Mitropolit Amfilohije o Strašnome sudu: Onaj koji prezre brata svoga, prezreo je Boga svoga

Poslije prve nedjelje sa kojom započinje post, nedjelje Mitara i Fariseja, kojom nam Crkva Božija pokazuje da je smirenoumlje i pokajanje temelj našeg hrišćanskoga života, i one druge nedjelje, nedjelje o Bludnome sinu, kojom nam, takođe, Crkva Božija ukazuje da je Božija ljubav, spojena sa pokajanjem, nastavak te građevine čovjekovog duhovnog preobražaja. Evo i ove treće nedjelje, nedjelja Strašnoga suda, kojom Crkva ukazuje da zaista na ljubavi počiva ovaj svijet i božanski odnos prema nama ljudima i odnos ljudi jednih prema drugima. Ali, nije samo božanska ljubav ono što je svojstvo živoga Boga, nego je božansko svojstvo i pravda. Zato reče Gospod: ,,Kada Sin čovječiji dođe sa Svojim anđelima, sešće na prestolu slave Svoje i sabraće se pred Njim svi narodi zemaljski i On će suditi živima i mrtvima. Razdjeliće ih, jedne sa desne, a druge sa lijeve strane, kao što pastir razdvaja stado. I onima sa desne strane, kao jaganjcima Svojima, će reći: Žedan bijah i napojiste me, gladan bijah i nahraniste me. Gost bijah stranac i primiste me. Bolestan i tužan bijah i utješiste me, i u tamnici bijah i posjetiste me. Uđite u radost Gospoda svoga.”

A oni će Ga pitati: ,,Kad Te to vidjesmo žedna ili gladna, bosa ili gola, tužna ili u tamnici ili stranca?”

A Gospod će im reći: ,,Kada učinite jednom od ovih malih mojih, meni ste učinili.” A one druge će postaviti sa lijeve strane kao jarad i reći im: ,,Žedan sam bio i nijeste me napojili, gladan i nijeste me nahranili. Bolestan i tužan i nijeste me utješili. Go i nijeste obukli, stranac i nijeste me primili u svoj dom, u tamnici bijah i nijeste me posjetili.”

I oni će Ga pitati: ,,Kad Te to vidjesmo gladna ili žedna, gola ili bosa, u tamnici ili stranca pa Te ne posjetismo, ne nahranismo i ne napojismo?”

I njima će reći: ,,Kad ne učiniste nijednom od ove moje male braće, ni meni nijeste učinili.”

I tako će Gospod suditi živima i mrtvima i pravdu Svoju daće i jednima i drugima. Jedni će otići u oganj vječni, a drugi će zadobiti carstvo Božije, vječno i neprolazno. Velika istina koja nam se otkriva, nama ljudima, je istina da je Bog ljubav, ali da je Bog i pravda. I zato se nije dovoljno pouzdati u ljubav božansku, nego je neophodno ispuniti zakon Božiji i svaku zapovjest Božiju. Otkriva nam se ta istina i druga istina nam se otkriva: da je svako ljudsko biće čudesna i sveta ikona živoga Boga. Da postoji neka tajanstvena istovjetnost između Boga i između čovjeka, između čovječanskog bića i božanskog bića. Jer da nema te istovjetnosti između Boga i ljudi, Boga i čovjeka, kako bi Hristos, Sin Čovječiji, mogao da kaže: ,,Žedan bijah i ne napojiste me. Kada ne učiniste jednom od ovih malih, meni nijeste učinili.” U svakom čovjeku koga sretnemo u svom životu, sretnemo svetu i veličanstvenu ikonu živoga Boga. I onaj koji prezre brata svoga, on je prezreo Boga svoga. Onaj koji tvrdi da voli Boga, a prezire brata svoga, on je laža i u njemu nema istine, jer kako može voljeti Boga koga ne vidi, a prezirati bližnjega koga vidi. U svakom čovjekovom liku nam se otkriva velika i sveta tajna božanske dobrote, božanske istine, božanskog postojanja, božanske ljubavi. Kroz čovjeka i preko čovjeka nam se Bog otkriva. I kroz našu ljubav prema bližnjima otkriva nam se i daruje nam se i ljubav prema Bogu, kao što se u ljubavi prema Bogu otkriva i daje snaga za ljubav prema bližnjima.

