Lukšićeva Juga – jalova ideja

Ideja crnogorskog šefa diplomatije o balknskoj uniji šest zemalja nije baš našila na odobravanje u zemljama regiona.

Sudeći prema reakcijama u medijima u regionu, Lukšićeva inicijativa o parlamentarnoj i ekonomskoj uniji Crne Gore, BiH, Srbije, Makedonije, Kosova i Albanije, nije nešto što će osim u svrhe političke promocije, zaživjeti i u realnim okvirima.

Ministar vanjskih poslova se priprema da na marginama zasijedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija koje je u toku, predstavi epohalnu ideju koja mnoge podsjeća na blijedu kopiju stare Jugoslavije.

Prema zvaničnim najavama, lideri Albanije, BiH, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Srbije trebalo bi u Njujorku da razgovaraju o formiranju parlamentarne skupštine zapadnog Balkana, te u skladu s tim i svim mogućim zajedničkim delovanjima. Mediji u regionu prenose da je takva Lukšićeva ideja izazvala je veliku pažnju, ali zvaničnih reakcija još nema.

U brojnim izvještajima u analizama koji su objavljeni prethodnih dana podsjeća se da za stvaranje parlamentarne unije, ili bilo kakvog drugog regionalnog oblika saradnje potrebno je prvo prevazići gomilu problema koji još opterećuju region. Primjera radi, BiH, Hrvatska, Crna Gora i Srbija još nijesu riješile ni pitanja razgraničenja. Zvanično Sarajevo se, na drugoj strani, žali i da je izloženo nelojalnoj tržišnoj konkurenciji Hrvatske i Srbije. Tu su i pitanja sukcesije, izbjeglica, kao i konflikti u kojima Srbija ne bi ravnopravno prihvatila Kosovo kao člana.

U dokumentu koji je predstavio Lukšić pominje se parlament „balkanske šestorke“ ili skraćeno G6, što je Tim Džuda, britanski novinar i hroničar novije istorije Balkana u šali nazvao „siks pak“ aludirajući na – pakovanje piva.

Kako prenose Vesti, za Džudu to je još jedna jalova inicijativa.

„Imamo u Evropi čitav niz takvih asocijacija i one nijesu dale mnogo rezultata. Ali, kad već imamo taj niz, ne vidim šta je problem da se napravi još jedno tijelo koje bi pomoglo državama
da sarađuju. Te zemlje imaju slične probleme, zajedničku istoriju“, smatra on.

I poslovično vrlo nakolonjen crnogorskoj vlasti, i Miroslav Lajčak, funkcioner EU i ministar spoljnih poslova Slovačke nedavno je na Beogradskom bezbjednosnom forumu bio vrlo uzdržan.

„Mislim da je svako povezivanje dobro, ali ono ne može biti zamjena za članstvo u EU. Balkanske države moraju da znaju da za takvu zamjenu nemaju ni vremena, ni kapaciteta niti potrebe. A saradnja je uvjek dobrodošla“, kazao je Lajčak.

Kako prenose Vesti, Slaven Radunović iz opozicionog Demokratskog fronta misli da je predlog došao iz zemlje koja želi da se prikaže važnijom nego što jeste.

„Crna Gora očigledno ima potrebu da bude važnija i agresivnija nego što se to od nje očekuje, posebno iz razloga što ima velike probleme na unutrašnjem planu, odnosno na ekonomskom planu. Mislim da su ovo neki potezi koji bi trebalo ipak da skrenu pažnju“, kazao je Radunović.

Radunoviću „sve nekako miriše“ na Jugoslaviju.

„Primjećuje se jedna sličnost sa našom bivšom državom Jugoslavijom, s tim što smo u ovom slučaju ostali bez Slovenije i Hrvatske, a njih smo zamjenili Albanijom i Kosovom. Tako da mi to deluje malo kao blijeda kopija one Jugoslavije, naravno ne onako čvrste“, smatra funkcioner DF-a.

U Srbiji još nema reagovanja zvaničnika a mediji vijest prenose uglavnom bez komentara.

Dijana Vukomanović, članica Odbora za evropske integracije iz vladajućeg SPS-a, kaže da su ideje o takvim integracijama za neku dalju budućnost.

„Izjava gospodina Lukšića nije novina zato što smo imali nedavno plasiranu sličnu ideju o osnivanju nekog, da tako kažem, panalbanskog Beneluksa. Pa je čak i premijer Ivica Dačić govorio o nekoj vrsti balkanskog nordijskog savjeta“, kaže Vukomanovićeva, a prenose Vesti.

Ni u BiH nema entuzijazma za ovu inicijativu, sudeći prema reakcijama medija u toj zemlji. Profesor Enver Kazaz navodi da čak i kad se iz najboljih namjera takve inicijative dogovore, one vrlo brzo padaju u vodu kad se vlasti suoče „sa činjenicom da su njihove političke elite upetljane u mnogobrojne unutrašnje, dezintegrativne i opasne poslove, te vrlo brzo odustaju od institucionalnog oblika saradnje i ostaju na deklaracijama“.

Profesorka bezbjednosti iz Skoplja Biljana Vankovska smatra da plan Lukšića liči na „zapadnobalkansku nemoguću misiju“ zato što se on u osnovi svodi na države koje su se prije dvadesetak godina nazivale „ostatak Jugoslavije“ plus Albanija.

„Realno gledajući, sve te države su opterećene otvorenim pitanjima sadašnjosti, a pogotovo nedavnom prošlošću. Teško je zamisliti blisku saradnju između BiH, Srbije i Kosova kada njihove bezbjednosne službe još obuhvataju ljude koji su bili aktivni učesnici u vojnim konfliktima, pa i takve za koje postoje sumnje za počinjene ratne zločine protiv stanovništva iste ili susjednih država“, objašnjava Vankovska, a prenose Igorsrpski mediji.