Malopartijska paralaksa PES-a u duhu DPS-a

Piše: Boris B. Brajović

Paralaksa je termin iz astronomije koji kaže da se objekat posmatranja mijenja zavisno od pozicije na kojoj se nalazite. U političkoj psihologiji to bi značilo da naše razumijevanje društvene stvarnosti, političkih odnosa, samih političara, mijenja se od pozicije na kojoj se nalazite i perspektive iz koje gledate. Ako ste pristalica, navijač neke političke partije i nalazite se u privilegovanom a nezasluženom statusu upravo zbog vaše privrženosti i odanosti upravo toj partiji vaša dioptrija je sasvim različita od nekoga drugoga ko nije u toj poziciji.

Nije sve do političara, nešto je i do nas do naše socijalne izopačenosti, ideološke komodifikacije u kojoj sve možemo pretvoriti u predmet trgovine i ekonomske vrijednosti, pa bilo to naše ime, čast, obraz, poštenje ili glas na izborima. Ko ne vjeruje neka pročita poslanice svetog Petra cetinjskog i ruskog kavalira kako se sam potpisivao. Komunistički i postkomunistički politički sistem urušio je državu i društvo, sa strašnim posledicama po samo bioetičko održavanje stanovništva i istorijski kontinuitet, gdje je takozvani politički sistem u potpunosti zamijenjen „državom klijentom“ i političkim vazalima ili rajom. Građani nikada nijesu naučili da misle, da sude i da im se sudi, lišeni kritičkog mišljenja sa programski kultivisanim neznanjem postali su „partijski prvoborci“ sa akutnom rezistencijom od svake privlačnosti stvaranja, napretka, rivalstva.

Na sledećem popisu stanovništva za deset godina nećemo se više izjašnjavati ni po nacionalnoj, ni po vjerskoj pripadnosti već samo po partijskoj pripadnosti, po preferencijama za lidere i po tome koje portale, podkaste i televizijske kanale gledamo. Ali i to nije sigurno jer potpuni sumrak politike je pretpostavljen otklanjanjem svih ideoloških razlika među partijama. Neće postojati više partije već samo pokreti mladih, ne toliko lijepih ljudi koji su gladni uživanja vlasti.

Ko god pobijedi na lokalnim ili državnim izborima ništa se neće promijeniti. Od početaka  90-ih do danas, bilo sa kojim premijerom, Crna Gora je beskrajni davno mrtvi SKCG i DPS u kome je sve umiralo i  jezik i istorijska svijest i društvena pristojnost, i ljudsko dostojanstvo i ljepota zemlje. I to je zato što je DPS od samog početka bio društveni simptom, a ne partija, sa kojom je amoralizam i mafiopartizam pretvoren u nesputani populizam. Ali njihova partija je definitivno otišla na istorijsku marginu i ostaće sinonim za sramotu. DPS je zamijenjen sa PES-om sa kojim  dijeli filosofiju „istorijskog materijalizma“ odnosno uvjerenje  da „ekonomija pokreće istoriju“.

Osim stelt programa o mjerama ekonomskog upravljanja PES je formirao Vladu a da nikada nije pokazao politički program, svoje stavove o oštećenom obrazovnom sistemu, sistemu osiguranja, zdravstvenom sistemu, društvenoj kontroli medija. Umjesto toga dobili smo partijska obećanja sa psihološkim trikovima za ispiranje mozga. Naš politički sistem kao da je došao do završetka svog samouništenja jer je postao beskoristan. Vođenje politike je u potpunosti zamjenjeno upravljanjem vlašću gdje ni traga nema društvenim težnjama za pravdom, meritokratijom (ukoliko se ne misli na ponovo promovisanje DPS kadrova), na iskustvo zajedničkih potreba, brige za perspektive društva. Dalaj lama je negdje izjavio: „Mi smo društvene životinje koje zavise od drugih da bi preživjele“. Nema se šta ovome dodati osim pitanja: Kada će se birati novi Dalaj lama?