Ne nazire se kraj rata u Ukrajini

Piše: Igor Damjanović za Politiku

Početak 2024. nije donio ništa novo na bojnom polju krvavog bratoubilačkog rata Rusije i Ukrajine. Oštra zima koja je ponovo nastupila sa 1. januarom kao da je zamrzla preko hiljadu kilmetara dugu liniju fronta. Nakon propasti kontraofanzive na Zaporožskom frontu ukrajinska armija prebacila se od decembra u aktivnu odbranu na svim pravcima. Mnogi smatraju da je ova odluka donesena kasno i da smrznuta zemlja otežava kopanje rovova i utvrđena. Ukrajinci sada masovno postavljaju i betonske priramide, „zmajeve zube“ kako su ih prozvali Rusi koji su to isto radili godinu dana ranije.

Tada su se piramidama smijali u Kijevu, ali i u krugu domaćih kritičara ruskog vojnog i političkog rukovodstva. Igor Strelkov, prvi komandant pobunjenika na Donbasu prije ravno godinu dana tvrdio je da bi „zmajevi zubi“ mogli da „zaustave tenkove Guderijana 1941, ali ne i savremenu NATO tehniku.“ Koliko su bili u pravu i jedni i drugi vidjeli smo već u junu na Zaporožju.
Sa druge strane ruska armija nakon određenih jesenjih uspjeha u okolini Donjecka i Kupjanska u 2024. potpuno je stala sa napredovanjem. Poslije više od godinu dana krvavih borbu zauzeli su sravnjenu sa zemljom Marinku, ali su potpuno stali pred susjednom Avdejevkom. Nema naznaka ni da bi u dogledno mogli da povrate Kupjansk i druga naselja u Harkovskoj oblasti, koja su lako izgubili u septembru 2022. Rusko napredovanje nisu ubrzali ni masovni raketni udari poslije nekoliko mjeseci ponovo pokrenuti pred Novu godinu. Kakav je njihov rezultat teško je procijeniti, jer ukrajinske tajne službe na svaki način pokušavaju da spriječe objavljivanje informacija na ovu temu. Za snimke mobilnim telefonima ruskih pogodaka i protivdejstva PVO zaprijećene su kazne do 12 godina zatvora.

Četvoro stanovnika Kijeva uhapšenih 2. januara suočava se sa upravo ovakvom optužbom.
Gotovo je izvjesno da su Rusi u napadima na Harkov početkom godine uspješno koristili balističke rakete sjevernokorejske proizvonje KN-23. Odavno se spekuliše da bi rakete linije «Zulfikar» Rusi mogli da nabave i iz Irana. Ove relativno jeftine rakete predstavljale bi novo iskušenje za Patriot i druge skupe PVO sisteme koje je Ukrajina dobila sa Zapada. Jedan projektil Patriota je nekoliko puta skuplji od sjevernokorejskih i iranskih balističkih raketa,što znači da čak i njihovo obaranje predstavlja resursni uspjeh za Ruse.
Uspješna modernizacija starog sovjetskog oružja predstavlja najveći tehnički napredak za rusku vojsku u prošloj godini.

Stari tenkovi T-62, kojih je početkom rata u magacinima ležalo nekoliko hiljada duboko se modernizuju. Postavljaju im se nove kupole i sistemi kontrole vatre iz T-90. Moćnim sovjetskim aviobombama FAB 250/500 dodata su krila i GLONASS moduli. Proces modernizacije FAB-ova i dalje traje, preciznost ime se poboljšava u hodu, ali problem je što Su-34 još nisu u stanju da ih ponesu šest, koliko dozvoljava konstrukcija aviona. To što zbog softverskih ograničenja lete samo sa po dva navođena FAB-a, dovodi do trostruko većeg rashoda resursa, amortizacije i goriva, ali i izlaganja većem riziku pilota i aviona. Recimo, 22. decembra ukrajinski PVO u Hersonskoj oblasti, po svoj prilici Patriot, oborio je tri Su-34, koji su nosili šest FAB-ova, a koje je teoretski mogao da nosi jedan avion ovog tipa.
Ruska armija sve uspješnije koristi i dronove. «Protivnik je prvi počeo sa primjenom FVP dronova, mi smo ih dugo sustizali, a sada napokon pretekli.» – ispričao mi je u julu u okolini Gorlovke «Huligan», borac bataljona «Svetog Arhangela Mihajla» zadužen za upravljanje dronovima.

