Kako je nastala „Bože pravde“: Od pozorišne predstave do himne

Na današnji dan, 21. aprila 1882. u Narodnom pozorištu u Beogradu izvedena je prva srpska opereta – „Vračara“ Davorina Jenka, autora srpske himne „Bože, pravde“.

Prilika da se podsjetimo kako je nastala najljepša himna na svijetu.

„Bože pravde“, kazaće svaki Srbin, najljepša je srpska pjesma, od koje se sve u biću čovjekovom budi. Međutim, o samom porijeklu njenog nastanka malo se zna.

Priča o srpskoj himni počinje još za vrijeme kneza Mihaila Obrenovića. On je od ministra prosvete Ljubomira Nenadovića zatražio da se objavi „konkurs“ za pisca nove himne – umesto dotadašnje „Vostani Serbije“, piše portal Volim Srbiju.

Nije doživio da vidi ishod – Đura Jakšić nije napisao ništa, stihovi Jovana Jovanovića Zmaja su odbijeni, a Nenadović je optužen za mito.

Nakon kneževog ubistva nije se pričalo o novoj himni sve dok Milan Obrenović nije preuzeo vlast. U čast njegovog punoljestva upravniku Narodnog pozorišta u Beogradu, Jovanu Đorđeviću, naručen je pozorišni komad koji je imao za cilj da veliča dinastiju Obrenović.

Tako je nastala pozorišna predstava „Markova sablja“, koja je premijerno izvedena u sklopu proslave kneževog rođendana. Đorđević je, na kompoziciju Davorina Jenka, napisao i tekst za pesmu „Bože pravde“.

Tog 11. avgusta 1872. godine u beogradskom Narodnom pozorištu, na samom kraju premijerne predstave izašli su glumački likovi – Marko Kraljević i Vila Ravijojla. Zvanično su najavili hor koji je potom zapjevao: “Bože pravde, ti što spase od propasti do sad nas”…

Pjesma je postajala sve popularnija, i izvodila se na horskim nastupima, a narod je spontano počinjao da ustaje na prve taktove.

Deset godina kasnije Srbija je postala kraljevina, a Milan je odredio da himna postane „Bože pravde“.

Za vrijeme vlasti Milana Obrenovića, pevalo se „knez Milana Bože spasi“, pa je to promijenjeno uspostavljanjem Milana za kralja.

Himnu nisu mijenjali ni Karađorđevići – mada nije da nisu htjeli, podsjeća portal. Kralj Petar Prvi je raspisao konkurs, ali nijedan predlog nije bio adekvatan, pa je promijenio tekst postojeće himne. Ubacio je svoje ime, te se tada pevalo – „Kralja Petra, Bože, hrani/Moli ti se srpski rod“. Isti stih prepjevan je i tokom vladavine kralja Aleksandra Prvog.

Potom je došla Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Himna je bila sastavljena iz tri dela – srpske „Bože Pravde“ i stihovima iz hrvatske “Lijepa naša” i slovenačke “Naprej, zastava slave”.

Srbija je sve do 2006. godine čekala da joj se vrati njena slavna himna. Ipak, i tada nije usvojen originalni tekst Jovana Đorđevića. Kralja su zamijenile zemlje, krunu – slave, kraljevinu – otadžbina, a Bogu se više ne molimo da nas hrani već – brani.

„Čije god ime da se pjeva u našoj himni – jedno je bitno. Kad god je zapjevate, sjetite se istorije srpskog naroda, svih naših junaka – naročito onih koji su sa tim stihovima na usnama branili našu zemlju. A onda svoje misli usmjerite ka današnjim herojima, koji su svuda oko nas. Posvetite te molitve našoj djeci i našoj zemlji… Uz ruku na srcu i osmjeh na licu.

A Bog će nas braniti!“, poručuje portal Volim Srbiju.