Ko su bili članovi odbora za podizanje spomenika kralju Aleksandru na Cetinju
1 min read
Kralj Aleksandar
Dok cetinjski unuci slave Krsta Zrnova Popovića i povratak Sekule Drljevića na Cetinje sloganima „Nikad više 1918“, njihovi su djedovi dizali spomenik kralju Aleksandru Karađorđeviću i slavili upravo godinu ujedinjenja kao ostvarivanje viševjekovnog sna.
„Spomenik kralju Aleksandru Karađorđeviću na rodnom Cetinju, srušili su italijanski fašisti i crnogorski separatisti Sekule Drljevića 1941“, podsjeća publicista Jovan Markuš.
Okupacione fašističke vlasti, ističe Markuš, u saradnji sa separatističkim komitetima su sakrili od pogleda javnosti, zagradile daskama „spomenik izginulim omladincima 1918. godine, kao i ploču za spomen rođenja kralja Aleksandra“.
Da to nije bio hir par ljudi, koji su možda imali direktne koristi od toga, vidi se iz sledećeg dokumenta, na kojem se vidi poduži spisak onih koji su bili u odboru za izgradnju spomenika.
Ko su bili članovi odbora za podizanje spomenika kralju Aleksandru na Cetinju ?
Obratite pažnju, velikim dijelom potiču iz uglednih cetinjskih porodica
Glavni odbor za podizanje spomenika
Upravni odbor :
Predsjednik Nikola Zuber – predsjednik cetinjske opštine
Potpredsjednik Milan Bošković, predsjednik Okružnog suda
Potpredsjednik Nikola Poček, velikosudija u penziji
Sekretar Milan Buj, advokat
Sekretar Joko Grujičić, profesor
Blagajnik Marko Vujović, knjižar
Članovi:
Marko Radulović
Milovan Džaković
Sefedin-beg Mahmutbegović
Dr Jovan Nešković
Šukrija Kurtović
Pero Ivanišević
Dr Niko Martinović
Vaso Đ.Martinović
Pero Vrbica
Gavro Milošević
Matan Kaluđerović
Petar Vukotić
Dušan Kapičić… i drugi.
IN4S pokrenuo Inicijativu za podizanje spomenika kralju Aleksandru u njegovom rodnom gradu Cetinju
Podsjetimo, NVO IN4S uputio je ranije Inicijativu Prestonici, lokalnoj upravi cetinjske opštine za podizanje spomenika kralju Aleksandru Karađorđeviću, kao jedinom kralju rođenom u Prestonici.
Juče, na godišnjicu ubistva viteškog kralja Aleksandra, uputili smo Inicijaticu Prestonici, uz sledeće obrazloženje:
Kako se u skladu sa članom 1 Zakona o spomen obilježjima trajno obilježavaju značajni događaji i čuvaju uspomene na istaknute ličnosti smatramo prikladnim da na dan smrti kralja Aleksandra Karađorđevića uputimo inisijativu SO Cetinje da se istom, kao jedinom kralju koji je rođen na Cetinju u njegovom rodnom gradu podigne spomenik. Kako se u skladu sa članom 4 Zakona o spomen obilježjima rođenje jednog kralja može smatrati događajem od izuzetnog značaja za Crnu Goru, i kako je ispunjen vremenski uslov koji Zakon predviđa smatramo da ne postoji razlog da se ova naša inicijativa ne usvoji te očekujemo da dobije podršku u SO Cetinje.
Kralj Aleksandar Karađorević rođen je 17. decembra 1888. godine na Cetinju, kao četvrto dijete kneza Petra Karađorđevića, budućeg kralja Srbije i Kraljevine SHS, i Zorke Petrović Njegoš, kćerke crnogorskog knjaza Nikole.
Posebno ističemo činjenicu, da je kralj Aleksandar jedini kralj koji je rođen na Cetinju, a njegova rodna kuća nalazi se na Dvorskom trgu na Cetinju, kao i činjenicu, da je spomenik viteškom kralju već krasio Cetinje.
