Mitropolit Amfilohije: Nadamo se da Đukanović neće izgubiti obraz bezakonjem i neljudskim antievropskim činom
1 min read
mitropolit Amfilohije
Povodom izjave gospodina Mila Đukanovića, predsjednika Crne Gore, o Crkvi, oglasio se Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. Izjavu prenosimo integralno.
Na praznik Svetog Petra Cetinjskog, rukopoloženog za Mitropolita u Sremskim Karlovcima od nasljednika Pećkih Patrijaraha (1784) po ukidanju Pećke Patrijaršije (1766), gospodin Đukanović stavlja ”realno na dnevni red”, pitanje Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori; optužujući SPC i njenu filijalu u Crnoj Gori da pokušava da poništava, na uvrjedljiv način, ”sve vrijednosti savremene Crne Gore”. Izjavljuje da ne može dalje zatvarati oči pred tim vitalnim problemom sa namjerom da, na osnovu “istorijskih činjenica i logike utemeljene u kanonskom pravu” i vođen svojim interesima, izgrađuje društvo i vjerskih sloboda da bi se svakom građaninu obezbjedilo ”da svoja vjerska prava može ostvarivati u crkvi u kojoj on želi a ne u nekoj koju mu neko propisuje kao monopolsku”.
Svako častan i razuman, u svoj hrišćanskoj vaseljeni Istoka i Zapada, znade i priznaje da, u nekadašnjoj Zeti, današnjoj Crnoj Gori, kako istorijski, tako i kanonski, već 800 godina postoji jedinstvena Pravoslavna Crkva, osnovana Svetim Savom, Arhiepiskopom žičkim (1219). I kao što je Svetog Petra i sve njegove prethodnike rukopolagao nasljednik Pećkog Patrijarha, tako je bilo i sa današnjim Mitropolitom, koji je ustoličen decembra 1990. godine uz prisustvo tadašnje (i sadašnje) nove vlasti u Crnoj Gori (doduše, tada zbačena vlast bila je stavila veto starom Mitropolitu Danilu Dajkoviću na dolazak Amfilohija-Rista Radovića, Moračanina, za Mitropolita). Sigurni smo da g. Đukanović pamti da je dugo vremena sarađivao sa ovom Crkvom (i ovim Mitropolitom), pomagao gradnju Hrama Hristovog Vaskrsenja, tražio i dobio prijem kod Srpskog Patrijarha Pavla… Ponadali smo se da je to bila njegova potraga, kao Titovog pionira, za Bogom i dubljim smislom života. Na osnovu, pak, onoga što sada tvrdi, vidi se da je to i tada, kao i sada, bio privatni vlastoljubivi političko-partijski interes, proglašen za državni interes Crne Gore i njenih ”evropskih vrijednosti”.
Optužbe za subverzivnu i antidržavnu djelatnost i za rušenje kulture Crne Gore protiv Pravoslavne Crkve, koja je stvorila Crnu Goru i svu njenu kulturu, moral i duhovnost, dala joj pismo i književnost, urodile su poslije rata (1945) ubistvom Mitropolita crnogorskog, preko 120 sveštenika, rušenjem crkve Svetog Petra na Lovćenu, osudom na 11 godina zatvora Mitropolita Arsenija i uvođenjem marksizma kao jedino važeće nauke i religije. Da li se ovo kumrovački đaci vraćaju tom i takvom odnosu prema Crkvi? Bojati se i još gorem, jer ondašnji vlastodršci makar nijesu stvarali svoje crkve, a iako su otimali imovinu, nisu i hramove (kao što prijete sadašnji).
Žao nam je da uvaženi gospodin Đukanović, predsjednik Crne Gore pokušava da gradi identitet Crne Gore na lažnim istoričarima koji projiciraju poslijeratnu totalitarnu ideologiju na prethodnih hiljadu godina istorije Duklje, Zete i Crne Gore, kao i istoriju i ustrojstvo Pravoslavne Crkve na njima izmaštanom lažnom kanonskom poretku. Da je kršten i da ide u Crkvu, on bi znao da pravoslavni Hrišćani na Liturgiji ne ispovijedaju ni grčku, ni rusku, ni srpsku ni crnogorsku ni bilo koju nacionalnu Crkvu, nego vjeruju ”u jednu, svetu, sabornu (katoličansku) i apostolsku Crkvu” Hristovu i da je za Hrišćane bitno da pripadaju toj Crkvi Božijoj – Hristovoj, a ne kakav je njen spoljašnji poredak uslovljen istorijskim zbivanjima. Već je prije dvije hiljade godina Apostol Pavle zapisao da u Crkvi Hristovoj ”Nema Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu.” (Gal. 3, 28) Takva Crkva postoji na prostorima današnje Crne Gore od apostolskih vremena, a sa ovakvim spoljašnjim ustrojstvom – 800 godina!
