Milačić sa Železnjakom: Mladi da otvore novu eru odnosa Crne Gore i Rusije

Mladi ljudi moraju pokrenuti novu eru odnosa između Crne Gore i Rusije, nastavljajući ono što je prije tri vijeka započeo vladika Danilo, kada se zaputio u Rusiju, započinjući time izgradnju naših viševjekovnih odnosa, koji se nijesu zasnivali samo na intresima, već i na bliskosti i bratstvu, poručio je lider političke organizacije Otpor beznađu i osnivač Pokreta za neutralnost Marko Milačić tokom sastanka sa zamjenikom sekretara Generalnog savjeta partije Vladimira Putina, Jedinstvena Rusija, i članom odbora Ruske dume za međunarodna pitanja Sergejom Željeznjakom, u centrali te partije u Moskvi.

Milačić je kazao da su Crna Gora i Rusija vječne, i da zato i naši odnosi moraju biti takvi – vječni i najbolji mogući.

“Trenutno neprijateljstvo Crne Gore prema Rusiji je patologija istorije, malignitet, i neophodno je liječenje. Prijeki lijek je smjena vlasti u Crnoj Gori, ali ne i dovoljan. Dužnost i obaveza ozbiljnih političara, prije svega mladih, u Crnoj Gori jeste da se rusko-crnogorski odnosi pod hitno ozdrave, osavremene i postave na temelje najbližih političkih, ekonomskih i kulturnih veza između dvije države, temelje koji će odoljeti izazovima budućnosti. Upravo onakve temelje kakve zaslužuju naše moderne zemlje i kakve zaslužuje trovjekovna istorija naših odnosa.”

Milačić je poručio da ono što – sankcijama, propagandom i drugim vidovima neprijateljstva – rade Đukanović, Marković i ekipa, pod hitno se, kako je kazao, zbog vitalnih intresa Crne Gore i naroda koji želi najbolje moguće odnose sa Rusijom – mora počistiti.

“Vjerujem, stoga, i da ova posjeta – u trenutku dok je Crna Gora uvela sankcije Rusiji, mimo volje većine građana Crne Gore i u trenutku najžešće anti-ruske histerije – doprinosi onome što ćemo, nemam dilemu, izgraditi u budućnosti: stvoriti najbliže moguće odnose, bolje nego ikada.”

On je istakao da bi svaka vlast – osim, kako je rekao, onih neslobodnih i iskompleksiranih kakva je crnogorska – bila srećna da dijeli ovakvu kulturno-istorijsku bliskost sa Rusijom, jer to, za ozbiljnu politiku, može biti samo šansa koja se ne propušta.

“Crnogorska vlast je umjesto velike istorijske šanse, od Rusije stvorila lik neprijatelja. Imperativ politike budućnosti u Crnoj Gori, stoga, je vraćanje našim izvornim odnosima i njihovo unapređivanje.”

Lider Otpora beznađu je ukazao na istraživanje koje je objelodanjeno u aferi Depeše, u kojem stoji da narod Crne Gore, njih 64% prema internim podacima vlade, ima pozitivno mišljenje o Rusiji, te pema kome je Rusija odmah iza Srbije, koja je na prvom mjestu zemalja prema kojima narod u Crnoj Gori ima pozitivno mišljenje.

“Poređenja radi, pozitivno mišljenje prema SAD ima 36% građana Crne Gore, a prema NATO 35 odsto. Zbog tako velike većine građana Crne Gore mi moramo graditi – mimo zvanične politike koja je marionetska – najbolje moguće odnose. Dakle, ne možemo se osloniti na vlast, koja je i stvorila ovakvo stanje, prevarila Rusiju, izdala, time izdajući i samu sebe.”

Milačić je dodao da imajući sve navedeno u vidu moramo raditi skupa i na stvaranju neophodnih pretpostavki da čim se stvore elementarni politički preduslovi predsjednik Ruske Federacije posjeti Crnu Goru.

“Naša je obaveza da radimo na tome i zbog naših trovjekovnih odnosa i zbog budućnosti odnosa naše dvije zemlje.”

Opisujući stanje u Crnoj Gori Milačić je kazao da je Crna Gora “postala američki kopneni nosač za Balkan, ali ne aviona, već anti-ruske histerije”.

“Mala grupa ljudi na vlasti na čelu sa Milom Đukanovićem i njegovom mrežom, okupira sve u Crnoj Gori, tri decenije koliko su na vlasti: politiku, ekonomiju, ali i kulturu, istoriju, tradiciju i duh. Na sceni je projekat iskorjenjavanja Crne Gore, i njenog bića, kako bi ona bila potpuno atlantizovana, sterilisana i pogodna za kontrolu. Zato je – za NATO i one koji stoje iza njega – jako važno uništiti sve dublje veze koje imamo, a dvije najdublje su one sa Srbijom i Rusijom. Ti procesi su intezivirani sankcijama Rusiji i nasilnim ulaskom Crne Gore u NATO. To što se dešava u Crnoj Gori, dio je šire politike NATO-a za Evropu, koja je talac NATO saveza. Ideja je potpuno izgurati Rusiju iz Evrope, ne dozvoliti, ni po koju cijenu, približavanje Moskve i Berlina, Moskve i Evrope. Takva politika je itekako vidljiva i na primjeru Crne Gore.”

