Kome smeta spomen-ploča srpskoj vojsci u Budvi?
1 min read
Pažnju javnosti poslednjih dana ponovo je uzburkala inicijativa Liberalne partije da se ukloni spomen-ploča u Budvi posvećena srpskoj vojsci, koja je 1918. oslobodila taj grad.
Liberalna partija pozvala Ministarstvo kulture da „uredi gradske bedeme i ovu ploču skine kao i svaku drugu koja degradira izgled starog grada“. Iz Direktorata za kulturnu baštinu stigao je odgovor da će tabla srpskim oslobodiocima Budve biti uklonjena, a samo se traži način kako da se to uradi.
Na tabli koja je iznad glavnih vrata u Stari grad postavljena 1931. godine, piše: “Na uspomenu dolaska hrabre pobjedonosne Srpske vojske koja poslije junačnih pobjeda oslobodi Budvu, na Mitrovdan 8. novembra 1918. postavlja Opština Budva„.
Iznad tog natpisa uklesane su riječi Petra Petrovića Njegoša „Pokolenja, djela sude…“.
Inicijativu Liberalne partije kao bezumnu i profašističku osudila je većina opozicionih stranaka, kao i značajan dio stručne javnosti.
Portal INS4 ponovo podsjeća na stav istoričara dr Miroslav Luketić, autora više knjiga i priloga iz prošlosti Budve i Paštrovića, o inicijativi za uklanjanje spomen-ploče:
Okružje Boko-kotorsko, kojem je pripadala Budva, sa knježinama Maine, Pobori, Brajići i izdvojenom Opštinom paštrovskom – odlukom velikih sila 1814. godine dodijeljeno je Austougarskoj monarhiji. Dakle, Boka kotorska je više od sto godina, tj. sve do 1918. godine, bila u sastavu Kraljevine Dalmacije, kao dio velike Austrougarske monarhije. Svi građani ovog kraja su bili austrijski državljani, glasali su i birali vlast; morali poštovati zakone; svoja građanska prava ostvarivali su u ovoj državi. Primjera radi: Stefan Mitrov Ljubiša je bio šest puta biran za narodnog poslanika u Dalmatinski sabor, bio predsjednik Sabora i poslanik u Bečkom parlamentu.
Kapitualacija Crne Gore
Kada je Crna Gora 1914. godine objavila rat – austrijska vojska se povukla iz Budve i front je uspostavljen u Grblju. Više stotina žitelja ovoga kraja stupilo je dobrovoljno u crnogorsku vojsku. Kapitulacija Crne Gore 1916. godine primorala je dobrovoljce iz Budve i Paštrovića da napuste ovaj kraj, da zajedno sa srpskom vojskom pređu Albaniju i kao dobrovoljci ratuju zajedno s njom na Solunskom frontu. Na Spomen-ploči u Muzeju Manastira Praskvica, urezana su imena Paštrovića – učesnika Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata; ima ih više stotina.
Poslije kapitulacije Crne Gore, austrijska vojska je ponovo zaposjela Budvu; građani koji su bili u crnogorskoj vojsci ili su sarađivali sa njom, a nijesu odstupili, bili su uhapšeni; sedam Paštrovića je strijeljano na Španjoli u Herceg Novom; mnogi su bili internirani u logore; spovođen je teror, naročito prema Paštrovićima, jer je njih najviše odstupilo sa srpskom vojskom i borilo se na Solunskom frontu.
Podgorička skupština
Proboj Solunskog fronta i uspjesi na drugim frontovima doveli su do sloma Austrougarske monarhije. U Crnoj Gori je održana Podgorička skupština, koja je odlučila da se Crna Gora ujedini sa Srbijom.
Boka kotorska nije imala svoje predstavnike na Podgoričkoj skupštini, jer ona nije ni bila dio Crne Gore. Nakon sloma Austrougarske monarhije, Boka kotorska, zajedno sa Budvom i Paštrovićima, na osnovu odluke Narodnog vijeća, odlučila je da se pripoji Srbiji.
Dakle, Budva nije ušla u sastav Srbije, odnosno Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca preko odluke Podgoričke skupštine, već samostalno.
