Memfis je Memfis zbog Elvisa, a Cetinje je Cetinje zbog Njegoša!
1 min read
Muharem Bazdulj
Piše: Muharem Bazdulj
Američka savezna država Tenesi je oko osam puta veća od Crne Gore i ima blizu deset puta više stanovnika. Glavni grad Tenesija je Nešvil, ali Nešvil nije najveći grad u Tenesiju, pošto je Memfis veći.
Podgorica je najveći grad u Crnoj Gori i Podgorica je glavni grad Crne Gore. Cetinje je, međutim, prijestolnica. Da je Crna Gora Tenesi, Podgorica bi bila Nešvil, a Cetinje bi bilo Memfis. Memfis je Memfis zbog Elvisa, a Cetinje je Cetinje zbog Njegoša. Sve što je Elvis za svjetski rokenrol, to je Njegoš za svaki crnogorski, srpski i jugoslovenski (kulturološki) rokenrol.
Sve što se dešavalo oko ustoličenja Joanikija moglo je u teoriji imati različite zvučne kulise. U mojoj glavi, međutim, cijelu tu situaciju savršeno ispraća samo jedna pjesma: Walking in Memphis Marka Kona.
Ove godine se navršilo tačno trideset godina od objavljivanja ove pjesme. Do dana današnjeg ona je ostala paradigma Konovog stvaralaštva. To je bio prvi singl s njegovog prvog albuma i pjesma koja je bila i ostala njegov najveći uspjeh. Po autorovom vlastitom priznanju, pjesma je stopostotno autobiografska. Šest godina ranije, posjetio je Memfis, skoro hodočasnički. Iako Jevrejin, kojem su njegova tradicija i identitet važni, on se u Memfisu klanja gospel (hrišćanskoj) tradiciji. Tu situaciju ilustruje jedan od najnezaboravnijih stihova u pjesmi, kad ga gospel pjevačica upita da li je on hrišćanin, a Kon odgovara: Gospođo, večeras jesam.
Postoje, naime, situacije kad privremeno bivaš i ono što nisi, zato što te sve na nekom mjestu vodi u tom pravcu. Tako bi i neki idealtipski hodočasnik koji se zatekao na Cetinju prvog septembarskog vikenda 2021. godine, na pitanje da li je Srbin, morao da odgovori da te večeri jeste.
Ogromna je silesija lažnih argumenata upregnuta da se pokuša problematizovati nešto što bi trebalo da bude savršeno prirodno i logično: jedna vjerska zajednica u skladu s vlastitim pravilima i uzusima ustoličuje vlastitog velikodostojnika u vlastitom hramu. Na prvi pogled, u tome nema i ne može biti ničeg problematičnog. A opet, nema ko se nije javio da tu stvar problematizuje.
Autor od koga zapravo i nisam očekivao takvu vrstu nategnute simplifikacije piše ovih dana: „Dramatični televizijski izvještaji iz petoseptembarske operacije SPC-a u Crnoj Gori 2021, kojom je nametnula toj zemlji identitet koji pola nacije ne prihvaća, oživjeli su po regiji strah od ponavljanja devedesetih.“
Kako je tačno ustoličinje Joanikija u Cetinjskom manastiru nametnulo Crnoj Gori identitet „koji pola nacije ne prihvaća“? To je pitanje na koje bi vrijedilo čuti odgovor, kako se to kaže, sine ira et studio. Jedna od vjerskih zajednica u Crnoj Gori, ona kojoj nije dato ono što je dato svim ostalim, uspjela je, teškom mukom, da obavi vjerski obred koji se tiče samo njenih pripadnika, a to se naknadno tumački „nametanjem identiteta“. Riječ je u najmanju ruku o površnoj pretjerivanju, a u najgorem o tendencioznom falsifikatu. U krajnjoj konsekvenci, međutim, to dvoje se ne razlikuje previše.