U toj velikoj svetoj tajni jedinstva između Boga i ljudske prirode, tom prožimanju između Boga i čovjeka, sadržana je velika i sveta tajna našega života, života tvorevine Božije. Tajna kojom se Bog otkriva nama, a Bog nam se otkriva Svojom ljubavlju i Svojim poretkom u tvorevini Svojoj. A mi se, s druge strane, otkrivamo Bogu svojom ljubavlju prema Njemu i svojom ljubavlju prema svakom ljudskom biću. Oni koji zadobiju tu ljubav, koji bližnjem u svim stvarima oko nas otkriju živo prisustvo živoga Boga, oni poznaju Boga i Bog poznaje njih. Njima se otkriva Bog i oni se otvaraju za Boga i za Njegovo djejstvo. Oni zadobijaju Boga, zadobijaju božansku ljubav, zadobijaju svete božanske darove i iznad svega dobijaju sebepoznanje, Bogopoznanje, poznanje tvorevine Božije i zadobijaju život vječni. Jer život vječni se i sastoji u tome da poznajemo Njega i Onoga koga je on poslao, koji se uselio u nas pun blagodati i istine.

I ovdje na zemlji, već u našoj uzajamnoj ljubavi, po mjeri te ljubavi nam se otkriva Bog i njegova ljubav i ovdje na zemlji kroz sud i suđenje pravednima i grešnima. Preko zemaljskih sudova se otkriva ona dublja mjera istinskog, pravog i nepogrešivog božanskog suda. Bilo bi strašno kada bi se sud o svijetu i ljudima završavao ljudskom pravdom i ljudskim suđenjem. Čovjek sudi i ustanovljuje svoje sudove i pokazuje da je to u ljudskoj prirodi i u božanskom poretku u ovome svijetu. Ali čovjek je nesavršeno biće, i uz to ogrehovljeno biće i zato njegov sud ne može biti konačan, nego je odraz njegove ograničenosti i njegove ogrehovljenosti. I zato su, mnoga suđenja koja su se događala ovdje na zemlji, bila lažna suđenja. Zato su mnogi pravednici osuđeni, a mnogi zločinci i bezbožnici ostali sačuvani i sakriveni od zemaljskih sudova.

To je bilo u cijeloj istoriji, to se događa i danas. Nije samo javni tužilac u Crnoj Gori koji tvrdi da nema povjerenja u sudove crnogorske. Nemoguće je imati puno povjerenje ni u jedan ljudski sud, zvao se on haški ili crnogorski ili kako god. Nijesu Božiji putevi naši, nije Božiji sud jednak našem sudu, nijesu naša suđenja o ljudima i o svijetu konačna suđenja. Zato je Gospod uzeo sud u Svoje ruke! Jer On koji je srceznalac i koji zna sve tajne i sve dubine i one skrivene ljudske dubine, On je jedini u stanju da donese konačni sud o ljudima, o stvarima, o zbivanjima, o događajima, o svemu onome što je bivalo i što jeste među ljudima ovdje na zemlji, o ljudskim grijesima i o ljudskim vrlinama.

Eto, dakle, zašto je Crkva u pripremi za Sveti i veliki post, za post duše i tijela, postavila ovo Jevanđelje o Strašnome sudu, u kojem nam se otkriva božanska milost i božanska ljubav, ali u isto vrijeme Bog kao vječna i nepogrešiva pravda i sud pred koji će izaći svako stvorenje. Jer će sjesti svi zemaljski narodi pred Njega i tada će tek biti pravi i istinski sud i tada će izaći na površinu sve ono što je bivalo u nama i oko nas i u svijetu oko nas. Sve će postati jasno, čisto i otkriveno, jer od Boga nema ničega sakrivenog. Tako nas Crkva priprema za ove svete i velike dane Svetoga posta, da bi kroz njih i preko njih, kroz očišćenje duše i tijela, mogli da se pripremimo za susret sa Gospodom u svetoj tajni Pričešća, za sjedinjenje sa Njim i da bi mogli da se pripremimo za Njegovo sveto Vaskrsenje.

Bogu našem, Bogu milosti, dobrote, ljubavi i pravde, neka je slava i hvala u vijekove vijekova. Amin.

Transkript: Danilo Balaban/Mitropolija

Pročitajte JOŠ:

Poslije dvije godine : Opet suze Marka Miljanova – Vječni ti pomen, Ranko Milošev Jovoviću