Primorci se izjašljavali kao Srbi
Treba reći da se u to vrijeme u Boki kotorskoj većina žitelja nacionalno izjašnjavala kao Srbi. To isto važi i za područje Budve i Paštrovića.
Na Mitrovdan, 8. novembra 1918. godine, jedinice Srpske vojske su svečano dočekane kao oslobodioci Budve. Poslije viševjekovne dominacije stranih sila, Budva je dočekala oslobođenje. Bio je to narodni praznik za pamćenje.Paštrovski almanah I Arhivska dokumenta i drugi izvori potvrđuju ovo, i to se ne može osporavati. Kao očevidac, detaljan opis dočeka Srpske vojske na Mitrovdan 8. novembra 1918. godine dao je ugledni građanin Budve Milo Ljubiša (v. Arhiv Budve AB.FD).
Srpska vojska za Budvane oslobodilačka
Srpska vojska je za Budvu bila oslobodilačka vojska, to je bila njena vojska u kojoj se borilo blizu hiljadu boraca iz ovoga kraja.
Kao potvrdu opšteg narodnog oduševljenja zbog oslobođenja i ujedinjenja sa narodima novostvorene južnoslovenske države – Opština paštrovska u Kastel Lastvi donijela je odluku da se ime mjesta Kastel Lastva promjeni u Petrovac – u čast srpskog kralja Petra Prvog Oslobodioca.
Spomen-ploča i pokušaji njenog skidanja
Velika svečanost održana je 12. decembra 1931. godine povodom osvećenja izgrađenog kolskog puta Cetinje–Budva. Osvećenje je obavljeno u 10 časova na Brajićima i otvorena je spomen-piramida. U 12 časova gosti su stigli u Budvu i tada je ban Zetske banovine otvorio spomen-ploču postavljenu iznad glavnog ulaza u Stari grad posvećenu srpskoj vojsci, koja je 8. novembra oslobodila Budvu. Opština Budva je bana Krulja proglasila svojim počasnim građaninom.
U slavnom Trinaestojulskom ustanku 18. jula 1941. godine ustanici su na Brajićima porazili fašistički italijanski bataljon koji se kretao prema Cetinju.
Ogorčeni zbog poraza, fašisti su nakon toga u Budvi pucali u spomenik S. M.Ljubiše u parku, srušili ga, i sa postamenta odnijeli dva bočna izlivena bronzana reljefa.
Tom prilikom, italijanski pukovnik, komandant Budve naredio je da se skine Spomen-ploča iznad gradskih varta. Predsjednik budvanske opštine u to vrijeme bio je Petar Luketić, iskreni rodoljub, čovjek široke kulture i znalac stranih jezika. Suočen sa naredbom da se skine ploča, predsjednik se obratio komandantu riječima: „Gospodine pukovniče! Vidite li na starim gradskim zidinama brojne simbole mletačke vladavine: isklesane lavove, grbove i natpise, njih naš narod nije dirao, nije skidao, iako oni predstavljaju znakove tuđinske vladavine na ovim prostorima. Vi, kao predstavnik nacije koja se ponosi starom kulturom, naređujete da se skine naš spomenik, u našoj zemlji”.
Predsjednikove riječi su djelovale, pukovnik je odustao od naredbe, i ploča je bila spasena. Uticajni pojedinci pokušavali su sedamdesetih godina prošlog vijeka da učine da se ploča skine; nakon zemljotresa, prilikom obnove grada, ponovo je bilo takvih pokušaja, ali Savez boraca i odgovorni opštinski organi i pojedinci nijesu to dozvolili.
Poštovati nacionalni sklad
Crna Gora je Ustavom definisana kao građanska država, bez većinskog naroda, gdje svi građani imaju ista prava i obaveze. Crnogoraca ima manje od polovine; Srba ima oko jedne trećine; najbrojnije su manjine Bošnjaka, Albanaca, Hrvata i dr. Multietnički sastav Crne Gore predstavlja njeno veliko bogatstvo, ali i obavezu da se ničim ne remeti nacionalni identitet svih naroda koji žive u njoj.
