Najveći vojskovođa antičkog svijeta, tvorac najprostranije imperije u dotadašnjoj istoriji čovječanstva: Aleksandar Veliki

Na današnji dan, 13. juna 323. godine pr.n.e. umro je grčki kralj Aleksandar Veliki, najveći vojskovođa antičkog svijeta, tvorac najprostranije imperije u dotadašnjoj istoriji čovječanstva.

U mladosti je bio učenik Aristotelov. U prijestonicu grčke države Makedonije Pelu doveo ga je njegov otac kralj Filip II Makedonski, a na prijesto je došao u 20. godini života kad je ubijen Filip. Dovršio je pokoravanje grčkih država i sa 30000 pješaka i 5000 konjanika poveo rat protiv Persijanaca.

Ubrzo je osvojio Malu Aziju, Siriju, Egipat i Persiju i stigao do rijeke Ind. Za prijestonicu carstva je proglasio Vavilon, u kojem je po povratku iz Indije iznenada umro u 33. godini života, što ga je spriječilo da preduzme namjeravani pohod na Zapad.

Bio je izuzetno hrabar, a u borbi je primjenjivao metodičnu i uništavajuću strategiju. Koristio je sadejstvo konjice i pješadije i prvi je u istoriji ratne vještine uveo sistematski rad štaba. Njegova vojnička genijalnost se zasnivala i na širokoj kulturi, po čemu je bio superioran nad vladarima čije je države pokorio. Stoga nije bio samo osvajač već i nosilac širenja helenske kulture.

O životu i osvajanjima Aleksandra Velikog postoji veliki broj istorijskih priča i činjenica. Nakon što je učvrstio vlast, Aleksandar kreće u osvajački pohod na Persiju, gdje je dočekan kao osloboditelj (jer je uglavnom bilo riječ o rušenju tiranije koju je makedonski vladar smijenio).

Prije njegovog odlaska u Frigiju bilo je prorečeno da će onaj ko razmrsi Gordijev čvor zavladati cijelom Azijom. Ta je čast i slava pripala baš Aleksandru Velikom. Stigavši u Gordion, Aleksandar je razgledao Apolonov hram. Kada je vidio nerazmrsivi vez na posvećenim Gordijevim kolima, latio se mača i jednim udarcem presjekao čuveni Gordijev čvor. Tako je, po legendi, otvorio sebi put u široka prostranstva Azije. Najprije je pokorio Malu Aziju, a zatim je osvajao, jednu za drugom, do tada moćne države starog vijeka: Siriju, Egipat i Persiju, stigavši čak do daleke zemlje Ind. Iza njega je, pored ratničke slave, ostao izraz “presjeći Gordijev čvor”, što znači “jednim potezom riješiti zapleten, težak problem”, “silom ili na najneposredniji način riješiti teško pitanje”…

Aleksandrov učitelj bio je grčki filozof i naučnik, Aristotel, koga je Filip pozvao na dvor kad je Aleksadru bilo četrnaest godina. Časovi gimnastike, jahanja i lova smijenjivali su se sa čitanjem pjesnika, učenjem geometrije, astronomije i retorike. Aristotel je Aleksandru ulio ljubav prema Homerovim stihovima, a omiljeni junaci su mu postali Herakle i Ahilej.

Po Aleksandru Makedonskom su nazvani brojni gradovi (prema nekim izvorima čak njih 70), a najpoznatiji je svakako Aleksandrija, najveća egipatska luka i drugi po veličini grad u Egiptu, koji je osnovao 334. godine pr.n.e. Interesantno je da je jedan grad, Bukefaliju, veliki vojskovođa nazvao po svom konju, Bukefalu, nakon njegove smrti. Pretpostavlja se da se Bukefalija nalazila u današnjem Pakistanu.

Aleksandar Makedonski je, po dolasku u Atinu (nakon što je osvojio), posjetio Diogena u njegovom drvenom buretu na glavnom trgu, pošto je čuo zanimljive priče o njemu. Aleksandar je zatekao Diogena kako spava. Probudio ga je, predstavio mu se i pitao ga: “Šta želiš da ti učinim?”. Diogen mu je odgovorio: “Skloni se, zaklanjaš mi Sunce”. Zadivljen njegovom reakcijom i jednostavnošću, Aleksandar Veliki je rekao: “Da nijesam Aleksandar Makedonski, bio bih Diogen”.

Od svoje prve pobjede koju je izvojevao sa osamnaest godina, pa do smrti, Aleksandar Makedonski nije izgubio niti jednu bitku. Za trinaest godina vladavine stvorio je carstvo od Makedonije do Indije, koje je veličinom nadmašivalo sva koja su do tada postojala.

Izvor: Mitropolija / Miomir Đurišić