“Moramo na noge, Crnogorci!”: Milorad Pustahija izrazio fetiš prema paljenju ulica i masovnim demonstracijama!

Predpraznično raspoloženje, neradni dani i porodična okupljanja.

Sve je izgledalo tako nevino i naivno ovog 28. aprila, a onda se pojavio Pustahija. I njegova kolumna. Za Pobjedu, naravno.

U svom još jednom neobičnom sočinjeniju, vjerovatno iz one najveće moguće besposlenosti i antikreativnog dokoličarenja, Milorad Pustahija nas bombarduje svojim vrcavim, i isto tako neinteresantnim, dosjetkama, šegama i pošalicama.

Prvo nam je rekao (iako ga niko nije pitao) da je ostao čvrst u svom bezbožničkom opredjeljenju, posle je malo zloupotrebljavao Petra II Petrovića Njegoša, pa red tuđih stavova o slučaju Zvicer, i naposletku morbidna analiza osmansko-crnogorskih odnosa koja je kulminirala sljedećim nizom riječi: 

“S Turcima smo imali kakve-takve odnose koegzistencije i jednakosti. Kojega našega oni zarobe ili ubiju u boju, oni mu okinu glavu i s njom na tvrđavu Onogošt ili na podgorički Depedogen. Tako i mi obezglavimo njihove i s glavama na Tablju ponad Manastira. I kad su nas harali, činili su to paše i seraskeri i mnogo je časnije bilo stradati od carske sablje nego od ništarija koje te brate i prisvajaju uz nježna objašnjenja da si ti samo zbunjen i da u stvari ne postojiš”.

Nevjerovatno…

Ovaj vitalni čovjek, izrazite (skribomanske) kondicije, uputio je prekor narodu Crne Gore, poručujući mu da se pretvorio u skup demagoških politikanata, preletača i vatrenih rodoljuba sa kauča i tvitera.

Grubo.

Međutim, Pustahija ima i plan, a u tom planu idealizovano je paljenje pariskih i marsejskih ulica u režiji tamošnjih demonstranata.

“Moramo na noge, Crnogorci. Pustimo priče o demokratiji. Demokratija je samo riječ ako „demokratija kao praksa“ u sebi realno ne sadrži jednakost, slobodu, istinu i pravdu. Francuzi digoše milionske demonstracije zbog produženja vremenske granice za penziju, i to za dvije godine. I zapališe pariske i marsejske ulice. A nama nestaje domovina i ime, a mi mudrujemo. Stotine hiljada Italijana su demonstrirali na Dan oslobođenja protiv profašističke vlade. Mi nemamo demokratiju već mimikriju. To je ono kad se kameleon bojama i šarama prikriva da prevari snažnije predatore od sebe i da zavara nedužnog leptira kojeg će da proguta. Možda sve ovo što sam izrekao izgleda pregrubo, ali sam morao reći. Bojim se da za dva mjeseca neće biti ni jednog slobodnog medija i da neću imati đe da guknem. Nadam se da će iz pepela nejači Zvicera da nam se vrati moral i u našim srcima upali stara vatra slobode. I da se probudimo i budemo naredni svemu što nas snađe”, poručio je Pustahija.

Pozivamo nadležne državne organe da saslušaju gospodina Pustahiju i da ga pitaju da li u svom obraćanju naciji (s greškom) potpiruje građanske nemire u Crnoj Gori, ili se samo malo zanio?

Ukoliko gospodin Pustahija ostane pri svojim stavovima da je poželjno “zapaliti ulice”, vjerujemo da će prvi “krenuti na barikade”.

Ali, ukoliko se ispostavi, kao što hoće, da su te “velikosrpske barikade”, ipak, plod njegove mašte, molimo gospodina Pustahiju da pristupi “gandijevskom”, pasivnom otporu. U tom slučaju predlažemo bezazlenu vikend šetnju, ali ne bismo voljeli da pročitamo u medijima kako je gospodin Pustahija, u sred te šetnjice, dohvatio kakvu baštensku stolicu i bacio je u izlog.

To, zaista, ne bi bilo lijepo.