Klinton Jeljcinu: Milošević je huligan, šteta što je Srbin, bolje bi bilo da je Irac

Nedavno su javnosti postali dostupni izvještaji o razgovorima predsjednika Rusije Borisa Jeljcina i njegovog tadašnjeg kolege Bila Klintona sa kojih su Amerikanci skinuli pečat državne tajne. Te je dokumente u julu objavila Klintonova predjsednička biblioteka.

U objavljenim materijalima ima ukupno 56 bilježaka. Među njima su i izvještaji o ličnim susretima i telefonskim razgovorima.

U njima ruski lider, između ostalog, saopštava američkom presjedniku o planovima da preda vlast Vladimiru Putinu i žali mu se na komuniste koji, navodno, žele da uzmu Krim i Aljasku, prenosi „Pravda“

Kako ističe Džejms Goldgejer na stranicama lista „Texas National Security review“ oba lidera su uspostavila tijesne lične odnose i koristila su ih u cilju efikasne saradnje čak i kada su imali otvorena neslaganja po nekim pitanjima, među kojima su se najozbiljnija ticala širenja NATO-a i rata na Kosmetu“.

Klintonova puna podrška Jeljcinu

„Klinton je tokom političke krize 1993. godine u Rusiji i finansijske krize 1998. sve vrijeme pružao Jeljcinu punu podršku“, ističe autor.

Na primjer, dva dana nakon tenkovske paljbe na zgradu parlamenta u Moskvi (koja „nije bila odraz zdrave demokratije“, ograđuje se Goldgejer) američki predsjednik je telefonirao ruskom kolegi i izrazio mu svoju podršku, istakavši da sada „nema prepreka za organizovanje demokratskih izbora“.

U razgovoru za vrijeme Prvog čečenskog rata Klinton je izrazio zabrinutost u vezi sa uticajem tog rata na Jeljcinov imidž.

Jeljcin je 1996. godine zamolio Bila (kako ga je zvao u ličnim razgovorima) da mu pomogne hitnim kreditom od 2,5 milijardi dolara za izbornu kampanju. Ruski predsjednik je takođe istakao u razgovoru da mu je novac potreban i za penzije i plate.

Klinton je obećao da će poraditi sa Međunarodnim monetarnim fondom i „nekim prijateljima“, i da će „vidjeti šta može da se učini“.

U aprilu 1996. godine Jeljcin se žalio Klintonu na podršku koju američki mediji pružaju komunistima prikazujući ih kao poštene i dobre, a oni su, navodno, htjeli da vrate Krim i čak su pravili neke planove vezane za vraćanje Aljaske.

„Milošević je huligan, šteta što je Srbin“

U telefonskom razgovoru za vrijeme bombardovanja Jugoslavije Klinton je rekao Jeljcinu da „huligan“ Milošević ne treba da bude smetnja u njihovim odnosima.

„Šteta što je on Srbin. Valjalo bi da je Irac ili nešto slično, ali šta da se radi“, rekao je američki predsjednik.

Jeljcin mu se na to požalio da će „naši ljudi sada biti u lošim odnosima sa Zapadom“. Po njegovim riječima, on je mnogo postigao u pravcu poboljšanja stava ruskih političara prema Zapadu i konkretno prema SAD, a „sada je sve to propalo“.

Međutim, kada je 1999. godine uz učešće Rusije postignut sporazum o Jugoslaviji, Jeljcin se toplim riječima obratio Klintonu: „Htio bih da vas zagrlim i poljubim. Iskreno se radujem što u ovako teškoj situaciji naše prijateljstvo nije narušeno“.

Međutim, kada su nekoliko dana kasnije ruski vojnici zauzeli prištinski aerodrom Klinton se ljutito obratio Jeljcinu i zaprijetio mu da će odustati od organizovanja samita G-8.

 Putin kao siguran naslednik

U septembru 1999. godine Jeljcin je telefonom saopštio Klintonu koju ličnost planira za naslednika. Šef ruske države je ispričao kako se dugo dvoumio oko kandidata, sve dok nije pronašao Putina.

„Saznao sam da je on pouzdan čovek, koji je dobro obaviješten o različitim stvarima iz sfere njegove kompetencije. Uz to je temeljita i snažna ličnost. Veoma je komunikativan, lako može da uspostavi dobre odnose i da komunicira sa ljudima koji su mu partneri. Uvjeren sam da ćete u njemu prepoznati visokokvalifikovanog partnera. Ja sam ubijeđen da će njegova kandidatura na izborima 2000. godine biti podržana“, rekao je Jeljcin.

Za vrijeme ličnog razgovora u Istanbulu u novembru 1999. godine Klinton je pitao ko može pobijediti na predsjedničkim izborima u Rusiji naredne godine, a Jeljcin je bez dvoumljenja odgovorio: „Putin, naravno. On će biti naslednik Borisa Jeljcina. On je demokrata, i on poznaje Zapad“.

Zatim je dodao: „On je nepokolebljiv, ima unutrašnju čvrstinu, unutrašnju nepokolebljivost. Ja ću učiniti sve da on pobijedi (u administrativno-pravnom smislu, naravno). I on će pobediti. Vi ćete zajedničkim snagama obavljati mnoge poslove. On će nastaviti Jeljcinovu liniju usmjerenu na razvoj demokratije i ekonomije, i proširiće kontakte Rusije. On ima energiju i pamet koja je potrebna da se ostvari uspjeh“.