Najtužnija pesma – Jovan Dučić
Jovan Dučić
Znam za neizmerne i bolne samoće,
Kad sat mre nečujno, kao cvet što vene,
I kad srce prazno prestaje da hoće
Ni vence pobede ni ljubavi žene.
Znam za neprohodne samoće bez daha,
Kad konci sa svačim padnu pokidani,
I u kojim srce zastane od straha;
Kad svemu oko nas izgledamo strani.
Kad nas oči stvari ravnodušno motre,
I duša pred sobom prestravljena stane;
I sopstvena povest kad se cela potre;
I kad je od leda suza koja kane.
Ni seme u brazdi, ni stopa na putu,
I kako je teška sena koju vučem!
Kanda tuđe srce bije u mom kutu?
Sve svetle palate života pod ključem!…
Vaj, koliko puta umiremo? Ko bi
Znao za sve tmine pod suncem! I zna li
Iko sva bespuća u sutonu dobi?…
I kako smo često oči zatvarali…
SJEROČE NA MAJČINOM GROBU
– Po slici Uroša Predića –
Meni je ovo napotresnija slika, a i najtužnija pjesma koju je opjevao Svetozar Ćorović.
http://slobodnahercegovina.com/svetozar-corovic-siroce-na-majcinom-grobu/
Evo mene majko mila
Došao sam opet tebi –
Budi dobra – smiluj mi se
Dijete svoje primi sebi …
O! tu bi mi tako milo –
Tu bi mi tako slatko bilo.
Odbija me evo svako,
Tvrdo ga su srca ljudi.
No slušaj molbe moje,
Njihove su prazne grudi.
Ta ko sad još da haje
Za tužne mi uzdisaje…
Zima steže – snijeg vije
Meni mjesta niđe nije,
Potucam se, majko draga,
Od nemila do nedraga.
Ovdje bi mi samo milo –
Ovdje bi mi slatko bilo.
Tako plače sirotanče
Al` pomoći otud nije.
Vjetar duva bjesno, silno –
Zima steže – snijeg vije….
I umorno klonu tada
Duboki ga san savlada …
Dubok sanak zaspa tudi
Da se više ne probudi.
Svetozar Ćorović.
Rade, tužna neznalice.
dome dome….da je ziv jovan ducic….napisa bi jos tuzniju….dje se sljeze cetnicka spc armada….crnu goru da napuni jada…. da sahrani bas sve crnogorsko….ubilo ih sljeme pradjedovsko….
Baba Stano ne laprdaj.
Sram te bilo baba Stano, na ovako potresnu pjesmu ti kuneš. Nije ovo za tebe jer je rečeno: Ne bacajte bisera pred svinje.