Naposljetku, kad se stvar pogleda post festum, sve se ipak dobro završilo. Ispoštovani su i sloboda vjeroispovijesti i sloboda okupljanja, a nije bilo ozbiljnijeg nasilja ni ozbiljnije povrijeđenih. Ljudi treba da se naviknu da ne misle svi isto, ali da to nije razlog da se bilo kome bilo što brani, sve dok se njegova prava ne nameću kao važnija u odnosu na neka tuđa.
Na početku pominjane pjesme „Walking in Memphis“ Marka Kona priziva se „Delta bluz“ kao muzički žanr. Nažalost, iz savremene crnogorske, kao, uostalom, i srpske perspektive, „Delta bluz“ mnogo više priziva tugu koju prosječan čovjek osjeća zbog svijesti da mu je nedostupna velika većina konzumerističkih drangulija iz raznih Deltinih i srodnih šoping centara. To, međutim, ne znači da je u pravu Rambo Amadeus kad kaže, parafraziram, da su identitetska pitanja nešto što postoji samo u zemljama gdje se prosječna plata kreće u nivou od oko pet stotina evra. Postoje stvari čija se vrijednost ne mjeri novcem. To je momenat na kojem su se mnogi vlastodršci prevarili. Uostalom, na tome je, suštinski, pao i Milo Đukanović.
Nezavisnost i sve što ju je pratilo, ulazak velike količine novca, ruskog i ne samo ruskog, podigao je standard mnogih ljudi, podigao je i neke statističke parametre, poput BDP-a i prosječnog ličnog dohotka, ali to nije bilo dovoljno da se do kraja obavi identitetska lobotomija.
Stvar je zapravo jednostavna: ne možeš protiv Elvisovog duha, kako god Elvisa zvali, bilo King, bilo Vladika.
Etos
Pročitajte JOŠ:
DF: URA da pokaže odgovornost i pomogne da svi zajedno izađemo iz teške političke krize
Neko od Amadeusa pravi Ramba – i bi Rambo Amadeus. I ,,oplemenjuju“ nas – šta vam je važno ko ste i šta su vaši stari bili. Evo, ajmo svi da smo Rambo Amadeus i evrići samo će da pljušte. Idemo…navali na rambiće za škembiće! Kome treba duša, vera, nacija, jezik,pismo,istorija, pamćenje, samopoštovanje?
Hvala, Muhareme!
Hvala bratte Muhareme na odličnom tekstu.
Lako je biti mudar kad si pametan i dobronameran.A to je upravo Muharem Bazdulj.Britak um,čista savest,zdrav razum.On vidi,ono što 90,% muslimana ne vidi.Dobro je to neko rekao,da je to novi Meša Selimović.Samo se drži zdravog razuma,Muhareme
Bog ti svako dobro dao.
Pogadja sustinu.Odlican.
Svaka čast Muhareme! Veliko Poštovanje!
(na baterije)
«Kako stara latinska…»
Imaju latinska dva izraza — «Mutatis Mutandis»
I «Ceteris paribus».
U Pravoslavnih, nacija „jeste autokefalna crkva“ i „jeste deoba ((sa)osećanje) istorijske svesti“.
A može (ima) i inženjeringom. Kao Nacija koja suštinski postoji samo kao negacija Srbina, Vere i Države.
Tako — biva da (i kad ti je najradosnije) pominješ vrbe.
«radovi novi u toku»
Može i da se prevede sa (i na) grčkog.
(A — alfa)
Ima onaj vic «…sajber — šta …»
A blizu su (čitam, i juče baš, tekst) i drugi. Aida i Griša.
Ima Griša iskustvo sa (demon)stracijama. I menadžersko.
I nije opterećen, iako vladika, teološkim razlozima protiv (i za).
Tako da «pomogni ti meni — pomognuću i ja tebi», što kaže jedan (možebit) zemljak u policijskoj uniformi, u filmu o poseti Klintona Tešnju. Hipotetički, kao i sve priče iz Tešnja.
