NATO odbija da saopšti tačan sastav bombi koje su bačene na SRJ i Republiku Srpsku
1 min read
Maksilofacijalni hirurg Alek Račić iz Beograda uvjeren je da bombardovanje osiromašenim uranijumom ima veze sa oboljevanjem od raka, jer je kod pacijenata iz Republike Srpske, koju je NATO ovim projektilima gađao 1995. godine, otkrio nove oblike ćelijske mutacije.
„Moj profesor Gojko Stojčić, od koga sam učio onko-hirurgiju glave i vrata, bio je glavni konsultant za onko-hirurgiju glave i vrata u Republici Srpskoj. Posebno smo veliki broj operacija radili u Opštoj bolnici Doboj. Tada sam, već negdje 2000. godine, prvi put vidio veliki broj ljudi sa nekim metastatskim depozitima na vratu, što nije bilo uobičajeno ranije“, izjavio je Račić.
On je dodao da je kasnije pacijente sa sličnom kliničkom slikom vidio i u Srbiji, 2002. i 2003. godine.
Račić, koji radi u Istraživačkom centru Kliničko-bolničkog centra Srbije i profesor je Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, rekao je da je poseban problem za istraživače to što NATO i dalje odbija da saopšti tačan sastav bombi koje su bačene na Republiku Srpsku i Saveznu Republiku Jugoslaviju.
On je naveo da je 1999. godine deo uzoraka sa bombardovanih područja predat profesorki Jasmini Vujić, koja je u Americi izvršila laboratorijske analize i između ostalih elemenata pronašla element polonijum17 u tragovima, koji je direktno kancerogen.
On je istakao da je municija sa osiromašenim uranijumom, koja se koristi za probijanje tenkovskih oklopa, imala i plutonijumske penetratore, pri čemu je plutonijum direktno kancerogen.
„Uranijum izaziva genetske mutacije, pa posrednim putem dođe do raka. A, ima i drugih elemenata daleko štetnijih koji direktno izazivaju rak. Bombe koje su bacane na Han Pijesak i na Hadžiće su imale i plutonijumske penetratore i ta činjenica se stalno prenebegava“, naglasio je Račić.
On je podsjetio da je poznati srpski patolog Zoran Stanković vršio iskopavanja bratunačkog groblja, gdje je bila pretežno pokopana pomrla populacija ljudi izbjeglih iz Hadžića, za koje se ispostavilo da su umrli od malignih bolesti usled bombardovanja osiromašenim uranijumom.
„Prema tom istraživanju koje je radila VMA, u Hadžićima je prije bombardovanja bilo samo 12 ljudi obolelo od malignih bolesti uopšte, a na bratunačkom groblju je od one populacije koja je izbjegla iz Hadžića iskopano 400 ljudi koji su umrli od raka. Razlika u disproporciji je još veća, jer ima nekih koji su otišli negdje drugdje, pa su umrli od raka“, rekao je Račić.

Prema Račićevim riječima vlasti Republike Srpske nisu o tome vodile računa, jer se radilo o, u literaturi poznatim kongenitalnim anomalijama, ali u većoj učestalosti nego prije bombardovanja osiromašenim uranijumom.
„Ali, jednostavno, nije se rodilo dijete sa dvije glave, pa im nije bilo zanimljivo da ispituju, a to je bilo vrlo važno da se odmah ispita. Ima nekih lekara iz moje generacije koji su nešto od toga slikali, pa sam dobijao neke fotografije, ali nije sprovođeno istraživanje na državnom nivou“, rekao je Račić.