Medojević: Duško Jovanović i njegova žrtva svjetli u crnogorskom mraku deset godina

Navršilo se deset godina od mučkog ubistva glavnog urednika i suvlasnika podgoričkih dnevnih novina DAN, Duška Jovanovića. Ovaj gnusni zločin i poslije cijele decenije još nije rasvijetljen. 

Svoj osvrt, na ovo ubistvo, i ovaj neslavni jubilej, dao je i Nebojša Medojević, poslanik DF-a. Osvrt Nebojše Medojevića prenosimo u cjelosti.

Deset godina se crnogorsko društvo muči da krene putem reformi i izgradnje pravne države. Mnogo je mastila i hartije potrošeno na novinske tekstove, akcione planove, presude, izvještaje, zapisnike, izjave i ništa. Ništa.

Ništa je jedina riječ koja može opisati stanje u crnogorskom društvu, deset godina nakon ubistva Duška Jovanovića. Bolna praznina. Vakuum.

Država bez slobode i pravde guši, davi. Ponestaje vazduha. Svi smo u istom zatvoru. Bez prozora i bez svjetla.

Kažu da ljudi koji su dugo zatvoreni u mraku i skučenom prostoru, vremenom gube potrebu sa svjetlom i slobodom. Naviknu se.
Neki drugi , opet, kažu da je za opstanak čovjeku u mraku, dovoljan i najmanji zrak svjetlosti.

Duško Jovanović i njegova žrtva svjetli u crnogorskom mraku deset godina. Možda se nekome čini da svjetlost vremenom blijedi, da je sjaj sve slabiji , a mrak sve gušći. Ali svjetlo je svjetlo. I najslabije, razbija najgušći mrak.

I svi znamo da je mrak najgušći , upravo pred zoru. Kada dolazi novi DAN. I najduža noć, dugačka 10 godina jednom mora proći. I pojaviće se DAN. Što ga duže čekamo , više ćemo mu se obradovati.

Postoje , nažalost i oni koji vole mrak. U mraku se osjećaju najbolje. To im je nekako, prirodno okruženje. Mračne duše ne vole DAN. Sve dok je mrak i dok je zlo, oni su živi. Sami su sebe ubejdili da će mrak trajati vječno. A neće. Upravo zbog svjetla koje sija zbog Duškove žrtve. DAN je blizu. Osjećamo to i zbog panike koja hvata mračne duše i sile mraka. Dati svoj život zbog DAN-a, slobode i pravde je najveća žrtva. I danas kada se navršava 10 godina mraka, svi i u Crnoj Gori se sjete Duška Jovanovića. I ljudi i oni drugi. Ljudi se nadoje junaštvom, hrabrošću i slobodom, a oni drugi cvokoću od straha u svom mraku. Pravda je spora, ali dostižna. Ima Boga. A Bog je na strani žrtve, pravde i slobode.