Ko je Gordana Sarić, ili: Koliko imamo dobre volje za naše ambasadore dobre volje

piše: prof. dr Dragan Koprivica

Neosporna je činjenica da u današnjem svijetu, kao globalnom selu, svaki doprinos afirmaciji Crne Gore predstavlja respektabilnu činjenicu, koju ne treba zanemarivati. Jedna od dama, koja se na promovisanju crnogorske kulture bori duži niz godina, oko čega kod nas uglavnom vlada diskretna šutnja, a pomalo i nedoumica, je Nikšićanka, pjesnikinja i profesorica francuskog jezika u penziji, Gordana Sarić, vrsna žena neiscrpne energije i ljubavi prema svojoj zemlji, vazda voljna da na svim meridijanima ličnim primjerom ukaže na bogatstvo duhovnosti svog naroda.

A pošto kod nas njena misija uglavnom stoji na nekoj začudnoj margini, osjećam potrebu da, kao kulturni poslenik, ukažem na neke detalje iz njene prebogate kreativne biografije:

Deklarišući se s ponosom kao crnogorska pjesnikinja, Gordana se upravo vratila iz Rima, gdje je, po pisanju medija, pod pokroviteljstvom glavnog grada Italije, u organizaciji Internacionalne škole „Kavasaki korporacija“ Japana, u Muzeju „Vila Altijeri“ učestvovala na svjetskom Samitu obrazovanja, i dobila počasno priznanje Ambasadorke obrazovanja svijeta, počasnu zlatnu medalju i zvanje Doktor honoris obrazovanja.

Kao poliglotkinja, Gordana je na španskom govorila o promjenama u obrazovanju i čitala svoje stihove, ispunjene mirotvoračkim porukama, i to pred predstavnicima iz cijela svijeta: SAD-a, Engleske, Italije, Nepala, Indije, Perua, Argentine, Španije, Kanade, Kolumbije…

Gordana je nedavno u Rimskom senatu po drugi put dobila nagradu „Divinamente donna“ („Božanstvena žena) za prefinjenost poetskog iskaza i doprinos svjetskoj kulturi, a priznanje joj je dodijelilo Društvo „Verbumlandi art“, koje ima podršku Vlade Italije, a dobitnica je i zlatne medalje predsjednika te države i drugih priznanja. Akademija visoke inteligencije iz Meksika, čija je Gordana predsjednica za Crnu Goru, dodijelila joj je na Papskom univerzitetu Antonijanum nagrade: „Div svjetske kulture“ i „Lider humanosti“, i uvrštena je među 50 nezaboravnih žena svijeta.

Gordanine pjesme se publikuju u brojnim svjetskim antologijama poezije, u novinama i časopisima svijeta, u Venecueli, Italiji, Alžiru, Španiji, Albaniji, Grčkoj, Indiji, Japanu…

Ovih dana je pozvana još jednom u Italiju, u Kataniju, da u gradu Montebjanko nastupi u teatru kao finalista konkursa „Stupor mundi“ („Čudo svijeta“), uz visoke ocjene njene poezije od strane stručnog žirija.

Pošto, naša a svjetska, Gordana Sarić stoji iza svakog ovog afirmativnog podatka, još jednom se postavlja pitanje da li smo toliko paradoksalna zemlja da sve ovo našim ljudima djeluje fantazmagorično, toliko nestvarno da, na kraju, i ne obraćamo pažnju na ovakvu misiju neuništive aktivistkinje, koja je poznatija na brojnim svjetskim destinacijama nego u svom kulturnom miljeu.

Kod nas, po pravilu, svi sumnjamo u sve, pa pomalo ne vjerujemo ni u nesporne domete profesorice i pjesnikinje, koji se direktno utkivaju u naše savremene kulturne tokove, uz Gordanine nastupe širom svijeta.

U svakom slučaju, njoj i nije posebno stalo do afirmacije jer je dovoljno ima, ali vrijedi ukazati javnosti da imamo jednog sjajnog ambasadora dobre volje i promotera naše kulture i poezije na brojnim svjetskim destinacijama, gdje već predstavlja pravi podvig – pojaviti se i govoriti o duhovnosti i ljepoti svoje matične države.