(od onomad)
Ne valja poganiti usta, kažem sebi.
…“Trinaestog ili bilo kog drugog…“
Na stihove od domaćih ništa da asocira.
Ni „ostajte ovdje“.
Nekad, nekoga, jeste.
Obojica breme nosite na potpuno različit način.
Razlog valjda za oba stanja postoji.
TREĆI TJEDAN U HOTELU
Katkad osjećam da me život ostavlja
Ruke su mi hitrije nego pokora mozga
Još su nerođene misli naraštaji snova
Nadam se da ću ih naći jer sam skroz izanđao
Dočekam li samo vidjet svitanje zorino
I tako svagda nastavljamo ostvarit predodžbu
Na rubu živaca i neobdarenom mišlju
Napregnuvši vijuge te je svaki spoznao
Da se ima stvarno zbiti na TV obznanjeno
I kušajuć izbjeć ukus te stvarnosti bezmalo
Nepomenog ranog jutra hodničko ogledalo
Pokaza mi lice meni posve neznano
Bore bjehu naborane oko buljava oka dva
Napravivši grimasu ostadoh tim prazniji ja
Stoga uđoh u malu sobu i oćutih sevdaha
Praskozorje mi u glavi ne nađe slatki mir
Već kako svirat više i pjevat još pokoji hit
Kušajući naći druga negdje izvuć njemu smijeh
Možda se izvučem toj staroj čamotinji
Što me često jutrom lovi i mučki pohodi
Svi mi druzi govore da je to baš grijeh
Strahobalan uspjeh lomit i sjebat ime peh
No sve što znam je osjećaj kad god ne sviram mol
Praznina nije na svom mjestu nit osjećam bol
E pa sad što ima biti brale ni sam dragi bog ne zna
Ako ne radim to što volim držat mi se zapećka
Već je kasno sada i sunce zalazi
Tijelo mi se koči tuđe breme noseći
I svijetli dan me čeka malo dalje proseći
iz „Petoboj“, Džoni
https://www.youtube.com/watch?v=V2X1Gnkt6MM
Hodaš momčino po ivici žileta,ali stoički.
Sva gamad kojoj smetaš nije ti do članka.
Aferim i da znaš,moram ti reći,imao si se zašta i roditi i tvoj prkos mnogo mi liči na Mešu S.
Da je Bosna sretnija slavili bi te ko nobelovca.
Svog prvog.
svaka mu je vala ka Njegoseva!
Ziveo!
genijalac
Ovo je jedan od najvećih intelektualaca današnjice.
Bravo sjajni i poštovani Muhareme. Ne želim da dijelim građame Crne Gore (niti sam to ikad radio, niti sam tako vaspitan), ali dužan sam jednu ispravku. Ne može se reći polovina je protiv. Ovdje se radi o građanima pravoslavne vjeroispovijesti. Od tog broja ogromna manjina je protiv, a ne polovina. To se jasno vidjelo na veličanstvenim litijama.
Ovakvi ljudi i umjetnici su
primjer i nada da ima budućnosti i
srećnijeg života.
Ovaj mladi književni stvaraoc je
odavno pokazao da treba čvrsto vjerovati u prave, duhovne vrinednosti.
Deset za gospodina Muharema.
60-65% stanovništva su vernici SPC. 2003. na popisu 63% stanovništva se izjasnilo da im je maternji jezik srpski. Pametnom dosta o tome ko je većinski narod u Crnoj Gori.
Odlican Bazdulj, kao i uvek. Svaka cast gospodine, samo nastavite.
Sviđa mi se kako Muharem rasuđuje. Ima jedan svoj, a opet univerzalan rezon. Tačnije, ima jedan univerzalan rezon, koji izražava na svoj, originalan način.
Jako lepo se služi rečima. Sviđa mi se njegov stil, kojim se obraća u medijima.