Mandić: NATO neće veleizdajnika Đukanovića za saveznika

Crna Gora neće dobiti poziv za ulazak u NATO, jer države članice neće da rizikuju da ih premijer Milo Đukanović izda kao što je svojevremeno izdao i sopstvenu državu, kazao je lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić.

On Đukanovića smatra najsramnijom političkom ličnošću u istoriji Crne Gore, jer se tokom NATO agresije 1999. godine stavio na stranu neprijatelja.

Upitan zašto Đukanovića smatra veleizdajnikom, Mandić je kazao da ko god hoće da koristi istinu kao neophodan apat za donošenje određenih zaključaka ocijeniće premijera na isti način.

„Da odem i dalje, po mome mišljenju, Đukanović je najsramnija politička ličnost u istoriji Crne Gore, a za ovu moju tvrdnju postoji niz dokaza“, rekao je Mandić u intervjuu listu „Dan“.

On je istakao da, prije svega, nema razumijevanje za Đukanovićevo ponašanje u vrijeme agresije NATO-a na SRJ 1999. godine.

„Đukanović je jedini u istoriji ljudske civilizacije, kao član Vrhovne komande neke države, na samom početku rata prešao na stranu neprijatelja i aktivno radio za napadača tokom trajanja sukoba, sa jasnim ciljem da agresor osvoji njegovu zemlju. Riječ veleizdaja je i skovana za nečasne postupke izdaje državnih funkcionera i oficira sa višim činovima, a sami izvođač nedjela naziva se veleizdajnikom. U svim normalnim državama, a posebno u zemljama članicama NATO-a, bila bi organizovana javna suđenja i tako bi bili iskazani mržnja i prezir prema postupcima izdaje, a izrečena kazna bila bi najstroža“, naveo je Mandić.

Kvisling kao uzor

Upitan kakva je bila Đukanovićeva uloga u vremenu prije napada na SRJ, on je podsjetio da su Vrhovnu komandu nekadašnje SRJ činila su tri člana Vrhovnog savjeta odbrane – Slobodan Milošević, predsjednik SRJ, Milan Milutinović, predsjednik Srbije i Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore.

„Oni su rukovodili odbranom zemlje i donosili ključne odluke. Posebno želim da izdvojim dvije koje su jednoglasno usvojene, dakle za koje je glasao i Đukanović. Drugačije i nije moglo, jer je Vrhovni savjet odbrane, u skladu sa Ustavom SRJ, odluke donosio konsezusom, i ako samo jedan član Savjeta ne glasa, odluka i ne postoji. Prva odluka iz oktobra 1998. godine glasi: „Protiv zločinačke organizacije OVK na Kosovu i Metohiji dozvoljena je upotreba svih jedinica odbrane kako bi se u potpunosti uništila i eliminisala ta teroristička organizacija“. Druga odluka je iz decembra 1998. godine i glasi: „U slučaju agresije NATO-a na SRJ, naša država će se braniti svim raspoloživim sredstvima “, kazao je Mandić.

Mogao je, dodao je on, Đukanović da i tada bude protiv ovih odluka i one tako ne bi postojale i on tada formalno možda ne bi bio veleizdajnik.

Mandić je istakao da Đukanović posebno voli da izdaje države koje su stvorene voljom građana.

„SRJ je bila demokratski stvorena većinskom voljom njenih građana i veoma ozbiljno osmišljena. Ona se nije mogla srušiti pritiscima i sankcijama, već jedino izdajom i spoljnom agresijom. Vidkun Kvisling, predsjednik okupacione vlade Norveške iz vremena Drugog svjetskog rata, sinonim izdajstva i saradnje sa neprijateljem, obični je amater po pitanju izdajstva u odnosu na profesionalca Mila Đukanovića. Lično bih podržao i ohrabrio mlade istoričare da uporede domete izdaje te dvojice premijera. Ja sam siguran da ga je naš premijer nadvisio“, kazao je Mandić.

Naročito, dodao je on, moramo imati u vidu da jeĐukanović ponizio i svijetlu vojničku tradiciju Crne Gore, čiji su prvi ljudi kroz istoriju stajali ispred svoje vojske u najvećim iskušenjima.

„Đukanović je radio suprotno – dok su narod i vojska u Crnoj Gori bili jedno toga proljeća 1999. godine, on je aktivno pomagao neprijatelju i, da ne zaboravimo, skrivao se po Crnoj Gori zaštićen povećim brojem angažovanih „paziguza” i organizovanim kriminalnim grupama“, naveo je Mandić.

Izdaja za šaku dolara

On je ocijenio da NATO neće pozvati Vladu Crne Gore da pristupi toj vojnoj savezu, jer „ne žele za saveznike one ličnosti čija je najvažnija sposobnost spremnost na izdaju“.

„Njima su izdajnici potrebni i veoma korisni kada se nalaze u redovima protivnika, ali ne vidim kakve bi koristi imali da ih predstavljaju kao vlastite saradnike. Mislim da neće dozvoliti i dati priliku da sjutra sa pozicije premijera Crne Gore Milo Đukanović izda i NATO kao što je ranije izdao vlastitu državu. U ratu su izdajnici poželjni u redovima protivnika, ali ih u miru niko ne želi u svojoj blizini. Dosta je o upotrebi tog nečasnog zanimanja pisao Makijaveli, a ne treba sumnjati da su donosioci odluka u NATO-u čitali i mnogo više o tome“, kazao je Mandić.

Prema njegovim riječima, NATO je najmanje zainteresovan za podršku foliranata sklonih izdaji poput ovih iz vrha DPS-a.

„Nije nikakva tajna ni u Vašingtonu, ni u Briselu da su svi ideali i iskrena vjerovanja te generacije crnogorskih političara nepovratno izgubljeni nakon zatvaranja kumrovačke komunističke škole. Od tada su za čvrstu valutu spremni da promijene svako vjerovanje, savez i ideologiju, a to nijesu kvaliteti koji ih preporučuju za NATO, ili bar to samo javno tvrde visoki funkcioneri NATO-a, a tajno možda imaju druge planove“, zaključio je Mandić.