Da Rusi po upotrebi dronova dostižu i prestižu Ukrajince tokom poslednjih mjesec dana tvrde i američki mediji, poput Blumberga i Forbsa. Takođe moral ruske vojske na frontu je stabilizovan u 2023. Od 244.000 mobilisanih vojnika u septembru 2022. Rusi su početkom prošle godine stvorili snage koje po svojoj efektivnosti nisu zaostajale ni u čemu za profesionalnim jedinicama. Pravilno osmišljena kampanja, solidna materijalna stimulacija i socijalni program, motivisala je tokom 2023. još 486.000 ljudi da na dobrovoljnoj osnovi potpišu ugovor sa ministarstvom odbrane i stupe u redove oružanih snaga.
Sa druge strane, popuna jedinica na frontu od jeseni je najveći problem za ukrajinsku vojsku. U Vrhovnoj radi će se narednih dana ramatrati novi zakon o mobilizaciji po kome čak i invalidi treće grupe: lica patuljastog rasta, bez oka, plućnog krila bubrega, genitalija, djelimino paralisanim i amputiranim ektremitetima – piše doslovno u nacrtu zakona – više neće biti izuzeti iz vojne službe. Svima koji odbiju vojni poziv pored zatvora prijeti se i konfiskacijom finansijskih aktiva, pokretne i nepokretne imovine, a biće im zabranjeno i izdavanje pasoša i putnih isprava. Izgleda da i to nije dovoljno, pa predstavnici vladajuće frakcije Vrhovnoj radi zalažu se da se u nacrt ugrade i odredbe koje bi omogućile i mobilisanje izbjeglica u inostranstvu, o čemu je govorio Jegor Černjajev, šef ukrajinske delegacije pri Parlamentarnoj skupštini NATO. Na ovo je reagovao njemački ministar pravde Marko Bušman, konstatacijom da njegova zemlja neće vratiti nijednog izbjeglicu vojnog obveznika u Ukrajinu.
Kritična situacija sa mobilizacijom sve više ograničava manevarski prostor vladi u Kijevu u sakrivanju i negiranju ogromnih gubitaka koje su njihove snage pretrpjele tokom 2023. Potpukovnik Danijel Dejvis, nekadašnji obavještajni oficir SAD tvrdi da je Ukrajina od početka rata izgubila 500.000. Iste procjene iznosi i Jurij Lucenko, jedan lidera Majdana, bivši državni tužilac, koji je kada je počeo rat stupio kao dobrovoljac u ukrajinsku vojsku i više mjeseci proveo na frontu. Kao krivca za kritično stanje sa mobilizacijom glavni komandant Valerij Zalužni označio je predsjednika Zelenskog, jer je «smjenom regionalnih komesara vojnih odsjeka uticao na efikasnost mobilizacije».
Raskol u vojnog i političkog vrha u Kijevu, o kome se odavno spekuliše u Moskvi, od početka decembra više nije tajna. Marina Bezuglaja, potredsjednik Komiteta za odbranu i bezbjednost Vrhovne rade otvoreno traži smjenu generala Valerija Zalužnog, optužujući ga za nesposobnost. Do dana današnjeg nisu poznate okolnosti kako je početkom novembra u svom stanu u Kijevu poginuo ađutant Zalužnog major Genadij Častjakov, niti ko je u kabinetu glavnog komandanta postavio prislušne uređaje, što je objelodanjeno mjesec dana kasnije.
Veliki gubici, prelazak iz kontraofanzije u aktivnu odbranu, sukob vojnog i političkog vrha uticao je do pada morala vojnika i uticao splasnu i očekivanja ukrajinskog društva. Samo godinu dana ranije većina stanovništva, osokoljena septembarskim uspjesima u Harkovskoj oblasti i novembarskim napuštanjem Hersona, čvrsto je vjerovala u pobjedu do kraja 2023. Na to su ih uvjeravali ne samo kijevsko političko i vojno rukovodstvo, već i njihovi zapadni pokrovitelji. Ukrajinska željeznica ja čak počela da prodaje karte iz Kijeva za Krim, a datum prvog voza bio je predviđen za 1. jun 2023. Mihail Podoljak, savjetnik predsjednika Zelenskog obećavao je da će tokom ljeta piti kafu u svom omiljenom kafiću na Jalti, da će odatle uključiti prenos na društvenoj mreži i razgovarati sa pratiocima o «razvoju ukrajinskog Krima», odakle će kako je napisao «svi Rusi biti protjerani». Načelnik vojne obavještajne službe GUR general Kiril Budanov crtao je karte «raspada Ruske Federacije poslije vojnog poraza», gdje prognozirao stvaranje 10-ak novih država i istakao namjeru Ukrajine da anektira Krasnjodarski kraj, Rostovsku, Belgorodsku i Kursku oblast.

Optimizmom su se razmetali i na Zapadu. Recimo bivši komandant NATO u Evropi general Ben Hodžis je u januaru izarazio čvrsto uvjerenje «Ukrajina će do kraja avgusta ‘osloboditi’ Krim» i da se «svijet mora pripremiti za raspad Ruske Federacije». Bena Hodžisa su u to vrijeme vrijeme u pojedinim srpskim medijima, poput recimo «Nedeljnika», predstavljali kao «čuvenog generala koji je sve predvideo sve etape rata» i «jednog od retkih analitičara – možda i jedinog – čije su se prognoze situacije na Istoku Evrope ostvarile».
Poslednja nada za Ukrajinu su američki avioni F-16, koje bi trebalo da dobiju neizvjesno kada tokom ove godine iz nekoliko evropskih zemalja. Obuka uveliko traje, a nameće se pitanje da li će oni uopšte moći da polijeću sa ukrajinskih aerdoroma, odnosno podzemnih svojetskih pista svojevremeno projektovanih da izdrže i nuklearni udar. Ipak, čak i ukoliko ih dobiju, F-16 će teško poremetiti rusku armiju u onom stepenu kao što su uradili Hajmarsi na ljeto i jesen 2022. Malo je vjerovatno da F-16 može postići više od raketa Storm Šedou, Skalp i Atakams, kojima periodično nanose bolne gubitke ruskoj vojsci i mornarici, ali bez ikakvog uticaja na stabilnost linije fronta.
Rusi u ovu 2024. ulaze sa umjerenim optimizmom, dok Ukrajinci bez euforije sa kojim su započeli prošlu godinu. Trenutno stanje na liniji fronta ne obećava pobjedu nijedne vojske u 2024. Nažalost ova, kao i u pretrhodne dvije godine bratubilačkog rata mogla bi da odnese stotine hiljada ljudskih života.

Politika