Tako shvaćena Mitropolija crnogorsko-primorska, bez obzira kako se zvala i kako se zove, kao episkopija saborne Crkve Hristove, nije ničija ”filijala” (kako je predsjednik naziva) nego svojom Liturgijom predstavlja punoću Crkve Hristove, kojoj svaka druga Pravoslavna Crkva, Episkopija daruje svepunoću Ljubavi Oca i Sina i Duha Svetoga. Tu svepunoću je ona kroz vijekove ostvarivala u okvirima Pećke Patrijaršije – Pravoslavne Crkve Srpske. Kada je ukidana organizacija Pećke Patrijaršije (1766), Mitropolija crnogorska je i dalje živjela svojom prirodnom punoćom. I ne samo to: pismo Mitropolita Save Petrovića Sinodu Ruske Crkve, napisano u ime svih episkopa nekadašnje Pećke Patrijaršije, predstavlja njegov zahtjev Ruskom Sinodu da postavi svog čovjeka i obnovi od Grka ukinutu Pećku Patrijaršiju (svakako na pritisak otomanskih vlasti). Tu vjernost Patrijaršiji je potvrdio i Sveti Petar rukopoloženjem ne u Carigradu, kome je Mitropolija formalno pripadala, već u Karlovcima. To je potvrdio i Petar Drugi, rukopoložen za jeromonaha od kanonskog Konstantinopoljskog Raško-prizrenskog mitropolita Ananija, ali za episkopa u Petrogradu, kao i njegovi nasljednici sve do Mitrofana Bana. U to vrijeme je Mitropolija nazivana i autokefalnom, kao jedina episkopija Pećke Patrijaršije koja je sačuvala svoju (a time i Pećke Patrijaršije) samostalnost, a u isto vrijeme i kao Crkvom čiji su mitropoliti iz tog razloga imali i titulu ”egzarh pećkog trona” i koji su stvorili nezavisnu Crnu Goru. Kao takva, Mitropolija (=Crkva) crnogorska je 16. decembra 1918. godine, i to prva, odlukom svog Sinoda, pod predsjedništvom Mitropolita Mitrofana Bana, vaspostavila jedinstvo svih episkopija – eparhija (=Crkava) nekadašnje Pećke Patrijaršije.
O nekakvom tadašnjem ukidanju Crnogorske Crkve govore samo ljudi koji ne znaju šta je Crkva. Tzv. obnavljanje ”autokefalne Crnogorske Crkve” (1993) predstavlja avanturu grupe crkvenih delikvenata, koja, kao i druge nevladine organizacije, nema nikakve veze sa izvornom Crkvom u Crnoj Gori, kao ni sa vaseljenskom Pravoslavnom Crkvom. To što je Mitropolija crnogorska Ustavom SPC iz 1931. godine dobila (vratila) i naziv ”primorska” (prvi pisani trag o tom nazivu imamo u Molitvoslovu iz 1504, gdje se tadašnji Mitropolit Roman potpisuje kao crnogorski i primorski), dogodilo se zbog toga što joj je tada prisajedinjena Eparhija bokokotorska, osnovana u nekadašnjoj Austrougarskoj.
Tražiti, dakle, u Crnoj Gori, nekakvu ”autokefalnu Crnogorsku Crkvu”, ili novu Pravoslavnu Crkvu, mogu samo ljudi koji ne znaju šta je i ko je Crkva. A temeljiti identitet sekularne Crne Gore, na nečemu što je sve drugo samo nije Crkva – znači temeljiti je na laži i lažnim idejama, na partijskoj anticrkvenoj ideologiji.
Nadamo se da evropska Crna Gora, ako stvarno hoće to da bude, neće ozakoniti, Predlogom zakona o slobodi vjeroispovijesti predviđeno, pljačkanje hramova Crkve Hristove, vjekovne Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhija Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, sagrađenih do 1918. godine.
