IN4S

IN4S portal

Kako je rat s Turskom pomogao gotovo otpisanom liberalu da porazi ekstremiste

Stranka holandskog premijera Marka Rutea izborila je prvu veliku pobedu za EU ove godine. Na osnovu više od 90 odsto prebrojanih glasova stiče se utisak da je Ruteova stranka desnog centra VVD sa osvojenih 33 mesta lako pobedila desničarsku i antievropsku Partiju za slobodu (PVV) Gerta Vildersa koja je dobila 20 od 150 mesta u holandskom parlamentu, ocenjuju agencije.

Stranka holandskog premijera Marka Rutea izborila je prvu veliku pobedu za EU ove godine. Na osnovu više od 90 odsto prebrojanih glasova stiče se utisak da je Ruteova stranka desnog centra VVD sa osvojenih 33 mesta lako pobedila desničarsku i antievropsku Partiju za slobodu (PVV) Gerta Vildersa koja je dobila 20 od 150 mesta u holandskom parlamentu, ocenjuju agencije.

Duel ove dve opcije smatrao se testom podrške za nacionalističke partije koje su sve prisutnije širom Evrope.

Zabeležena je najveća izlaznost u poslednjih 30 godina, čak 80 odsto, što je, kako smatraju analitičari, išlo na ruku proevropskim i liberalnim strankama. Međutim, Ruteu ipak nije bilo nimalo lako da ostvari ovu pobedu.

Ne dešava se često u politici da onaj koji je izgubio četvrtinu svojih mesta u parlamentu, sebe može da nazove pobednikom.

Ali upravo to se desilo premijeru. Njegova stranka je ostala najveća u parlamentu, iako je ostvario vidno lošiji uspeh nego na prethodnim izborima.

Međutim, donedavne ankete su pokazivale da bi mogao da osvoji još manje mesta, između 24 i 28.

Čini se da je on tek u poslednjim danima kampanje uspeo da privuče dodatne glasače.

Uloga Erdogana

Političari su vodili uglavnom mlake kampanje sve dok se nije „umešao“ turski predsednik Redžep Tajip Erdogan sa svojom retorikom o tome kako su Holanđani nacisti.

Kada je Holandija zabranila turskim ministrima da održavaju političke skupove na njenoj teritoriji sa namerom da prikupe glasove za referendum o promeni ustava, Erdogan i njegovi saradnici su oštro kritikovali holandsku vladu. Svađu Holandije i Turske iskoristio je Vilders da istakne kako „holandski Turci nikada neće biti Holanđani“, međutim izgleda da većina Holanđana nije ipak podlegla njegom ultranacionalizmu na izborima.

Činjenica da je Rute naredio da se zabrani ministru spoljnih poslova i ministarki za porodicu da se obrate pristalicama u Roterdamu, uticalo je na to da se pokaže kao odlučan premijer koji neće dozvoliti kampanje druge zemlje na svom tlu. Usred migrantske krize i antimuslimanskog raspoloženja, on je odigrao potez koji se dopao i njegovim glasačima i populistima.

„Izbacio je ženu sa velom, to je oduševilo biračko telo“, rekao je politikolog Andre Krouvel.

Od toliko mnogo partija – čak 28, mnogi Holanđani su se ipak najviše odlučivali između nekolicine, posmatrajući njihove kampanje i čini se da su izabrali onu koja je izgledala najjače u trenucima oštrih diplomatskih sukoba sa Turskom.

Rute se nadao da će osvojiti od 24 do 28 mesta, ali je izvesno da je osvojio sinpatije neopredeljenih glasača svojom odlučnošću da ne učini ustupak Erdoganu. Može se reći da nekoliko mesta u parlamentu na neki način njemu i duguje.

Borba za vladu tek predstoji

Rezultat izbora je ipak takav da je neophodna koalicija od nekoliko stranaka za formiranje vlade. Očekuje se da će Rute početi sa „udvaranjem“ svojim najbližim političkim susedima Demohrišćanima (CDA) i liberalnim demokratama (D66).

Obe ove stranke osvojile su po 19 mesta, dok je dobar rezultat zabeležila i mala Zelena levica koja će imati 14 mandata.

Laburistička partija (PvdA), mlađi partner u vladajućoj koaliciji doživela je istorijski poraz osvojivši samo devet mandata, a izgubivši čak 29 mesta.

Pitanje je da li će se laburisti naći u novoj vladi, a pad podrške ovoj partiji može se naći u činjenici da je ona kao stranka levog centra ušla u koaliciju sa Ruteovom desnicom, a njenim glasačima se to očito nije dopalo.

Oni su pravi odraz dileme sa kojom se pripadnici stranaka levog centra širom Evrope suočavaju: ako se približe centru, ostaviće ih stare pristalice; ako se pomere još više ulevo, ostaće bez podrške „umerenih“ glasača.

