Mek kao pamuk, natopljen posebnom radošću i posebnijom tugom
Piše: Goran Danilović
Dule je bio najkrupniji dječak kojeg sam ikada sreo, muškog srca i djevojačke duše. Čudesan čovjek djetinje radoznalosti. Mek kao pamuk, natopljen posebnom radošću i posebnijom tugom.
Niko i nikada nije tako čuvao uspomene kao on i niko tako zavjetnički ćutao o životima drugih, o onome što su ostali raspredali i rasprodavali bud kome i bud zašto.
Dule je bio tvrdoglavac i inadžija, moj nepodnošljivi mlađi brat s kojim sam se jednom morao potući, a nisam nikad.
Morao sam ga jednom izgrditi za sve što mi je izvrdao, ali smo prećutno ostavili za neki drugi život.
Morao me, makar jednom, gurnuti niz zasluženu provaliju, a nikad nije.
Morao se jednom naljutiti na mene nepodnošljivog i grubog, ali je prećutno ostavljao za neko drugo mjesto i zgodu koja će se pamtiti.
Dule je bio Dušan Silni koji je carevao između Save i Aleksandra, Dušan Goranov i Ninin, naš Dule, moj veliki brat kojemu sam ostao dužan mnogo lijepih riječi i zahvalnost za sve vidljivo i nevidljivo zbog kojih sam trajao duže od planiranog.
Dule je bio pjesnik koji nije volio poeziju, roker koji je razumio politiku, Podgoričanin koji je slutio neku daleku, predačku Hercegovinu, košarkaš, boem i pripovjedač čudesnog pod svim obručima, zarobljenik i zaljubljenik u Bukovskog, revolucionar s gitarom i porukom “premnogo je jedenja govana”!
Dan prije nego je otišao u bolnicu i pao u skoro šezdesetodnevnu tišinu, komu, ili šta već, poslao mi je poruku; “Ako mogu da ti pomognem prenesi na mene dio obaveza. Umoran sam ali biću brzo kao nov”!
Nisam mu odgovorio.
S posebnom radošću i s posebnijom tugom danas mu prenosim obavezu da bude kao nov – moj najkrupniji brat, dječak, Dušan Silni, Dule revolucionar, “šef svih šefova”, Hercegovac razapet u ljubavi između onih koje ostavlja i onih kojima hita u zagrljaj.
Moj tvrdoglavi, neumorni i nezamjenjivi Dule. Morao je da ode u drugi život, da bude odmoran i bude kao nov.
Pročitajte JOŠ:
Carstvo Nebesko Ljudini ! Prerano ode Plemeniti Brat !
Vala se rasplakah kao malo dijete. Gorane, svaka čast na ovim iskrenim riječima. Pazite mu Ninu i djecu. Zaslužio je to Dušan…
Nijesi ga morao poznavati, ne, bio je dovoljan pogled na to dobroćudno milo lice…i znao si sa kim imas posla, sa ljudinom i dobričinom…sa svim onim sto nam postaje deficitarno, sto čuvati moramo, da ne zaboravimo kako to izgleda i sta treba da ima ČOVJEK!
Počivaj u miru Duka!
Dusane, Sine….
TVoja Posebna Tuga, Danas je i Nasa Tuga….
TVoj Mladi OdlaZak u BoZjoj Ljubavi, Danas je SuZa Moja….
Gorane, Dobri Moj DaniloVicu….
HVala TI Za OVe TVoje Tople, Bratske Rijeci LjubaVi….
Kao Roditeljska Utjeha i Podrska Savi i Aleksandru….
Moje Duboko Saucesce Tebi za TVojega Velikoga Brata….
TVojoj i Nasoj Crnoj Gori, Za Jednoga Velikoga Sina….
PociVaj u Miru, Dusane, Sokole HercegoVckih Vrleti….
Nasa LubaV i Uspomena na Tebe ce Zivjeti….
E tuga, velika, mlad, dvoje djece. Tuga…
Vječnaja pamjat!