Nenad Kecmanović: Njihov Ferdinand i naš Princip
1 min read
Vest da je načelnik sarajevske opštine Stari Grad Ibrahim Hadžibajrić odlučio da obnovi spomenik Francu Ferdinandu (na slici: spomenik Ferdinandu u Sarajevu, podignut 1916, uklonjen 1919; prim. prir.) izazvala je čuđenje i negodovanje u Srpskoj, pa i u Srbiji. Ne znam samo zašto. Oni koji su već jednom bili napravili spomenik okupatoru sada samo hoće da ga obnove. Oni koji su kasnije napravili spomenik rodoljubu Gavrilu Principu ne stanuju više u Sarajevu i mogu da ga obnove negde na drugom mestu.
Gospodin Ibrahim je jedan iz dinastije Hadžibajrića, koja je do rata 1992-95. bila poznata po baščaršijskoj aščinici u kojoj se spremala najbolja kisela čorba protiv mamurluka u gradu, a od rata održava kontinuitet vlasti u najstarijem delu grada. Naprosto, velike zasluge za veru i naciju: prvi demokratski izabrani načelnik Hadžibajrić je već 1991. u svojoj opštini zabranio alkohol po cenu pada prodaje porodičnog specijaliteta i bio jedan od organizatora paravojnih Zelenih beretki. Zahtevom prema Ministarstvu privrede Kantona Sarajevo za 30.000 KM „za izradu idejnog i izvedbenog projekta obnove spomenika austrougarskom prestolonasledniku princu Francu Ferdinandu“, sada, evo, ponovo jedan Hadžibajrić nastavlja politiku koja ima vekovni kontinuitet.
PUSTO TURSKO
Neposredno posle Principovog atentata na prestolonaslednika Ferdinanda, rulja druge dve vere izvršila je pravi pogrom nad srpskim stanovništvom širom BiH. Demolirane su radnje srpskih trgovaca, opljačkane pravoslavne crkve, porazbijani prozori na srpskim kućama i pre nego što je okupatorska vlast internirala ugledne Srbe kao taoce. Nije to mogao da bude izraz ljubavi prema austrougarskoj imperiji jer je potisnula osmansku, koju su osnovano doživljavali kao svoju i nikad neprežaljenu. „Pusto tursko!“ Radilo se naprosto o strahu od odmazde okupatorske vlasti i nastojanja muslimana da se aktivno distanciraju od atentata kao srpske rabote, utoliko više što je među mladobosancima bilo i mladih muslimanskih intelektualaca. Kao izraz žaljenja za nastradalim princom i dokaz lojalnosti prema carevini, na Latinskoj ćupriji su brže-bolje podigli spomenik okupatoru Ferdinandu, dok je heroj otpora aneksiji atentator Gavrilo Princip trunuo u austrijskom zatvoru. Ne moramo se, međutim, toliko daleko vraćati u prošlost.
Zaboravilo se da je prva postkomunistička uprava Sarajeva 1991, sa gradonačelnikom Muhamedom Kreševljakovićem (SDA) na čelu i Aleksandrom Balvanović (HDZ) kao zamenicom gradonačelnika iz čista mira inicirala rušenja Principove spomen-ploče i stopa sa trotoara ispred Muzeja Mlade Bosne, odnosno obnovu spomenika Ferdinandu. Što se tiče uspomene na Gavrila, uništavanje je bilo brzo i jeftino, a u vezi s obnovom sećanja na Franca trebalo je 30.000 KM, pa se malo oteglo. Ta inicijativa demokratske uprave Sarajeva predstavlja kontinuitet između predizbornog vezivanja barjaka polumeseca i šahovnice protiv četiri ocila, ratnog savezništva ABiH i HVO protiv VRS te napokon zajedničkog bošnjačko-hrvatskog entiteta. Povremeno se ispostavi da je savezništvo neprirodno i nestabilno, kao prilikom otvaranja hrvatsko-muslimanskog fronta 1993. ili kada se Hrvati, ignorisani u Federaciji, prisete kako su se olako odrekli Herceg-Bosne. Ali onda Amerikanci i Nemci prišrafe Hrvate i Bošnjake i privremeno zakrpe pukotinu nekim neodrživim sporazumom, poput Vašingtonskog. Da li je onomad Holbrukova udovica Keti mislila iz svoje glave kada je u Njujork tajmsu napisala: „SAD su se povukle iz BiH i predale mandat EU, a to je kao da vratite dete roditeljima koji ga zlostavljaju“. Ili je to apel Nemačkoj da preuzme vođstvo u BiH?
Princip i Ferdinand su dobar šlagvort jer, ako se u Sarajevu rehabilituje okupator Ferdinand, onda Princip nije patriota, nego terorista. U sledećoj konsekvenci teroristički čin jednog Srbina uzročno povezuje Srbiju s izbijanjem Velikog rata. A „hepiend“ tog filma jeste amnestija Nemačke. I eto nas kod već godinama unazad pripremane revizije istorije na stotu godišnjicu Sarajevskog atentata. Mnogi nisu verovali dok se Francuska ambasada nije pojavila kao inicijator i, sa istoričarima oba entiteta i tri naroda, suorganizator međunarodnog naučnog skupa u Sarajevu. Istoričari iz Banjaluke Šoja i Vujadinović bili su zaprepašćeni da su partneri sa bošnjačke strane inženjer Ejup Ganić i anonimna psihologistkinja sa njegovog privatnog Tehnološkog fakulteta. A, kada je ambasador konačno prihvatio srpski uslov, ne samo u pogledu stručnosti nego i ravnopravnosti u pripremi skupa, demonstrativno su odustali bošnjački istoričari.
ŠABANOVIĆEVO NASLEĐE
Posle francuskog neuspeha da okupi bh. trojstvo, iza zavese su izašli Austrijanci, kojima je kao istorijskim sukrivcima za Veliki rat ispalo nekako baš zgodno što se srpski istoričari inate, pa su im prepustili da svoj takođe međunarodni skup održe u Kamengradu kraj Višegrada. Moćni i najmoćniji kreiraju ne samo našu sadašnjost i budućnost nego i prošlost, pa ekonomski uspon Nemačke neće označiti samo njenu političku dominaciju u EU nego i najavu brisanja neugodnih stranica evropske istorije. Posle revizije Prvog svetskog rata, doći će verovatno na red i Drugi svetski rat. Recimo, militaristički ekspanzionizam Trećeg rajha mogao bi da se redefiniše kao kontraofanziva evropske civilizacije protiv širenja slovensko-pravoslavne boljševičke pošasti.
Uostalom, pre nego što su odlučili da se iskrcaju u Normandiji, Amerikanci su rat u Evropi ionako tretirali kao sukob dva totalitarizma, nemačkog i ruskog. A ako su oni kao globalna supersila mogli godinama da rasturaju Irak na bazi dezinformacije o Sadamovom tajnom oružju, zašto i Nemci kao evropska supersila ne bi mogli nešto slično sa Srbima. Slobo – Sadame! Naše komšije svakako imaju bolju istoriju odnosa sa Nemačkom i Austrijom. Kao da ih već vidim kako slave šuckore, koji su po nalogu Beča isterivali Srbe iz Podrinja, ili kako podižu spomenike iz Berlina mobilisanim borcima Handžar-divizije, koje su na Istočnom frontu ubijali staljinisti.
Jeste da je „najpametniji u Bošnjaka“, kako u Sarajevu titulišu akademika Muhameda Filipovića, upozorio da je „Ferdinand bio simbol austrougarske okupacije i da atentator Princip zaslužuje spomen-ploču sa likom na istom mestu gde su nekada bile njegove stope“. Ali sarajevska javnost je ipak od srca prihvatila odluku aščije Hadžibajrića. Pravo govoreći, spomeniku Gavrilu Principu i nije više mesto u Sarajevu, bez ili sa Francom Ferdinandom na istoj raskrsnici preko puta. Izuzev da posluži kao dokaz multietničke tolerancije 90 odsto muslimanskog Sarajeva ili da postane meta srbofobije nekog veterana Patriotske lige. Murat Šabanović, koji je, po sopstvenom priznanju, još uoči rata srušio spomenik Andriću po nalogu vrha SDA, danas živi u Sarajevu kao nekažnjavano lice. Ako ne možemo da sprečimo reviziju istorijskih uzroka Velikog rata, možemo bar podsećanje na Gavrila da smestimo na sigurnije mesto u Banjaluci ili Andrićgradu.
Truman nije živio u krajevima đe su četnici dijelili nožem svoju pravdu!
Kakva zasluga: spašavao oborene američke pilote kako bi imao bilo kakvu odstupnicu na kraju rata a komšije klao i sarađivao sa svim okupatorima!
„Za sav civilizovani svijet Draža je krvnik, zlikovac , ratni zločinac i fašista koji je sarađivao sa okupatorima“
Kako onda Draza dobi orden od Trumana?
Citat:
“ President Truman, on the recommendation of Eisenhower, posthumously awarded Mihailović the Legion of Merit for the rescue of American airmen by the Chetniks. The award and the story of the rescue was classified secret by the State Department so as not to offend the Yugoslav government.
„General Dragoljub Mihailovićh distinguished himself in an outstanding manner as Commander-in-Chief of the Yugoslavian Army Forces and later as Minister of War by organizing and leading important resistance forces against the enemy which occupied Yugoslavia, from December 1941 to December 1944. Through the undaunted efforts of his troops, many United States airmen were rescued and returned safely to friendly control. General Mihailovićh and his forces, although lacking adequate supplies, and fighting under extreme hardships, contributed materially to the Allied cause, and were instrumental in obtaining a final Allied victory.“ (29 March 1948, Harry S. Truman)
„The unparalleled rescue of over 500 American Airmen from capture by the Enemy Occupation Forces in Yugoslavia during World War II by General Dragoljub Mihailovićh and his Chetnik Freedom Fighters for which this „Legion of Merit“ medal was awarded by President Harry S. Truman, also represents a token of deep personal appreciation and respect by all those rescued American Airmen and their descendants, who will be forever grateful.“ (NATIONAL COMMITTEE OF AMERICAN AIRMEN RESCUED BY GENERAL MihailovićH – 1985)“
Pošto tražiš imena evo ti: Ukucaj Zločini četnika Pavla Đurišića nad muslimanskim narodom u Pljevljima 1943. Pojaviće ti se spisak oko 2000 imena đece, žena i staraca. Od tog broja đeca od 1dana do 15 godina ima ih 700. E to ti je taj najveći monstrumski srpski heroj iz Crne Gore. Crna Gora ga zna kao zločinca i nikad mu neće dati naziv junaka i heroja već zlikovca i zločinca. Samo za vas koji ste istog karaktera kao taj monstrum on je heroj! Samo sanjajte da vas CG prizna za svoje građane! Nikad, monstrumima nije mjesto međ ljudima!
Cudi me da si ti uspio uteci. Ja te zamisljavam kao debelog masnog lika sa velikom njuskom.
zaboravih da kazem i Pavla Djurisica ,najviseg heroja Crne Gore,izvinjavam se,sa bezimenima ne razmjenjujem komentare.
„Mi Srbi ce mo uvijek salviti Lazara Karadjordja Principa i Drazu!“
Pa, gospodine Zec, kako možeš tako sa sigurnošću da kažeš da svi Srbi slave Dražu? Da nijesi prećerao u tom svom oduševljenju četništvom? Kako u istu kacu strpa Principa i Dražu?
Ako se Princip rukovodio istim principima kao Draža onda nije nikakvo čudo da mu muslimani ne odaju neko posebno značenje i važnost. Za sav civilizovani svijet Draža je krvnik, zlikovac , ratni zločinac i fašista koji je sarađivao sa okupatorima. Četnici su za sva vremena dokazani krvnici s genocidnim namjerama i u njihovim postupcima ni jedan pravi čovjek ne može da nađe nešto ljudsko i plemenito! Samo zločin do zločina i to najčešće nad najslabijim, nad đecom, ženama i starim. Ako si njihov pristalica ,a ako si crbin iz CG sigurno jesi jer su se najgori četnici i krvnički zlotvori regrutovali među crnogorskim Srbima,daleko ti lijepa kuća! Ti nijesi za među ljude već si se izjednačio sa zvijerima! Takav nemaš pravo da sebe ubrajaš i izjednačavaš sa ostalim Srbima jer su i oni osjetili zločinačku četničku kamu!
Neka rade kako su naumili,pa ne treba od njih stvarati slobodan narod kada su svoju slobodu i cast prodali .Zasto silom nekoga uciti na cojstvo koje je odavno izgubio.Svi su muslimani uglavnom govorili kada je Austrija otisl ,“ Ode Svabo ode babo“! Njima ali i ne samo njima je vazno da imajum malo za pojest i malo kafe,nijesu oni od velike istorije i brige za svojim korijenima,odavno je to izgubljeno sa prvim fesom na glavi i dimijama na tijelu.
Srbi ce se odbraniti jer je tako sudjeno ,to sto oni hoce pod stranim mentorima nije tako ni lose,neke granice postoje a kada neke postoje biti ce i medjunarodne,a kada postanu medjunarodne eto prve domovine muslimana u Evropi,imaju kuda hoditi i sa kosova i iz Metohije ali i iz Srbije i Crne Gore,vazno je da imaju domovinu,prema tome treba ih neposredno podrzavati u tim naporima,vazno je da negdje imaju skloniste,i da se tamo osjecaju kao svoji na svojemu
Ovo moze iznenaditi samo one koji vjeruju jos u bratstvo i jedinstvo,a ko se u to bratsvo nije uvjerio do sada ,sigurno nec ni od sada.
Smetaju mi Srbi koji se groze ispada na Maksimiru i u Vukovaru,pa to je ljudi dokaz koji ide nama u korist ,koliko je od toga vajda ekonomska i i svake druge nije vazno ,ali daje opravdanje bilo kome ozbiljnom analiticaru da je sve ispravno sto se prema njima preduzimalo u zadnjim ratovima,bez obzira sto je bilo i necega sto se ne moze opravdavati.
Nemamo mi potrebu braniti Principa,jer je on nas i on je Srbin,sve drugo nije vazno,ali je vazno da je Srbin itekako je vazno.
To sto Njemacka pokusava novcem i nacinom zivota nametnuti svoj stil drugima je veca opasnost za njih,nego za nas,oni ce se utopiti u njemacki kalup ,jer su Njemci narod od kalupa,mi nijesmo,koliko god je to ponekad pogubno to je ipak formula za opstanak.
Njemci nijesu skloni pobuni,koliko god su veliki narod,nije slucajno kod njih izreka : “ Prije nego Njemac odluci da se baci pod zeljeznckim vagon,( kao simbol samoubistva) kupi kartau na stanici“ ,Bosanci i Hrvati su tu istoriski pokazali da im mogu posluziti,zasto ih sprecavati da im i dalje sluze.
u narednoj godini mi treba da slavimo Principa i to onako kako zasluzuje,kome to smeta to je njegova stvar,neka hvali Ferdinanda,demokratija je pravo slobodnog izbora.
Salve neki i Nato ,neka slave, neki slave Hitlera i danas .Mi Srbi ce mo uvjek salviti Lazara Karadjrdja Principa i Drazu ,sto drugi slave i misle to je njihova stvar i njihov izbor.