U Budvi živi znatan broj stanovnika koji se izjašnjavaju kao Srbi. Njihova prava, kulturu, jezik, vjeru, istoriju niko nema pravo da ugrožava, a pogotovo da skrnavi sjećanja na njihove pretke koji su se hrabro borili u sastavu crnogorske i srpske vojske u Prvom svjetskom ratu.
Antifašizam i rodoljublje
Ja to i lično doživljavam kao atak na moj nacionalni identitet: moj otac je bio osuđen na smrt od strane austrijskih vlasti; zajedno sa bratom Petrom bio je dobrovoljac na Solunskom frontu; moj djed Ivo, sa bratom Jovom i sa sinom Nikom, mojim ujakom, prošao je albansku golgotu; njih trojica su nosioci Albanske spomenice. Uz to, cijela naša porodica je svoj antifašizam i rodoljublje pokazala u Drugom svjetskom ratu.
Želim da istaknem još jednu napomenu. Pojedinci kojima smeta spomen-ploča navode i podatak da srpska vojska nije borbom oslobodila Budvu i da zato ploču treba i skinuti. Istina je da su jedinice srpske vojske ušle u Budvu bez borbe, ali i ja sam, kao sedamnaestogodišnji partizan, sa puškom u ruci, zajedno sa drugovima ušao 22. novembra 1944. godine bez borbe u Budvu, jer su se njemačke snage prije toga povukle.
Zar ćemo zbog toga osporavati datum oslobođenja Budve – 22. novembar?
Na stanovištu sam da ovu tablu ne bi niko smiio maknuti sa njenog mjesta. Ona je živi dokaz mentaliteta ljudi i vremena u kome je stavljena. Umjesto njenog uklanjanja predložio bih da se pored nje stavi još jedna ploča na kojoj bi trebalo napisati neke podatke. Ti podaci bi trebali biti zasnovani na istorijskim činjenicama i lako provjerljivi. Na njima bi trebalo da stoji (između ostalog) koliko je hrabrih srpskih vojnika poginulo prilikom oslobađanja ovog drevnog grada, kada je Austro-Ugarska monarhija kapitulirala a kada je srpska vojska ušla da oslobodi Budvu. Trebalo bi napisati i podatak koliko je bilo Austro-Ugarskih vojnika u to vrijeme u Budvi i tako neke lako provjerljive „sitnice“.
Mislim da bi tek tada mladim generacijama koji nijesu upućeni u istoriju bilo jasno o čemu se radi i čemu je služila ta ploča.
Nadam se da protiv ovoga niko nema ništa a ako ima neka napiše što je sporno u ovom mom predlogu.
Mogli bismo te ploče sa objašnjenjima da postavimo pored mnogih spomenika.
Recimo, kod onih obeliska na Tuđemilima ili u Bajicama. A ne bi nam ni neki partizanski spomenici umakli.
Nego, majku mu, živo me interesuje: što vi Dukljani svoje spomenike gradite tako da posjećaju na džinovski falus?
Sve neki obelisci…
To na šta asociraju ti obelisci zavisi od onoga ko ih posmatra. Ako ih posmatra falus, onda ga on podsjeća na sebe! Falusima je u CG sve u obliku obeliska! Da su i malo pametni išli bi u mjesto đe imaju „Bože pravdeeee“ i ostavili na miru ovu ku.čevitu zemlju!
Vladimire, onome ko nema što da krije ovakva jedna akcija ne bi trebala da smeta. Natpisi na tim novim pločama bi morali biti vezani za temu o kojoj natpis govori a novonapisano bi moralo biti potkrijepljeno nesumnjivim i lako provjerljivim činjenicama. Tako bi pojedine ploče prestale biti propagandno sredstvo u cilju ispiranja mozga neobrazovanim i neupućenim građanima.
Nadam se da se slažeš sa mnom.