Kuća knjeginje Zorke i kneza Petra Karađorđevića na Dvorskom trgu, u kojoj je jedno vrijeme bilo i poslanstvo kraljevine Srbije( 1914-1916.g), je podignuta upravo na mjestu gdje se nekada nalazila kuća njenog djede po majci vojvode Pera. U njoj je rođen i podignut unuk kralja Nikole i praunuk vojvode Petra Vukotića kralj Aleksandar Karađorđević, koji je jedini vladar rođen na Cetinju, kao i ostala djeca knjeginje Zorke i kneza Petra Karađorđevića. Poznato je da su svi vladari iz dinastije Petrović Njegoš rođeni na Njegušima.
Naime, poslije ubistva kralja Jugoslavije Aleksandra Karađorđevića, 9. oktobra 1934. u Marselju, u neposrednoj blizini rodne kuće na Cetinju bio je podignut 1937. godine spomenik kralju Aleksandru, rad vajara Ivana Meštrovića.
Spomenik su za vrijeme okupacije Crne Gore 1941. g. srušili italijanski fašisti
Prema riječima, Jovana Markuša, bivšeg gradonačelnika Cetinja i publiciste, veliki mermerni postament ostao je dugo godina poslije Drugog svjetskog rata na platou, negdje do kraja šezdesetih godina, kada je rastavljen i smješten u dvorište Manastirskog konaka (,,Biljarde“).
Dakle, u istorijskom, kulturološkom, ali i turističkom kontekstu, spomenik jednom od najvećih Cetinjana, kralju Srbije i SHS, u njegovom rodnom mjestu, bio bi pravi potez cetinjske lokalne uprave.
Citava diskusija nosi u sebi fatalnu gresku. Dogadjaje o kojima diskutujete posmatrate u kontekstu sadasnjeg vremena. Bez obzira sto je uglavnom sve istina sto ste naveli, svi istorijski dogadjaji pobjede, porazi, dobri i losi potezi moraju biti posmatrani u kontekstu vremena kad su se desili. Potomak zelenasa navodi federaliste 1938, ali ne navodi ko su oni bili, kako su se deklarisali i u koju su Crkvu isli. Da li su je tada zvali „Crkva Srbije“? Ostrogoth svojim seljackim kolokvijalnim govorom, od kojeg se pokusava napraviti jezik, govori o „otetim svetinjama“ i slanju popova u „Njijovu“ maticu. Nikad nijesam cuo za rijec „Njijovu“. Uzgred, ne smeta mu sto mu Adnan standardizuje jezik, a najmanje je problem sto je Adnan, mnogo je veci problem sto ne zna nista.
Nego da se vratim na kontekst vremena, i ovo ce fukarsko vrijeme proci sa bitangama i lopovima koji su uzjahali drzavu i sludjeli neuki narod da vise ne zna gdje mu je dupe a gdje glava.
Kakvi god da su bili kralj Aleksandar i njegov djed kralj Nikola, sa svim uspjesima i fatalnim greskama za pedeset kopalja su ispred ovih danasnjih bitangi i razbojnika, a i ispred svakako ispred komunistickih polupismenih ideologa koji ostavise ovakve nasljednike.
Ovom grobaru srpskog naroda na Cetinju i jeste mjesto. Tamo slušaju Tompsona a niko više nije učinio dobra po Hrvate negoli ovaj garavi regent kokošiji prsa i dugog, povijenog, Semitskog nosa.
Za stradanje plavookog i plavokosog djeteta sa Kozare ranog ljeta ’42. godine jednaku odgovornost snose ovaj cigo- regent i ante pavelić ( početna mala slova su namjerna).
Austrougarski spijun koji je unistio Srbe sa pravljenjem Jugoslavije.
to ti je komentar da opravdaš današnje cetinjane, od pretsjednika opštine pa nadalje ili čisto da izbaciš danas još neku uvredu da bi upotpunio botovsku normu
… A bio je potomak dva srpska junaka, ravna im nema!
U baštinu mu ostavili dvije SRPSKE DRŽAVE!!! Pa je on …
Spomenik, nego što!
