Mitropolit Amfilohije: Neka narod sve dublje shvata ko je bio, i ko je ostao vožd trećeg ustanka srpskog đeneral Draža Mihailović

Povodom 76 godine od mučeničke smrti Generala Kraljevske vojske u Otadžbini, vođe trećeg srpskog ustanka, donosimo dvije besjede blaženopočivšeg Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija.

U besjedi koju je izgovorio 17. jula 2003. na praznik Sveštenomučenika Save Gornjokarlovačkog, Sv. cara mučenika Nikolaja II i njegove porodice, i na dan ubistva generala Dragoljuba Mihajlovića (4/17. jula), koji su svi, svaki u svoje vreme, postradali za pravdu Božiju i odbranu svetinje otačastva, Mitropolit Amfilohije je između ostalog kazao:

Mitropolit Amfilohije: „Dragoljub Mihailović je bio častan čovjek, koji je ljubio svoj narod i svoju otadžbinu, koji je postradao za pravdu Božiju, za odbranu svetinje, za odbranu Krsta Časnoga i slobode zlatne „E ZLATNE“

„…Na današnji dan je ubijen još jedan stradalnik i mučenik, Dragoljub Mihajlović, koji se borio za vjeru i otadžbinu, koji je bio na strani Saveznika koji su se borili protiv nemani nacifašističke. U II svjetskom ratu, on se našao izmeću čekića i nakovnja, između bezbožnog nacifašizma i ništa manje, nego još i bezbožnijeg, komunizma. Našavši se između te dvije zvijeri, te dvije demonske sile, nikle iz istoga bezbožnoga korijena – darvinističkoga, ničeanskoga i marksističkoga, iz onih nemani koje je novi Svetitelj naše Crkve, Nikolaj Ohridski i Žički, nazvao trima avetima evropske civilizacije, a to su upravo bili Darvin, Niče i Marks. Plodovi te tri aveti evropske civilizacije bili su i nacifašizam i boljševizam-komunizam, i Dragoljub Mihajlović, častan čovjek, koji je ljubio svoj narod i svoju otadžbinu, bio je između njih samljeven kao što se melje žito u vodenici između vodeničkog kamenja. Tako je i on jedan od onih koji su u naše vrijeme postradali za pravdu Božiju, za odbranu svetinje, za odbranu Krsta časnoga i slobode zlatne. I eto, dakle, kao jagnje koje se vodi na zaklanje, kao što je Hristos bio vođen, tako su vođeni i oni koji su Njegovi do danas, tako će to biti do kraja svijeta i vijeka, ali na kraju će se pokazati da u ovom svijetu nijesu pobjednici moćnici, tirani, bezbožnici, bez obzira kolika njihova moć bila. Prije ili kasnije, pokazuje se da njihovi tragovi smrde nečovještvom, i njihov spomen nestaje iz ljudskog pamćenja. Pobjednik u ovom svijetu i ovom životu jeste Jagnje koje se vodi na zaklanje – Otkrivenje Jovanovo nam to potvrđuje i svjedoči. Pobjeda je Jagnjetova, Jagnje bezazleno, Jagnje pobjeđuje Svojom čistotom, Svojom dobrotom, Svojim smirenjem, Svojim trpljenjem, Ono pobjeđuje svijet, Jagnje koje je Hristos Gospod i Njegovi jaganjci, oni koji su poput Njega, na hristoliki način žrtvovali svoj život za vjeru, žrtvovali svoj život Bogu, prinijeli ga na dar kao što mi prinosimo hljeb i vino u ime Hristove žrtve i taj hljeb i to vino se preobražavaju u Tijelo i Krv Hristovu. I mi se pričešćujemo Božanskom ljubavlju, jer pričešćujući se Tijelom i Krvlju Hristovom mi se pri češćujemo golgotskom ljubavlju. Žrtvom Hristovom se pričešćujemo i ljubavlju tom nadahnjujemo, sjedinjujemo se sa Gospodom i sa svima onima koji su život svoj žrtvovali kroz istoriju do današnjega dana, i koji će živote svoje, do kraja svijeta i vijeka, žrt vovati za bližnje svoje i za živoga i vječnog Boga. Bogu našemu, Jagnjetu koje pobjeđuje ovaj svijet, Hristu Gospodu, koji je divan u jaganjcima Svojim, u djeci Svojoj, koji je divan u Svetom caru-mučeniku Nikolaju i supruzi mu carici-mučenici Aleksandri i njihovim Svetim mučeničkim čedima – Alekseju, Anastasiji, Mariji, Olgi i Tatjani, koji je divan u Svetome Savi Gornjokarlovačkom, u svima Svojim Mučenicima, neka je slava i hvala u vjekove vjekova! Amin!

