Na današnji dan 2011. godine: Afera Vikiliks
1 min read
Džulijan Asanž (Image Courtesy: medium.com)
Priredio: Miomir Đurišić
Na današnji dan, 24. februara 2011. godine u sudskom procesu protiv osnivača vebsajta „Vikiliks“ Džulijana Asanža, koji je uzdrmao američku javnost objavljivanjem tajnih hiljade diplomatskih depeša, britanski sudija Hauard Ridl presudio je da Asanž mora biti izručen Švedskoj kako bi se suočio s optužbama. Uprkos presudi, 39-godišnji australijanski ekspert za računare ostao je na slobodi u Britaniji zahvaljujući kauciji.
Džulijan Asanž, kojeg su pojedini publicisti opisali “kao najopasnijeg čovjeka svijeta” po svemu je sasvim posebna ličnost, po načinu života, preokupacijama, manirima, školovanju, čak i po uslovima u kojima je odrastao. Svoju ulogu pojednostavio je sledećim riječima: “Kada vlade prestanu da muče i ubijaju ljude, kada korporacije prestanu da zloupotrebljavaju pravni sistem, tada će, možda, doći vrijeme da se postavi pitanje odgovornosti boraca za slobodu govora”.
Asanž je postao globalno poznat 2010. godine, pošto je Vikiliks objelodanio više od 251.000 diplomatskih depeša, odnosno prepisku između Stejt departmenta i diplomatskih predstavništava SAD širom svijeta. Taj materijal sadržao je čak 40 procenata povjerljive građe, a više od šest odsto tajnih dokumanata. I prethodno su njegove aktivnosti izazivale ozbiljnu glavobolju zvaničnika i njihovih službi, poput situacije kada se polovinom te godine pojavio “slučaj Apač”, koji su Asanž i njegovi saradnici nazivali “Projekat B”. Radilo se o video zapisu iz kokpita američkog helikoptera “Apač” na kojem se vidi kako američki vojnici 2007. godine, u Iraku, iz vazduha hladnokrvno ubijaju 18 civila, među kojima i dvojicu novinara Rojtersa.
Asanž je Vikiliks osnovao 2006. godine, a s radom je počeo januara 2007. godine što će sam Asanž opisati kao “Vikipediju bez cenzure”. Sajt Vikiliks dnevno je objelodanjivao 10.000 stranica dokumanata, diplomatskih depeša koje se od tada nijesu skidale sa naslovnih strana novina širom svijeta, pri čemu su raskrinkavane brojne kriminalne radnje, od “prljavih poslova” u svjetskoj diplomatiji, pa do zločina, ili jednostavno tračeva. Tako je objelodanjena građa o ubistvima u Keniji, potom odlaganju otrovnih materija na tlu Afrike, kompromitujuća prepiska banaka, materijali o dejstvima SAD u Iraku, odnosno Avganistanu, ili o prilikama u Gvanatanamu.
Interpolova potjernica za Asanžom raspisana je 30. novembra 2010. godine, a 7. decembra Britanci su ga uhapsili, na osnovu zahtjeva Švedske.
Asanž je rođen jula 1971. godine u Taunsvilu, Kvinsland, Australija, gradu smještenom na sjeveroistočnom priobalju Australije. Nedaleko od Taunsvila, nekih osam kilometara, na izlazu iz klivlandskog zaliva nalazi se ostrvo Magnetik, na kojem je Asanž u izgleda pomalo idiličnim okolnostima, u prirodi, proveo znatan dio detinjstva. Rano se zainteresovao i za računarstvo.
Već u šesnaestoj bio je pripadnik (odnosno osnivač) hakerske grupe, koju su nazvali “Međunarodni podrivači”. Kako je insistirao u potonjim objašnjenjima, imali su strog kodeks, koji je podrazumijevao da je nedopustivo razaranje sistema u koji su uspjeli da provale, kao i ma kakva promjena nađenih podataka. Kako bilo, hapšen je još kao tinejdžer zbog upada u sisteme univerziteta, telekomunikacione kompanije Nortel, čak i Pentagona i NASA. Izvesno vreme živeo je čak i kao beskućnik. Kada je okupljao grupu sa kojom je osnovao Vikiliks svoju namjeru je tumačio kao suprotstavljanje režimima poput Kine, Rusije i zemalja centralne Azije, a potom isto tako i ma kakvog ilegalnog i nemoralnog ponašanja vlada odnosno kompanija, “uključujući i američku vlast”. Kako se ispostavilo najviše pikanterija bilo je vezano za SAD i njihovu politiku.
Asanzu Nobelova nagrada za mir a iduce godine i Snoudonu, Oni su heroji planete zemlje