Posebno se nadamo da gospodin Đukanović neće kao čovjek, državnik i izvorni Crnogorac, dozvoliti sebi da izgubi obraz ovakvim bezakonjem i neljudskim antievropskim činom.
Brzo ćeš ti krepat, Sotono, ’81-a godina ti je. Obnovu autokefalnosti Crnogorske Pravoslavne Crkve niko ne može zaustavit.
Molio bih sve koji pročitaju komentar da samo na trenutak razmisle o sledećem. Ćirilica (pravilno azbuka) je naše prirodno pismo, latinica (abeceda) je strani faktor ubačen u naš jezik. Srpski jezik je savršeno uklopljen i imamo jedno slovo jedan znak jedanglas. Sa abecedom nije tako i da bi se napisala slova lj,nj,dž moraju da se iskoriste dva lj,nj,dž iz čega se vidi ono gore navedeno. Nije teško skinuti aplikaciju sa interneta i promjeniti tastaturu. Nemojte da gubimo ono što je toliko čisto i savršeno u našem jeziku. Savaku poruku je lakše i čistije napisati azbukom. Kada bi znali koliko srbomrsci nepodnose azbuku, sve bi vam bilo jasno. Mala stvar a mnogo znači. Na kraju krajeva, naši su preci poznavali sam to pismo.
Srbi nisu svesni koje zlo čine sebi odričući se ćirilice.
BRAVO ZA KOMENTAR ?h10000000000000
Samo se ti nadaj, bruko ljudska.
Milo je mrtvac koji hoda nema on vise sta da traz u CG ide u pakao kazu da je imao infarkt prije 20 dana kriju od javnosti
Baš je Milo cistog karaktera
Zivio nas mitropolit Amfilohije!!
Smrt fasizmu i fasistima!
Bog ce kazniti diktatora i izdajnika.
Vase preosvestenstvo!
Kad cete izaci iz svetskog saveza crkava, ili svetske satanske organizacije, koja priprema put antihristu?
Vase Preosvestenstvo!
Ko Vas je naucio da lazete?
Zar mislite da smo toliko naivni da ne znamo da ste Vi, Vartolomej, rimski papa i Milo Djukanovic sve unaprijed dogovorili.
Bog ce kazniti DIKTATORA very soon, POSLEDNJI DIKTATOR U EVROPI pada i tone velikom brzinom,dps-ovce bjeze is dos broda i ceka se krah svakog casa! Djede Bog Vas pozivio na vijek vjekova
Kako da izgubi nesto sto nema?
Ne može tražiti evropske standarde onaj koji iz dubine duše mrzi Evropu, onaj koji uporno hoće da rješava stvari ulicom iako su izbori evropski standard. Vakat i crkvu da vrnemo.
Mila za Pateijarha,Muftiju,Kardinala,Dalaj Lamu,Gurua,Gen.Sek.K.P.J-ot,Rabina,Odzu…
Svekolikog montenegrinstva.Da mu sasluzuju Tachi Srbenda bivsi,Fljora Citaku prepodobna Srpkinja bivsa,Kurti obraceni sa srpskim drzavljanstvom/to je prednost internacionalna veza dva oka/.Uz to grljenje i drpznje Milja pred Mogerinijevom sa Dodikom i AV te Zajebom samo dokazuje da su i ovi tri ustoliceni za prepodobne i preosvecene.Cenjeni Mitropolit Amfilohije treba da od mirodrpivog Milja zatrazi da ga ovaj prvo primi u dps te da Miljo njega krsti u ime nato i duklje i svetoga drpa.
Posebno se nadamo da gospodin Đukanović neće kao čovjek, državnik i izvorni Crnogorac, dozvoliti sebi da izgubi obraz ovakvim bezakonjem i neljudskim antievropskim činom.
A Vučić je izdajnik?
Da nije tragilno bilo bi smiješno.
Joanikija za Arhiepiskopa.
HITNO!
Brate, dobro kapiras, ali Risto nije nikakav arhiepiskopo. On je tu titulu zakacio samom sebi.
Samo lud čojvek može očekivat da fukara drži riječ i da neće prelažat!
Podrska Mitropolitu. Svi kao jedan sta bude trebalo.