Dobro, onda bi morao i dodati sledece: kojom prilikom se zbio dogadjaj da je Austrougarska vojska isetala iz Budve i povukla se u austriju. Sto se to desilo da su odlucili da se sruse i nestanu sa karte Evrope?? Koja akcija se desila da bi se odigrala takva reakcija da napuste uporiste koje su drzali 120 godina. Takav akt se svuda na svijetu zove oslobodjenje :))))) a onaj ko ga donio ima i svoje ime. Ali ono vas peche, ono vas muchi i boli, ono kuva u vama i budi nevjerovatnu mrznju tako da tu cinjenicu ne mozete podnijeti. Ali na zalost ona je ISTINA, a to je da Budvu nije islobodio DREKAVAC iz pecine nego pobjedonosna SRPSKA vojska :))) i tako ce biti dok je svijeta i vijeka!!!
Sa zaloscu, Srbomrscima i novonastalom elitom istoricara, obavjestavam ih da postoje jos zivi ljudi- zivi svjedoci oslobodjenja Budve na Motrovdan. Potomak je i gospodin Laketic, ali i odvazni Marko Spadijer, koji je sa svoja dva druga ( istinita tvrdnja g. Laketica) sa hlebom i solju docekao oslobodioce Budve, nikog drugog do SRPSKU VOJSKU! Je li to bilo ruzno? A Budva je bila eto bas ta gdje se ploca i nalazi. Tada je imala dusu. Bila je gospodska i kulturna. Bila je Budva i bili su Budvani gdje e svaka porodica znala svoj korijen, ali su svi bili Budvani.
Duska Markovica i njegove istomisljenime pozivam na cas iistinske istrije kid svog 90-to godisnjeg ica, zaprepascujuce mentalno vitalnom i direktnim potomkom Marka Spadijera.
Za svu ovu antisrpsku histeriju mrčogoraca krivi su nam samo proektanti puteva od Braića i Njeguša prema Boki pa su ovi mrčogorci sišli na more i videli civilizaciju. Da nije bilo proektanata dan danas bi se ono širili po onijem krševima. Uzdravlju.
Mazgu dobijes kada pastuh oplodi magaricu, a mulu kada magarac oplodi kobilu.
Buduci da se radi o dvjema razlicitim a srodnim vrstama postomstvo je uvjek neplodno, dakle i mazge i mule su neplodne, u pitanju je broj kromosoma.
Eto to je vasa buducnost i vasa ideja ,tako cese mozda zavrsiti,mada ne treba nikda reci ne,jer vas bezobrazluk i podlost prelazi granice,ali narod jos trpi ove vulgarnosti,jedini covjek kojemu nas narod vjeruje i koji drzi ovu nesretnu drzavu na okupu je nas MITROPOLIT,ukoliko stvarno hocete da je rasturite, sto je vjerovatno i neciji cilj, samo nastavite ovako,i po Srbima sto je obicaj evo 70 godina,mada je zadnjih 25 postalo vrhunac primitivizma, ali svemu ima granica pa i strpljenju ljudi u Primorje -Boka.Nije ovo nikakva prijetnja vec nacin da vi se kaza sta cese desiti i kod onih koji ne pomisljaju na secesiju ,a ja sam jedan od onih koji vas kritikujem( ponekad i pretjeram sto moram priznati) ali sto se tice secesija nije mi ni i pod razno,medjutim ukoliko je zelite nacionalni Crnogorci samo ovako nastavite.
Ogorčeni zbog poraza, fašisti su nakon toga u Budvi pucali u spomenik S. M.Ljubiše u parku, srušili ga, i sa postamenta odnijeli dva bočna izlivena bronzana reljefa.
Stjepan Mitrov Ljubisa poslanik ili bolje reci narodni tribun iz Boke,koju je zastupao u Austrougarskom parlamentu za okrug Boka- Dalmacija,po ovim supljim glavama je bio drzavni neprijatelj Crne Gore i kao takvome treba mu srusiti spomenik ,jeli tako Crnogorci nacionalni ,je li to vasa logika goveda od govedi.
Ovim predlagačima ne treba predočavati činjenice ,oni ih dobro znaju .
Mogu se samo zahvaliti srpskoj vojsci što su u međuvremenu „zbrdasišavši“zaposjeli tuđe .