Sa druge strane Sergej Željeznjak je predočio uznemiranost Rusije stanjem u Crnoj Gori i na Balkanu u cjelosti.

“Uvukavši Crnu Goru u NATO protiv volje njenih građana, vlast Crne Gore je potpisala gubitak samostalnosti u vođenju spoljnje politike, pretvorivši suverenu državu u satelit NATO alijanse. Mi, s negodovanjem, posmatramo kako crnogorski režim, cinično i protivzakonito, uvlači specijalne predstavnike SAD u unutrašnji politički konflikt u Crnoj Gori, dajući im status strane u sukobu, pokušavajući pri tome iskoristiti NATO kao instrument grubog gušenja opozicionih snaga nezadovoljnih antinarodnom politkom vlasti”.

Železnjak je sugerisao da se kriminalnom djelovanju crnogorskog režima može suprotstaviti samo ujedinjena opozicija.

“Prije godinu dana, za vrijeme parlamentarnih izbora u Crnoj Gori održanih 16. oktobra 2016., vrhuška crnogorskog režima je, u saradnji sa specijalnim službama država članica NATO-a, otpočela specijalnu operaciju koja se zamalo završila primjenom oružja protiv mirnog stanovištva, i mogla isprovocirati početak oružanog konflikta u Crnoj Gori”.

Zamjenik sekretara Generalnog savjeta partije Jedinstvena Rusija naglasio da su se na današnji dan u Crnoj Gori stvorili objektivni uslovi za smjenu diktature Đukanovića-Markovića, koji su, kako je rekao, umorili Zapad neobuzdanom korupcijom i kriminalom.

“Taj režim je ispunio sve zadatke koje je pred njime postavio establišment SAD, a po američkoj kolonijalnoj logici – on se obavezno smjenjuje, a na zamjenu dolaze neke nove persone – koje nisu opterećene kriminalnom prošlošću. Ipak, postojeći raskol opozicionih snaga u državi na dva tabora, neprestani konflikt među njima, i odsustvo praktičnih koraka u stvaranju zajedničke, konstruktivne opozicione platforme i programa djelovanja – onemogućavaju bilo kakve zbiljne promene”.

Po njegovom mišljenju, sve dok se u Crnoj Gori ne pojavi objedinjena politička koalicija, koju će podržavati narod, i koja bi mogla izvesti državu iz duboke krize, režim Đukanovića-Markovića će se održavati na vlasti najžešćim metodama, uključujući provokacije i metode sile.

“U takvim uslovima, spoljnje sile, koje su ostvarile cilj kolonijalnog upravljanja Crnom Gorom, a tu mislim prije svega na SAD, će biti prinuđene da podržavaju sadašnji režim, iako se on diskreditovao kao kriminalni – a sve zbog nedostatka političke alternative. Narastanje političke represije i mnogobrojnih konflikata u Crnoj Gori, koje mogu preći u otvoreni sukob, izazivaju našu zabrinutost. Mi se nadamo da se opozicione partije, bratske nam balkanske države Crne Gore, mogu dogovoriti i objediniti zarad demokratskih promjena poslije tri decenije diktature”.
Železnjak je izrazio uvjerenje da će se svi složeni politički procesi u Crnoj Gori dešavati u skladu s demokratskim principima, i nastavio:

“Mi smo, i ne jednom, istupali protiv pokušaja da se Crna Gora uvuče u NATO, baš kao što smo protiv krivičnog proganjanja ljudi zbog njihovih političkih stavova. Rusija želi da u Crnoj Gori i na Balkanu caruje mir, zajedništvo i postepeni ekonomski razvoj. To se ne može dostići opirući se na volju naroda, i tradicionalnim vrijednostime koje baštine naše države. Uvjeren sam da naše nespokojstvo procesima u Crnoj Gori dijele kolege iz drugih balkanskih država, zato što je i za njih najbolje da se nalaze izvan velikih vojno-političkih igara.”

Milačić je Železnjaku, između ostalog, predočio veoma važan dio djelatnosti Otpora bneznađu koji je vezan za region, te da se mora raditi na stvaranju velikog regionalnog pokreta dominantno mladih ljudi, koji baštine ideje istinske demokratizacije naših država, na unutrašnjem i na spoljnom planu.

Sastanku su prisustvovali i Konstantin Petričenko i Viktor Kolbanovski, sa ruske strane, kao i jedan od osnivača Otpora beznađu, advokat i borac za vladavinu prava Božidar Čarmak.