Kruna političke perverzije

Piše: Jovan Lakićević

Povodom hapšenja svog desnokrilnog saradnika Saše Čađenovića, doskorašnji javni tužilac Crne Šume, Milivoje Katnić , u izjavi pomenu „čast i obraz“ (ko o čemu, ku*va o poštenju!) svog vjernog pratioca. Uz nadu da će uskoro biti na slobodi. Da je zavisilo od izvjesne Suzane Mugoše, sudinice Višeg suda i uzdanog člana tima za scenario i režiju „državnog udara“ u Crnoj Šumi od prije šest godina, već bi bio izvan Spuža.
Gospode, u kakvim vremenima živimo! Kakva, u najavi, političko-sudska perverzija!
Saša Čađenović je, prema aktuelnoj optužnici, jedan od članova zloglasnog i zločinačkog Kavačkog klana. Logično se nameće pitanje: ako je on samo „član“, šta li je u toj mafijaškoj čorbi njegov mentor M. Katnić?
No, da se vratimo pravnom ( i političkom) vodvilju, zvanom državni udar, koji je, zahvaljujući prenosu sudanije uživo, mjesecima zabavljao Crnu Goru sa okolinom.
Uz već spomenutu trojku, koja je dostojno predstavljala sudstvo i tužilaštvo Crne Šume, s razlogom se može pretpostaviti da je Službu unutrašnjih poslova zastupao jedan od dvojice Lazovića. Zna se, gotovo nepogrešivo, da je organizator posla bio čuveni Beba Popović, osoba od povjerenja i u Podgorici, a po sopstvenom iskazu od prije neku godinu , i u Beogradu.
Meni, kao običnom pozorišnom gledaocu, ostalo je maglovito ko je u „timu odabranih“ mogao da predstavlja Agenciju za bezbjednost ( Milovog režima). Ne bi me iznenadilo ako je u ovoj „patriotskoj raboti“ učestvovala čitava Agencija!
Prisjećam se izjave Poglavnika da on o tzv državnom udaru nije imao pojma! I ja mu, ovoga puta, vjerujem. Jer, da se pravovremeno sjetio, on bi to mnogo, mnogo bolje i uz manje banalnih felera, organizovao! Izgleda da su Beba i Milivoje htjeli , na svoju ruku, da prijatno iznenade svog Poglavnika, ali im planirano „iznenađenje“ nije baš pošlo za rukom. Bez obzira što su u tom maestralnom naumu imali svu pomoć jedne, ako ne i obje zapadne ambasade.
Zanimljivo je da su im u toj amaterskoj pozorižnoj konstrukciji značajnu pomoć pružili Milovi čauši iz BIA Srbije, koji su državnom vrhu poturili izjavu o „ pokušaju nespornog državnog udara u Crnoj Gori, sa elementima inostranog“… Time je, pored ostalog, desetak nedužnih državljana Srbije, ostavljeno na milost i nemilost Katniću i Suzani, a da za to, koliko mi je poznato, niko nije odgovarao!
Zanimljivo je, takođe, da niko iz tužnog Tužilaštva Crne Gore nije reagovao na izjavu generala Žandarmerije, Dinkića, koji je jedna od najvećih žrtava „državnog udara“, da je on, čak dvadeset puta, dovođen iz Spuža u Tužilaštvo, sa prisilom i ponudom , da optuži čelnike Demokratskog fronta, A. Mandića i M. Kneževića za tzv državni udar, a da časni general na to nije pristao!
Prošle su godine, a da na tu izjavu generala Dinkića niko, do juče, nije reagovao!
Podsjetio sam čitaoce Portala na ovih nekoliko činjenica iz tzv državnog udara, u vrijeme kad treba da se ponovi sudski proces njegovim „akterima“. Ne znam ko će zastupati optužnicu, ako je tužilac Čađenović u pritvoru?
Ne znam, takođe, zbog čega je zaboravljen zavjet, ili oporuka Luke Bulatovića, inspektora ANBa, koji je svoj zemni život prekratio samoubistvom, a da se njegovo prethumno pismo nađe u fioci M. Katnića!? Ono do danas nije obznanjeno!
Prije nego što kažem zbog čega pišem ovaj tekst, moram da priznam da mi se po pameti, ako je uopšte ima, stalno vrti onaj stih moga prijatelja Matije; „ Sve o Paklu, što sam ikad čuo/ Na Crnu je Goru nalicalo“.
Mislim da Crnoj Gori nema spasa bez potpune obnove četvrte grane vlasti – sudskotužilačkog, ali i obavještajnobezbjednosnog sektora! Ovo višemjesečno mučenje sa Ustavnim sudom svjedoči o tome da trodecenijska mafijaška hobotnica neće bez velike nevolje dati ni jednu polugu svoje neprikosnovene vlasti.
Da li je rješenje u zavođenju vanrednog stanja u zemlji, u kome bi se, po kratkom postupku smijenili svi tužilačko-sudski kadrovi, uključujući i odgovarajuće savjete, bezbjednosna Agencije u potpunosti i rukovodeći kadrovi MUPa, ili LEKS SPČECIJALIS, kojim bi se to isto obavilo, nije do mene, kao pravnog laika. Ali, sa stanovišta običnog građanina, bez te radikalne čistke Crnoj Gori nema budućnosti!
Dragi moji, časni Srbi, dok čekamo da naša „istorodna i istovjerna braća Rusi“( sv. Petar Cetinjski) završe zavjetni posao u Ukrajini, poruka je vjernom narodu u Srbijji i Crnoj Gori:„Sačekajte, braćo, još koji dan, još koji mjesec, p’a će i nama u Srbiji i Crnoj Gori, biti i lakše i ljepše!“ Ako Bog da. A hoće!