Više razloga za nezadovoljstvo bi imali mještani i to oni autohtoni iz primorja što trpe da im svak „kroji kapu“.Pa eto i Andrija postade Kotoranin ,da ne bi“ Podgoričke Skupštine“ vjerovatno bi prodava duhan i sir na „crnogorski pazar“u provinzia di Cattaro dokle smo mogli privirit u k&k ili u tako željenoj “ tetkovini“ Italiji kojoj su tako vjerno služili njegovi neslavni uzori u više navrata i kojoj bi Boka sigurno pripala 1918.godine.
Sve je više nego jasno objašnjeno. Jedino bezumnici i oni puni mržnje i dalje mogu tražiti uklanjanje spomen-ploče.
Pa i nije jasno. Kao sto autotr tacno kaze na dan 8 nov. Budva je bila jos uvijek teritorija Austr-Ugarske drzave. Kao sto je i CG jos uvjek bila nezavisna drzava (do Podgorcke skupstine). Dakle srpska vojska nije mogla „osloboditi“ ni Budvu (i Boku) ni CG. Od kada se to „oslobadjaju“ tudje teritorije? Ona je bila na ovim teritorijama okupaciona vojska. Vojska koja je okupirala i kasnije aneksirala „doborvoljno“ te djelove.
Drugo, zasto se onda lagalo na ploci o ‘junackim pobjedama“ (i sam autor priznaje da je srpska vojska usla u Budvu bez sukoba sa austrijskom).
Dakle ploca obmanjuje i – kao neistinitu – je treba skloniti (neka vrate iznad vrata venecijanskog lava – a na mjesto lava Sv. Marka – stavite tu plocu ako vam je ta laza za srce prirasla). Uzgred, zasto Austo-Ugarska nije stavljala ploce kada su preuzeli grad od Francuza( a ovi od Mlecana). Zasto je samo Srbija imala potrebe da istice ovakve spomenike? Razmislite. Bice vam sve jasno.
P.S. Svako ima pravo da bude sto god hoce, ali i duznost da postuje svoje sugradjana i njihova osjecanja.
Tebi je forma vaznija od sadrzaja,srpska vojska je nad covjecanskim naporima pocerala austrijance sa ovih prostora i kao takva zaradila ovu plocu a ti nastavi i dalje da sitnicaris.Po vama je veci zlocin sto su Srbi obnovili kapelu na Lovcenu nego austrougari sto su je srusili.
Krajem 1918. godine, u dogovoru sa Crnogorskim odborom za narodno ujedinjenje, a bez prethodnog dogovora sa crnogorskim kraljem Nikolom I, srpska vojska je ušla u Crnu Goru sa naredbom vojvode Živojina Mišića „da se na okupiranoj teritoriji uguši svaka agitacija“ za restauraciju Crne Gore.[3] U vreme održavanja podgoričke skupštine, srpska vlada je zatražila i dobila od Francuske odluku o diplomatskom blokiranju povrataka kralja Nikole I Petrovića Njegoša i njegovih sinova iz izbeglištva.[4
Prvo, lav se nalazi iznad vrata i nikad nije skinut tako da nema potrebe da se vraca, drugo, ploca ne laze jer govori da je Budva oslobodjena (kao i ostali krajevi) slomom solunskog fronta i naletom srpske vojske, ne vidim nista sporno u tome, tom akcijom kao reakcija desio se slom Austrougarske monarhije i ona se povukla kako iz Budve tako i iz drugih krajeva. Dakle Budva jeste oslobodjena upravo dejstvovanjem srpske vojske pa se ti decko mozes izvrnuti naopacke ali to je cinjenica koja se ne moze opovrgnuti. Vasa teza se hrani jedino mrznjom prema bilo cemu sto nosi prefiks „srpski“ ali to vam je slab argument.
U nasem narodu je uvjek bilo otpadnika i onih koji su ljubili tudju cizmu, tako je i danas, bice toga i sjutra ali vase mjesto je kao i uvjek obezbijedjeno na smetlistu istorije, sretan vam put tamo!
Petre, decacic tek uci. Trebace mu vremena
Uklonili su , moj brate, Njegosevu kapelu i pravili spomenik Mestrovicu, pa se sprdajj. Baksuzi