Bono Voks i ministar BiH Šaćirbej: 20 godina od prvog poljupca

,,Ništa nije moćnije od poruke roka, muzika koja poziva na mir, najveći anti-ratni pokret u istoriji čovječanstva“, samo su neka od opisa muzičkog pravca koji je mnogo više od same muzike. Nekada je davno, prije svih ratova za naf…protiv terorizma, jedan irski deran, sa zapuštenom frizurom, i uvijek neobavezno neobrijan (onako na treći dan) trčao stadionima noseći ogromnu bijelu zastavu i time slao jasnu poruku moćnicima za MIR.

Ako hoćemo da započnemo priču o Bonu Voksu (po rođenju Pol Dejvid Hjuson) i njegovo angažovanje u BiH, moramo da se vratimo na izvjesnog Bila Kartera, tada po zanimanju ,,spoljni saradnik ratne muslimanske televizije u Sarajevu“. Karter je po dolasku u Sarajevo sklopio partnerstvo sa Muhamedom Šaćirbejem, glavnim lobistom Alije Izetbegovića u Njujorku i Vašingtonu.

Njih dvojica su uspjeli da stupe u kontakt sa Bonom tokom njegovog boravka u Veroni (3. jul 1993. godine, turneja U2 pod nazivom ,,Zoorope“), i da irskog rokera ,,navuku“ na Bosnu. Pjevač koji je bio najpoznatiji po pacifizmu, otpočinje svoju veliku kampanju lobiranja za bosansku stranu širom svijeta, i na svakom sledećem koncertu U2 je uspostavljala vezu sa Sarajevom.

Godine 1996. Bono boravi u Sarajevu na dočeku Nove godine, gdje u etar Bi Bi Si kamere izjavljuje ,,Ovo je najbolje mjesto na planeti za proslavu Nove godine„.

Samo par stotina metara od njega na desetine hiljada ljudi je bilo bez domova, bez porodice, bez države. Na tom istom dočeku Muhamed Šaćirbej nije mogao da se suzdrži, pa je nošen euforijom, sočno poljubio Bona u usta. Sve je rezultiralo velikim koncertom na stadionu ,,Koševo“  23. septebra 1997. godine u okviru turneje U2-a pod nazivom ,,PopMart“.  Šaćirbej je bio glavni organizator (čak je birao i predgrupe na koncertu), Karter je sve zabilježio, a 45 000 ljudi (10 000 SFOR vojnika na dužnosti, i još oko 6 000 van dužnosti) je imalo prilike da uživa uz zvuke U2-a.

,,Alija Izetbegović je fin i dobar čovjek. Impresioniran sam njegovom vizijom, humanošću i opuštenošću“, izjavio je Bono. Izjava koju danas neće baš rado da ponovi.

Pojasnićemo relacije „dobrog“ Alije:

Teroristički napad na SAD, 11. septembra 2001. godine. Kamikaza u prvom avionu koji je udario u zgradu Svjetskog trgovinskog centra, Muhamed Atu. Njega je u Al Kaidu vrbovao izvjesni Mohamed Hajdar Zamar, Sirijac po rođenju i veliki prijatelj ,,finog“ Alije Izetbegovića.

Sulejman Al Gait, PR Al Kaide, zet Osame Bin Ladena, prijatelj tokom rata u Bosni, ,,dobrog čovjeka“ Alije Izetbegovića.

Šeik Ahmad Omar, bio je tek golobradi mladić, ali opijen ratnim predsjednikom bosanskih muslimana, i njegovim partnerima sa bliskog istoka. Godine 2002. kidnapovao je i masakrirao Danijela Perla, novinara ,,Vol Stirt žurnala“. 

SAD, zvanično možda i neće da izraze žaljenje, ili da priznaju grešku, ali kapija za obuku terorista, uzdizanje Al Kaide, otvorena je u Bosni i Hercegovini. Preko Alije Izetbegovića, mnogi mudžahedini su uspjeli da se domognu zapada, i tamo nastave vrbovanje mladih momaka islamske vjeroispovjesti (kakav je i bio Ahmad Omar) da se pridruže ,,svetom džihadu“.

,,Istorijski, ne vidim kako bi ova kampanja protiv terorizma mogla biti viđena drugačije sem kao uspjeh što se tiče gubitka ljudskih života i uzdržanosti koju svijet možda nije očekivao od SAD. Ne vidim alternativu, više nisam ni pacifista, nisam kritičan prema Amerikancima……ja sam uz njih„, izavio je Bono 2002. godine, tokom SAD kampanje u Avganistanu

Muhamed Šaćirbej, veliki i, kako vidimo na fotografiji, prisni prijatelj Bona Voksa, čovjek s kojim je dijelio mišljenje i taj čuveni poljubac sa novogodišnje noći je ubrzo poslije koncerta pobjegao za SAD. Protiv Šaćirbeja je podignuta optužnica od Tužilaštva u Sarajevu za pronevjeru višemilionske sume. Šaćirej biva i uhapšen u Njujorku, ali nikada nije izručen BiH. Nagodio se sa tužilaštvom u Njujorku, i platio čak 6 miliona dolara kaucije.

Jedna greška ili lažni dušebrižnik?

Postavlja se legitimno pitanje, da li je Bono Voks, samo iskorišten od strane tadašnjeg establišmenta, pa da je pogriješio samo jednom.

Kada se pogleda njegov rad, vidi se da nije ništa drugo do marioneta moćnika. Voks je podržavao Džordž Buša u ratu protiv terorizma. 

Sa Toni Blerom je radio na ,,smanjenju siromaštva“ u sred izborne kampanje u Velikoj Britaniji.

Džesi Helms, najmoćniji američki republikanski senator, čovjek koji se smatra za velikog rasistu (ostaće upamćen kao čovjek koji se nije rukovao sa Nelsonom Mendelom, već mu je okrenuo leđa), pred kamerama je znao da se pozove na svoje prijateljstvo sa Bonom. Ironično on je bio na čelu oprosta duga afričkih zemalja.

Pol O’Nil, američki sekretar finansija, slikao se sa Bonom, tokom dvije nedjelje boravka u Africi. ,,On nije samo odjelo, on je čovjek sa srcem i dušom“, izjavio je Bono. O’Nil je ubrzo podnio ostavku na svoju funkciju.

Možda i najgore je agitovanje Bona za farmaceutske firme, kada je izjavio da one ,,nisu loše, i da moraju da ostvare profit“.

Bonovi veliki protivnici su njegove kolege Femi Kuti, Profesor Grif (Public Enemy), Džim Ker (Simple Minds), Danstan Brus (Chumbawamba).

Možda je najbolji opis u vicu, pokojnog Robina Vilijamsa, koji je često pričao.

Koncert U2 u Škotskoj, Bono tapše rukama i govori masi:

,,Svaki put kad tapnem rukama umre jedno dijete u Africi“

Dok mu iz mase pijani Škot nije odgovorio

,,Pa prekini da tapšeš rukama idiote“