Na Cetinje, nego đe!
Tu mu je i mjesto … Jedan ođe, drugi u onu političku palanku, nepostojeću prjestonicu nepostojećeg srpskog svijeta!
Da nas podsećaju na epsku nam propast Srbinovu!
I samo da mi neko reče onu floskulu e iver ne pada dalje klade …
Nego, može li ko da zamisli Vožda i kralja-junaka, đedove mu, kako predaju ključeve srpskih država guljavim Slovencima i Kroatima, bajagi južnoslovenskoj braći u ruke!? Ključeve dvije srpske države u ruke srpskom neprijatelju!?
… Spomenik nego što, ne spomenulo se ni u snu!
Bezumnome rastrvitelju, raspikući …
Bolja mu mjesta nema no na poginulo Cetinje! Svjetlosnim godinama dalje onoga jednom Cetinja, prjestonice srpskog svijeta, rodnog mjesta Srpske Sparte, rodilice onog čovjeka koji je pomerao granice balkanskog i evropskog Svijeta!
… Cetinje. Spomenik … Aleksandru bez Zemlje!
Pošteno je. Da nas sjeća što smo mogli da budemo.
A nijesmo, no smo danas “ krivokapići“ koji ode u “ posjetu prijateljskoj“ Srbiji! Sa kojoj smo u (ne)prikrivenom neprijateljstvu vijek poslije je unuk sebi za života činio Spomenik antisrpskom Kraljevinom SHS!!! … Utulio nas!
… Pa se ja i (ne)čudim Redakciji, koliko se čudim pametnom Markušu! Dugo se sretali nijesmo. Pa kad se, i ako se sretamo, imaću što da mu rečem.
… Puštite se vi minusanja, pobolji od mene Srbi, rečite što od ovoga nije tačno! Malo sjutra …
Jebeš život u samoobmanama, lažima i opsjenama.
Tu smo đe smo, baš zbog spomenika koga nema.
Da je sreće da ga ko i podigne … Spomenik našoj nepojamljivoj gluposti, samoubistvenoj!
A vi, ela, svoga posla najbolji Srbi.
ne zaslužuješ odgovor jer se ne baviš činjenicama nego zabludama i uvredama, ali…;
– zašto je jugoslovenski okvir bio loš i koji okvir bi to okvir 1918 bio bolji
– te 1918 je ujedinjen značajan deo Srba na ovim prostorima, ali verovatno je veći deo ostao van te države ( sever Grčke, većina tek stvorene Albanije, Rumunija, delovi Mađarske, pola Bugarske)
– nije Cetinje tokom 20 veka zbog jugoslavije od velikosrpskog postalo antisrpsko, kao i narod na ter današnje hrvatske, slovenije, bih, makedonije itd, već zbog Vatikana i titoizma
– Jugoslavija je bila pokušaj da se od vatikanskih nacija 19. veka, Slovenaca i Hrvata koji su tih dana bili malobrojni u odnosu na Srbe stvori mogućnost da kroz 1-2 generacije opet postanu Srbi
– takva država je imala i strategijski plan, da preko Istočne Nemačke, Češke i Slovačke, a uz pomoć ostalih slovenskih naroda, sastavi kulturnu uniju Slovena ( čitaj Srba) i pravoslavaca sve do Baltika. Srbi/Sloveni koji imaju uniju država između Crnog, Sinjeg i Belog mora je jedini okvira za bogat, nezavisan i dugotrajan život.
mislim da je ovo dosta
Ne da je dosta, i previše je makar bilo i iz glave.
Imaš bogatu maštu, duboki naklon i kapa dolje.
Za maštu, a ne za komentar.
Srbi od Baltika do Crnog , Sinjeg i Bijelog mora ?!?!?!?
Pobratime ne idi toliko daleko.
Nije daleko Osijek, Tuzla, Ćapljina a ni Cetinje.
Pa skokni malo do njih i objašnjavaj im kako su Srbi.