U jednoj od svojih besjeda na godišnjem pomenu, mučeniku đeneralu Dragoljubu Mihailoviću 17. jula 2009. godine, u Sabornoj crkvi Svetog Arhangela Mihaila u Beogradu, blaženopočivši Mitropolit Amfilohije je besjedio:

Riječ je Gospodnja, draga braćo i sestre, koja glasi „Nema veće ljubavi od one, da neko život svoj položi za bližnje svoje“.

Đeneral Draža – Dragoljub Mihailović, je jedan od onih koji su život svoj položili za bližnje svoje i za narod svoj, koji su se žrtvovali i koji su bili žrtvovani na oltar vjere i otačastva.

Đeneral Dragoljub Mihailović je samljeven žrvnjem nacifašističke ideologije, bezbožne nacifašističke ideologije, i ništa manje bezbožne komunističke ideologije. Dvije ideologije bezbožne, jedna koja sa klanjala idolu krvi i rase, druga koja se klanjala idolu klase. Obadvije na istom demonskom antičovječnom duhu nečovječnog korijena, one su prinijele na žrtvu Dragoljuba Mihailovića, uz pomoć licemjerja savremenih mu velikih sila. Onih sila koje su njega izdale, izdavši time same sebe i ljudsko dostojanstvo, i dopustivši da on bude proglašen za izdajnika, od onih koji su izdali i Boga i savjest i narod!

Ta izdaja, ta žrtva, nije samo žrtva sredine dvadesetoga vijeka, nego sve ono što se događalo i što se događa sa ovim narodom, našim srpskim narodom, je posledica tog žrtvovanja i posledica te izdaje.

Krvavi rasplet jugoslovenske drame je rođen u tom žrtvovanju, krvavi rasplet naših dana. Izdaja Kosova i Metohije je takođe posledica tog žrtvovanja. One kolone, nepregledne kolone, od Knina do Beograda, i dalje, i Slavonije, i one su posledica te nepravde, tog zločina koji je izvršen nad Dražom Mihailovićem.

Tek danas počinjemo da shvatamo tu veliku i strašnu istinu! A naročito je shvatamo kada, oni, koji su njega žrtvovali, i koji su njega proglasili za izdajnikom, njihovi ideološki potomci, kada su oni danas nosioci, zagovornici istih onih ideala i ideja, zbog kojih su izdali i žrtvovali Dragoljuba Mihailovića.

Veliko znamenje našeg vremena, njegov časni lik, i sve ono što se događalo sa njim, a kroz njega i preko njega što se događalo i što se događa sa srpskim narodom. Međutim, takve žrtve kakva je njegova žrtva, one ne ostaju bez posledica. One postaju i bivaju, uvijek sjeme nove čovječnosti, sjeme novih ljudi, i sjeme koje se ugrađuje u biće jednog naroda, i ne samo jednog naroda, nego u biće sveukupnog časnog čovječanstva.

Gospod neka mu podari pokoja i neka njegov neznani grob nađe mira, a narod njegov neka sve dublje i dublje shvata, ko je bio, i ko je ostao, vožd trećeg ustanka srpskog đeneral Draža Mihailović!

Bog da mu dušu prosti.

Neka ovaj prilog bude mala voštanica za pokoj duše mučenički postradalog đenerala Dragoljuba – Draže Mihailovića.

Priredio Aleksandar Vujović