Svi u Hramove,da se organizuju bdenija i pale svijeće u susret kongresu DPS-a.
Pa šta nam veliki Bog da …
Đukanović je razapet između zatvora i poslušnosti Zapadu.
Mislim da su nade našeg, Visokopreosvećenog mitropolita neutemeljene.
Đukanović je spreman da proda i izda sve i svakoga da bi sačuvao guzicu, a ne obraz. Dokazao je to puno puta, do sada. pa je ludost nadati se da će se u njemu desiti prosvetljenje.
Da nije tragično bilo bi smiješno.
Joanikija za Arhiepiskopa.
Hitno!
Zasto opozicija nista ne preduzima?
Popravlja crnogorsko pravosuđe…
Pošto su pristupni pregovori zaustavljeni i ko zna kako i kada će se zaustaviti, slijedi obračun sa srpskom crkvom. Narod se mora nečim preokupirati i zabaviti, političari moraju naći nove neprijatelje, a srpski popovi se sami nameću za tu ulogu. Nije nikakva tajna da se i Amfilohije bori da ima vlast u Crnoj Gori, a ne mogu postojati dvije vlasti u jednoj zemlji. Ne treba sumnjati ko će izgubiti taj rat, svetosavci nemaju nikakve šanse sve da im se Sveti Sava digne iz mrtvih. Nesrećnici neće znati odakle im puca, ostaje im protestovanje na ulici i Vučićeva pomoć, a to je sve tanko, pretanko. I Bog i Rusija su predaleko a neće ni Nikola Zec pomaći guzicu da dođe i pomogne:)
Podiska za naseg Vladiku Amfilohija necemo dati Milu i Mirasu da uzimau Srpske Crkve Branicemo ih
Vecina pravoslavaca sa sjevera glasa za DPS. Moramo raditi sa njima, pricati, otvoriti im oci. Da ih vise nikad ne glasaju.
Da kastigamo izdajnike ne bi se toliko namnožili, istina, uvijek ih je i bilo… Petar Prvi je o tome govorio.
Opozicija i crkva neka izvedu narod na ulice, na dan kongersa DPS.
Mi Milo neche izvuch dzadu ispod nogah. Pa da panem nazemlju laganu i da moja lazh i manipulisanje i zavadjanje Neduzhnog Crnogorskog naroda I da se to sve otkrije, pa da propanme u zemlju na putu za chistilishte i Ad. Nekome Ad prozhdre, zasluzhijo sam zavadhjanje Crnogoracah.
Nadamse da Dhjukanovic neche dozvolit Romejima i Fanaru da proglase i vaspostave nazad Crnogorsku Pravoslavnu Crkvu, jer mi je Justin Popovic davno izda naredhjenje dokme ima, i dokme mozhe bit da svijetu porama moga bicha radim protiv Crne Gore i Crnogoraca.
No danas zalosno moram da priznam da sam stigma do kraja uzheta, i da to uzhe izgleda ide da se pretrzhe. Crnogorci su malo jachi od ostaloga svijeta, a mlogo jachi od mene I mojega nauma. Naziva sam ik volovima,i nishta. Naziva sam im drzhavu fildzanom podrugljivo turski, i nishta. Ito nije bilo Zauar.
Sad mi je jedino ostalo da se nadam u Sotonu I moga Mesaju … da se nadam, da Crnogorci neche svoju Crkvu povratiti. Znajuchi ih dobro od Duklje, Zete i ove njihove Crne Gore… izgleda mi Srbi smo konachno porazheni odhje u nashemu naumu u zadnjijek 150 godina borbe.
Poruchujem mojijem slijedbenicima da se snalaze kako mogu i kakoim basta. Oni koji josh mogu da se vrnu nazad u Crnogorce, nachichemo im nachina da se vrnu pradhjedovima. A za one koji su dozhivjeli katarzu i postali Srbi, neka vi je Bog i Sveti Sava upomoch. Ova dvojica su tije tako kad pomagali Srbima, pa chisto sujmam dache ivama. No eto…tako je moralo bit.
Zhao mi je shto sam razochara mojega uchitelja, i shto nijesam moga Posrbit Crnogorce. Nadamse, jer Nada zadnja umire. ostalo je sve pomrlo u mojijem izjavama.
Đedo je u dilu sa Milov, a sve časno i pošteno