Garantujem ti da bi ti to bilo posljednje u životu što si učinio-
kao i većina, armirao si se u današnjici, i to onoj koja je mešavina fikcije okupatora i stvarnosti, i tim nametnutim merilima današnjice osuđuješ prošlost ili tmačiš budućnost
da bi razumeo prošlost moraš da se tamo vratiš i shvatiš kako su tada ljudi živerli i kakav im je bio sistem, moralni, državni itd.
U 19 i početkom 20 veka još je bilo živo sećanje u narodu, koje nije bilo iskvareno kao danas svakojakim političkim istorijima, kako je bilo pre okupacije od Germanskih i Osmanskih carevina. Dovoljan dokaz da sam u pravu da je jedan narod živeo između tri mora je postojanje jednog jezika koji su svi razumeli – danas zahvaljujući bečkoberlinskim zombijima naopako nazvan crkvenoslovenski. Recimo planski se ne zna da je nakon stvaranja Jugoslavije na prostoru Češkoslovačke koja je tek tada stvorena, bila pravoslavna eparhija SPC na čelu sa sv Gorazdom, koja je imala ogroman priliv vernika, koji su znali ko su i od koga su a i zbog koga su javno morali da budu katolici. O Lužičkim Srbima ne treba govoriti, jer zna se da su SRbi bili desno od Rajne.
Suština je bila da su ljudi tada bili svesni svoje prošlosti, jer nisu bii pod uticajem medija i nametnutih istorijskih bućkuriša po školama.
Buduća unija naroda između tri mora, koji su danas vatikanske nacijice, je moj verovatno nerealan predlog kako bi se rešili svi problemi u Evropi – kolonijalizam zapadne Evrope bez istočnih zombija je mrtav
Puno pričaš malo kažeš.
Ujedinitelj čega života ti. Serija mešoviti brak
Google najbolji primjer je Rotfajler ili Šojić pa Kojić
Nijedan zelenas i federalista nije to potpisao i podrzao a federalusti su pobijedili na parlamentarnim izborima u Cetinjskom Srezu 11. 12. 1938. Eto g. Markus toliko umjesto demantija.
… Još i ako znaš da si potomak Srba crnogorskih, federalista, onda si na konju, spašen!
Potomak onih vatrenije Srba koji su, za razliku od mene, mojih pređa i mnogih drugih unitarista, zastupali stanovište federalnog udruživanja, samim tim i očuvanja međunarodno priznate državnosti srpske, dakle, srpske Crne Gore!
To stanovište nije samo legalno i legitimno, možebiti da je onda, u tom trenutku bilo i pametnije! Možda …
U svakom slučaju, i onda i danas, rado bih podržao i to opredeljenje ako bi ono bilo odraz plebiscitarne volje crnogorskih Srba i ostalih građana Crne Gore!
… Sve je bolje od onoga najgoreg!
Koje to najgore evo živimo čitav vijek!
A kada ćemo, ako ćemo, to sam Bog zna.
Natrčak e’o od preklanjskog ljeta, a vidju preleža si Coronu. Nikoti nishta nemozhe. Antiprotovan ovijem kaljudjerima i srbskijem perverzerima što imse nesvidja tvoj “exceptionalism”, a antiprotivan pravijem Crnogorcima koji još ni vjeru( nemislim na svetosavlje – to je sekta ortodoksije) a ni naciju nepromojeniše.
Pa dakako milomije da si živ i zdrav i uz brda brz. Vidju nešto se vjetrovi jope’ mijenjaju. Biće brzijek mjeseci da se “brane” otete svjatinje.
Ovi put preśednik Universiteta ga neće krakat da nebi poso izgubijo… hahah
Jer mu portal samo vadi iždepa. Hahah
Ajd sve u zdravlju i veselju natrčaću jope zaizbore. Da ovi put pošljemo popove ne u Namastir, no u Njijovu maticu. Hahha.
Slučajno nalećeh … Drago mi je da si zdrav i u snazi!
Vrijeme će svima da nam sudi.
Pametan to radi sebi i prije nego ono stigne.
Zdrav bio!