ฤitaju, ustati protiv jedne besmislene i ruลพne mode, koja besni naลกoj knjiลพevnosati, protiv jedne knjiลพevne zaraze, koja je na Zapadu davno preลกla i koja tek sada kod nas poฤinje kositi svoje ลพrtve.ยป

Godine 1912. piลกuฤ‡i ponovo o Panduroviฤ‡u on se miri s njegovom teลกkom i mistiฤnom poezijom. U tom trenutku Skerliฤ‡ โ€ž s priguลกenom tugom i sa gorkim zadovoljstvom ฤita knjigu melanholije ลพivota…โ€œ i tuลพno i sasvim nemoฤ‡no izjavljuje:

โ€ž … Ceo je ลพivot plima i oseka, klaฤ‡enje ลกetalice radosti do bola, fatalan put od koleveke do groba i jedna kratak budan san u veฤitim smenjivanjima dana i noฤ‡i… ยซ

โ€žKad se sve uzme u obzir, ne samo Skerliฤ‡eve zasebno objavljene ocene, no i njegova Istorija srpske knjiลพevnosti,uoฤena kao niz knjiลพevnih sudova, ostaje uprkos svemu spomenik pravoga suda i kritiฤke pronicljivosti. Napor ka pravdi i i tankoj i taฤnoj oceni, o kome svedoฤe bezbrojne stvari u Istoriji, mogao je uฤiniti samo ฤovek kalibra Skerliฤ‡eva.(…)Njegovoj Istoriji nove srpske knjiลพevnosti, kao skoro svakoj knjizi, mogle bi se uฤiniti izvesne zamerke, ali se te zamerke ne bi ticale njegovih knjiลพevnih ocena. One su u njegovim spisima taฤne u tako velikom broju, na njih je utroลกeno toliko tankog posmatranja, one su redigovane sa takvom stilistiฤkom maestrijom i preciznoลกฤ‡u, da ฤ‡e za ฤoveka od posla ostati uvek predmet najiskrenijeg i velikog uvaลพavanja- istiฤe Bogdan Popoviฤ‡, Skerliฤ‡ev uฤenik.

โ€žDosta crta kritiฤarskog lika Skerliฤ‡evog mogu se izvuฤ‡i iz njegove slike srbijanskih vrlina. On je kritiฤar knjiลพevni mentalne i duhovne graฤ‘e koja je izrasla iz prirode njegovog zaviฤajnog tla. Njegova liฤnost je hrast sa ลพilama tradicije slobodoljubive, bistre, duhovno snaลพne i muลพevne ล umadije. U Skerliฤ‡evoj liฤnosti je sklop onih vrlina koje daje u slici Srbijeโ€œ โ€“ izrazi pohvale su koje je izrekao Velibor Gligoriฤ‡.

Nadmoฤ‡nom kritiฤkom misli, britkom reฤji i u hvali i u pokudi, Jovan Skerliฤ‡ je za nepunih trideset sedam godina uฤinio viลกe za srpsku knjiลพevnost i kulturu nego ฤitave institucije.

On sam postao je institucija.

Podjelite tekst putem:

Ostavite odgovor

Vaลกa adresa e-poลกte neฤ‡e biti objavljena. Neophodna polja su oznaฤena *