Velika pobeda za EU

Spolja gledano, izbori u Holandiji su viđeni kao neka vrsta referenduma za ostanak u EU. Proevropske stranke su ostvarile pobedu i očekuje se da će one formirati vladu. Brisel će moći da se osloni na buduću holandsku vladu kao stabilnog saveznika dok se približavaju pregovori o Bregzitu.
Vilders: Ja nisam ni dobar ni loš populista

Čestitajući Ruteu na pobedi, Vilders je obećao da će biti čvrsta parlamentarna opozicija ako ne bude bio u koaliciji.

„Ali, dobili smo mesta. To je rezultat za ponos“, rekao je Vilders i dodao da je njegov uticaj na holandsku politiku ogroman i izvan parlamenta.

On je dodao da nije razumeo Ruteovu izjavu da su holandski birači rekli ne „pogrešnoj vrsti populizma“, prenosi Rojters.

„On tu implicira da postoje dobri i loši populisti. Ja sebe ne vidim kao populistu, ali on sugerište da sam ja loš populista i neka vrsta naciste“, poručio je Vilders.

EU može da odahne, bar za sada

Evropski zvaničnici već su odmah požurili da čestitaju Ruteovu pobedu kao „glas protiv ekstremista“, a čestitkama su se pridružili i lider Francuske i Nemačke.

„Olakšanje se oseća u Briselu“, kazao je za AFP evropski izvor koji je želeo da ostane anoniman.

„Vraća se zdrav razum. Kombinovani učinci Bregzita i posebno pobede Donalda Trampa učinili su Evropu faktorom stabilnosti i razuma u svetu ludila“, kazao je drugi evropski izvor.

Nemačka kancelarka Angela Merkel telefonirala je Ruteu i čestitala mu, kazavši da se raduje budućoj saradnji sa Holanđanima „kao prijateljima, susedima i Europljanima“.

I kandidat SPD za nemačkog kancelara Martin Šulc ocenio je da je Ruteova pobeda „dobra vest za Evropu i Holandiju“, navodi „Velt“.

Međutim, ostaje da se vidi da li će ovakav rezultat imati uticaja i na predstojeće izbore u Francuskoj i Nemačkoj.

Podsetimo, u aprilu se održavaju predsednički izbori u Francuskoj, a u septembru parlamentarni izbori u Nemačkoj. U obe zemlje je zabeležen rast podrške ultranacionalističkim strankama.

Izvor: Blic 

Podjelite tekst putem:

1 thoughts on “Kako je rat s Turskom pomogao gotovo otpisanom liberalu da porazi ekstremiste

  1. Politicka ili Komunisticka farsa.
    Erdogan je isao na ruku svojim kolegama koji su za cjelovitu Eu u sadasnjim granicama,i vec skoro jednu deceniju se ta utkmica dosta dobro igra.Dok su trajala osvajanja na Istoku i Jugu Erdogan je bio rado vidjen gost,cak proglasen vodja muslimana citavog svijeta,dobro je to glumio do Sirije.
    Pred izbore u Holandiji probem Holandije je bi Maroko ,odnosno Marokanci kao narod sa velikim porokom, istim kao i Sciptari.
    Dan uoci izbora u Holandiji se pojavila izjava slicna ove vrste,zanmo da imamo problema sa Marokancima ali ne i sa Turcima,stvari su bile jasne a vlast je odigrala s Turskom dupli pas.
    Fenomen Erdogan je zapazen u odnosima sa Izraelom ,kada je Erdogan pokusao da snabdije pojas Gaze brodomza humanitarnu pomoc ,kada su specijalne snage Izraela iskrcale na brod i uzeli ga u aps.tada se podigla velika kampanja koja je rezalzvala dogovorom Izraela i Turske oko budcih desavanja u Siriji,jer najvise dreke i buke su digle ove dvije zemlje,jedna je Turska slala teroriste a druga Izrael ih je lijecla u svojim bonicama,plijen gorivo koje su ISS prodavali Turskoj ,sin Erdogana je bio glavni kupac i prodavac Izraelu.
    Njemacka je postupila na isti naci,navodno skupove su zabranile lokalne samouprave,koje je Turska redovno prijavila kao mnogo puta do sade ,i sve je bilo uredu,medjutim ovaj put su se skupovi zabranili,normalno popularnost CDU slabi i treba se revansirti Merkelovoj za proslu godinu kada su se rusila naselja Kurda i predizbornoj kampanji a Merkelova 5 dana pred izbore demostrantivno staje uz Erdogana i navodno resava krizu izbjeglica,koju su zajendo takodje stvorili Njemacka Turska a Vucic kao sprovodnik ili kondukter,ali to je za drugi put.
    Iz svega se vidi,da Eu i Turska funkcionisu dosta dobro,i vec se kuju koalicije posije raspada Nato pakta,a Njemacka je uvjek vidjel i vidi Tursku ne samo kao pratnera nego i dobrog istoriskog zaveznika.
    Zar nije farsa i Eu i Njemacke jedan vijek nakon genocida nad Jermenima donosti tek sda jednu takvu rezoluciju,a Njemacka je bila svjedok i ucesnik svega toga 1915 godine.
    Istorija se ponavlja po ko zna koji put samo su nacini drugaciji i licnosti nove prilagodjene sadasnjem stanju.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *