ИН4С

ИН4С портал

Кад нијесмо хтјели у НАТО са Ђукановићем, нећемо ни са његовим привесцима

1 min read

Andrija Mandic2

Сви који се залажу за то да прелазна влада настави НАТО интеграције Црне Горе могу то да говоре у властито или у име организација које су основали, али не и у име Нове српске демократије и српског народа у Црној Гори, саопштио је лидер НОВА-е Андрија Мандић, поводом састанка опозиције и Социјалдемократске партије о формирању прелазне владе, на којем је било приче и о НАТО интеграцијама.

Како је нагласио, Нова српска демократија давала је увијек предност политици начела и принципа у односу на политику краткорочних ситних калкулација и себичних интереса.

По његовим ријечима, „баш та наглашена парламентарна гипкост и ситно пиљарење са режимом доминантно је кварила и квари наш политички живот”.

Ми смо једини опозициони субјект који је одбио јавни позив Мила Ђукановића да уђемо у његову владу док су други на најмањи његов миг главачке ускакали у његову екипу и преко ноћи унапређивали имовинско стање. Очекивало се од нас да се полакомимо као и други и поступимо, рецимо, слично као Новак Кнлибарда 1998. године. Једини формални услов за наш улазак у власт била је обавеза заједничке реализације политичких циљева које је раније ДПС дефинисала. Пошто смо одмах ту „понуду” одбили, тешко онда можемо другима дозволити да нас понижавају и третирају као политичке телетабисе, вјерујући да ћемо баш са њима реализовати оно што смо одбили ДПС-у”, казао је Мандић листу “Дан“.

Andrija Mandic 1

Ако, како је истакао, нијесмо хтјели да, супротно вољи грађана, НАТО интеграције радимо саЂукановићем, зашто би то чинили са његовим привесцима, млађим ортацима или са онима који су то били донедавно.

Како је додао, НАТО пакт је моћна војна организација која је, супротно свим међународним конвенцијама, мучки напала и тешко бомбардовала Црну Гору и Савезну Републику Југославију 1999. године. Тај савез је, напомиње лидер Нове, „у недавној прошлости био наш непријатељ, баш као и Њемачка 1941. године или Аустоугарска 1914. године”.

Због тога је неопходно да о евентуалном приступању том савезу одлучују грађани. Зар није природно и демократски да испоштујемо вољу оних који најбоље познају НАТО пошто су у подрумима или на ратним положајима остварили ближи додир са тим војним савезом 1999. године“, истакао је он.

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

Слични текстови

17 thoughts on “Кад нијесмо хтјели у НАТО са Ђукановићем, нећемо ни са његовим привесцима

  1. Уласком у НАТО АЛИЈАНСУ Црна Гора потписује сопствену смртну пресуду и потпуно је свеједно да ли ће одлуку да донесе марионетска влада или преварени намучени народ ( српски посебно – то не памти борхесовска „историја бешчашћа“) Црне Горе. Ипак: Боље је да срамоту пред судом историје преузму они који се Бога не боје, а људи ( невиних дјечјих душа из Мурине нпр.) не стиде. Ко ће и када, госпођо нова амбасадорко USA у MNE, по угледу на Вилија Бранта, клекнути на споменик невино страдалих у Мурини или на тужну гробницу малене Милице Ракић на Београдском гробљу, или, или,или…? Ко ће прије уласка у Атлантски агресорски смртоносни савез, коначно подићи макар скромну православну Цркву Покајницу у недужној варошици на Лиму?

    1. Crna Gora je prestala da postoji onoga dana kada je ova vlast potpisala ugovor o kreditiranju auto puta sa kineskom Exim bankom. Biće to siromašna zemlja nezadovoljnih i prezaduženih stanovnika. Ulaskom u NATO samo će se zacementirati granice na današnjim pozicijama.Članstvom u ovoj bezbijedonosnoj organizaciji barem bi se riješila, jednom za vazda, teritorijalna cjelovitost države koja sebe ne može odbraniti ni od kojeg susjeda.

  2. povjerovacu ti kada izbacis is stranke Danilovica i Radunovica! Deja Djurovica postavi mjesto Danilovica, a Slavka Fustica umjesto Radunovica i eto ti dobitne kombinacije!

  3. Od kad je Danilović pomjeren u stranu, sve ide kako treba. Andrija, Strahinja, Budo, pa donekle i Slaven, po mom mišljenju su zaista dobra, pametna i uporna ekipa. Nadam se da će istrajati bez obzira na sve pritiske i podmetanja.

  4. Nikola kakvu vezu ima ovaj tvoj tekst sa politikom koju zastupa gospodin Mandić i sa CG uopšte.
    Čovjek je prije samo jednu deceniju bio svim srcem za Ameriku i njen sistem vrijednosti. U istoj toj Americi živio je i, tada jedini živi, srpski vojvoda koji je jedini imao pravo da proizvodi nove vojvode. Njemu je odgovarao toliki nivo ljudskih prava i sloboda koje je Amerika pružala svojim državljanima. Mislim da je taj vojvoda i gospodina Mandića proizveo u vojvodu srpskog. Tada mu je američka demokratija i te kako odgovarala. Sada mu ista ne odgovara. Treba se sjetiti njegovih interpretacija razgovora koje je vodio sa američkim poslenicima na službi u ambasadi SAD-a u Beogradu. Prizivao ih je kolilko je mogao (barem je on tako govorio).
    No da ne dužim.
    Dilema je da li da uđemo u NATO ili ne. Obadvije solucije imaju svojih prednosti i svojih mana. Volio bih da mi gospodin Mandić u nekom od sledećih govora navede prednosti i mane obiju solucija. Takođe bih volio da ih obije stavi na tas i izvaga.Tek tada bih mogao (mada ja i sada znam) da vidim da li njegova pamet korespondira sa njegovom malicioznošću i pokvarenošću. Kroz prećutane dobre strane bi se lako moglo viđeti njegova dvoličnost u odnosu na državu u kojoj je odrastao.
    Nije lako biti Andrija Mandić!

    1. prolaznice daj da se nesto dogovorim,dobro znas od prvog dana i ti i ja sto mislimo,iskredno vise sam ja tebi rekao ruznih rijeci nego ti meni,to moram priznati ,ponekad kad procitam sta sam ti sve napisao nemogu vjerovati,ali tako je bilo I OVOM PRILIKOM TI SE IZVINJAVA,ja ti stvarno vise nibih imao sto reci nego sto sam ti rekao i sigurno se necu vise upustati u bilo kakv razgovor sa tobom.Kako ces ti ovo shvati kao tvoju pobjedu ili „moc tvoih dokaza“ to je tvoja stvar,Tvoju ulogu sam odavno shvatio,i samo je radi kako mislis da je najbolje,ja te u tome necu ometati ,ali niti argumentovano nesto protivu tvojeg misljenja pisati.u to ime budi pozdravlje i uzdravlje!
      Nikola ZEC

      1. “ U nas je čest tip čovjeka koji misli da je svađa akcija, a grubost isto što i energija, da naneti neprijatelju uvrede znači isto što i zadati mu udarac, da je svaka uzdržljivost u govoru slabost, a svaki pokušaj predviđanja-danguba; ukratko: da se tzv. životna borba sastoji od neprestanog i naizmjeničnog laveža i režanja“.

        Ivo Andrić u knjizi „Znakovi pored puta“ str.159.

        Nikada nijesam zelio da uputim bilo kome ružnu riječ. Želio sam da na ovom portalu pokrenem ljude da razmišljaju, da ovo mjesto ne postane pljuvaonica onih koji drugačije zamišljaju svoju budućnost, da spriječim neke ljude koje goni životinjski instikti grabljivice da postanu predvodnici drugih ljudi kojima glava služi samo za šišanje.
        Svojim postovima žellim da navedem ljude da razmišljaju, da shvate da njihovo mišljenje i način razmišljanja nije i jedini, jednom riječju želim da ih naučim toleranciji. Ako sam u tome barem malo uspio …
        Kako reče jednom jedan mislilac „Da bi budale i ludaci zavladali svijetom dovoljno je da pametni ljudi ne učine ništa“.
        Dragi Nikola nijesi ti toliko loš sagovornik!

  5. Peonta čitave priče jeste da se Crna Gora, bez neposrdnog izjašnjavanja građana, ugura u NATO. Na tome ruku pod ruku rade Prva i Druga familija.

  6. Hitler je konačno odbacio decembra 1943. go-dine:
    „Mi nikad ne smemo da dopustimo da na Balkanu jedan narod postane suviše moćan, narod koji ima osećaj političke misije i istorijske uloge. Up-ravo Srbi su taj narod. Oni su dokazali da imaju veliku državotvornu snagu, a i velike, ambiciozne ciljeve koji čak idu do Egejskog mora. Imam ozbiljne primedbe na to da takav narod u njihovim nastojanjima i ambicijama ja jos ohrabrim i podrzim

    Da li se danas od tog plana ista promijenilo,ni za jotu,mi smo tu gdje smo a nasi glavari svi do jednog podrzavaju plan Eu -NATO,uvjek ce biti onih za i protiv ,medjutim kapitulacijom Hitlerove Njemacke ulogu je preuzela Amerika i naravno sada NATO-pakt ,EU i Vatikan su na stanovistu koje su imali i 38 godine,gdje su nasi intelektualci ,nasi politicari su onamo gdje su i bili citavo vrijeme,egoizma i nepotizam od Proleteri svih zemalja ujedinite se do Srbi svih zemalja razjedinitese,i jedna i drugo utopija vlada ovim nasim prostorima evo skoro 80 godina.Nas nasa pamet sigurno nece spasiti nego ludost svjetskih mocnika da citav svijet stave pod jednu vladu.kako cemo tada reagovati kada ovaj kupleraj pocne da se raspada niko ne razmislja ,a da plan za bilo sta imamo pokazale su poplave u Crnoj Gori i Srbiji o spremnosto drzave i njenih institucija za bilo kakvo vanraedno stanje su jednostavno nesposobne.

  7. Tako je Jozef Gebels 15. februara iste godine doneo uputstva za dalje vođenje propagande, u ko- jima je posebno skretao pažnju na značaj pridobijanja za „opštu evropsku borbu protiv boljševizma i stvar nove Evrope“ upravo onih naroda prema kojima je, i propagandno i stvarno, do tada postupano kao sa nižim bićima. Gebels je zahtevao da se iz propagandnog arsenala izbaci predstava o bu-dućem
    novom poretku,
    na osnovu koje bi
    „pripadnici stranih naroda mogli da steknu utisak kao da nemačko vodstvo ima nameru da ih dovede u odnos trajne podjarmljenosti“?
    Tako je propaganda poručivala srpskom narodu da je cela Evropa ujedinjena „na život i smrt u borbi protiv boljševizma“ i da on treba da se obračuna sa „komunističkim izrodima“, a Srbima će tada biti omogućeno prilaženje novoj evropskoj zajednici koja će doneti
    „pozitivno stvaranje, sreću i blagostanje, pravo svakog pojedinca na rad i pravednu na

    Srbija je bila jedna od najslabijih tačaka bal-kanskog komunizma. Usled pretežno agrarnog karaktera ove zemlje (preko 80% seoskog stanovništva) komunizam je bio ograničen na usku industrijsku oblast i na Beograd, gde je Univerzitet bio glavno uporište Komunističke partije. Ja sam u srpskom seljaštvu video jednu od najjačih pozicija protiv boljševiziranja Balkana i kao osnovu za svoje buduće političke planove uzeo sam to da treba učiniti kraj dotadašnjoj nemačkoj politici sprovodenjem os-vete nad Srbijom. Valjalo je uvažiti da Srbi imaju ključni položaj na Balkanu i da se zbog toga mora izvršiti dalekosežna revizija nemačke politike u jugostočnom prostoru

    Nemački diplomata smatrao je da je, pre svega, trebalo podići ugled Milana Nedića, kako bi se srpski nacionalisti odvojili od Mihailovića, pa je
    prvi Nojbaherov potez bilo organizovanje posete predsednika srpske vlade Berlinu, septembra 1943. godine. O tome je napisao:
    „Nedić je krenuo u po- setu na koju je čekao još od 1941. godine, pun velikih nada u reviziju ne-mačke politike prema Srbiji. U ovim se nadama razočarao. Kibentrop je poz-vao mene i
    Benderà da prisustvujemo njegovom razgovoru sa
    Nedićem, tek onda kada su razgovori dospeli na siepi kolosek. Nedić je na hrabar i dosto- janstven način pokušao da govori o nepravdi koja je učinjena Srbima. Posta-vio je čitav niz zahteva da se ove nepravde isprave, kako bi se poboljšao po-ložaj Srba, a time da se ojača njegov položaj kao predsednika vlade. Nedićeve žalbe Ribentrop nije primio previše prijateljski i sa simpatijama. Nedić je osećao da ga Nemci zloupotrebljavaju. Kada je tražio reviziju priv-remenih granica Srbije – čisto srpski srezovi pripali su, povremeno čak pov-ređujući prirodne granice Hrvatskoj, a junačko groblje Srba, istorijsko poprište Kosovske bitke, pripalo je novoj Velikoj Albaniji – reakcija Ri-bentropa bila je žustra i on se razbesneo: ‘Ni Francuska u ovom trenutku neće uspeti u zahtevu za reviziju privremenih granica! Zato se o takvom srp- skom zahtevu za vreme rata ne može diskutovati’. Duboko uvređen, Nedić je posle toga odbio da potpiše tekst predloženog kominikea. Nije više bilo mo- guće da se razgovor nastavi. Neuspeh ovog susreta bio je potpun,

  8. Da li se sto promijenilo u istoriji Balkana,evo skoro jedan vijek ,mada i vise,nasi nikako da se opamete,Austro-Ugraska Njemacka evo sad EU i Nato pakt svima je isti cilj ,ali se i drze i istog plana i sprovode ga kao sto je to radio i zamislio Hitler.

    PREDGOVOR
    HERMAN NOJBAHER O DRUGOM SVETSKOM RATU U JUGOSLAVI

    Zatim su ga 12. maja 1945. vojne vlasti SAD pozvale na razgovor i in-ternirale u američki logor u gradu Kufstajnu. Od marta do aprila 1946. sve-dočio je na Nirnberškom procesu, a 29. juna 1946. američke vlasti poslale su ga u Beograd, kao svedoka na procesu generalu Dragoljubu Mihailoviću, koji je upravo bio u toku! To je, naravno, bio samo dobar izgovor da bude iz-ručen novim jugoslovenskim vlastima. Odmah po dolasku u Beograd sa-slušan je u vezi s generalom Mihailovićem, u Odeljenju za ratne zločince. Već u 10 sati uveče završio je u Centralnom zatvoru. Sredinom jula rečeno mu je da će se veoma brzo vratiti kući. Narednih šest i po godina provešće u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, a tek 16. maja 1951. Beogradski vojni sud potvrdio je presudu na 20 godina prisilnog rada. Kao osnova njegove krivice navedeno je da je, kao privrednik i diplomata ojačao ratni potencijal Trećeg rajha i da je pomagao nemačku armiju u borbi protiv NOVJ. U optužnici je, između ostalog, stajalo: „
    Nojbaher je bio specijalni izaslanik ministarstva spoljnih poslova fašističke Nemačke. Kao specijalni opunomoćenik Hitlera, najvećeg ratnog zločinca u istoriji, Nojbaher se složio sa svim planovima po-menutog zločinca u odnosu na porobljavanje Jugoslavije i na uništavanje i iskorenjivanje njenih naroda. Nojbaher je te planove i ostvario“.
    Osloboden je zbog bolesti i 21. novembra 1952. vratio se u Austriju. Zatim je radio kao građevinski preduzetnik u Salcburgu, a od 1954. do 1956. godine radio je u Etiopiji u službi cara Haile Selasija kao savetnik pri stva-ranju moderne državne uprave. Imao je funkciju savetnika i komesara u gradskoj upravi Adis Abebe a ironija istorije dovela gaje u kontakt sa onima koji su ga držali zatvorenog u Jugoslaviji:
    „Bilo je to 14. decembra 1955. u Adis Abebi. Raskošan prijem u sali carske palate. Prisutni su: prinčevi, najviši dostojanstvenici Etiopije, ambasadori stranih zemalja, visoki strani savetnici, mnogi nose bogate me-dalje i sjajne uniforme, elegancija na najvišem nivou etiopskih i evropskih dama, bogato ukrašeni lusteri. Jedino nedostaju predstavnici crkve. Vode se tihi, intimni razgovori. Odjednom je nastao tajac. Najviši dostojanstvenici krenuli su u svečanu salu kroz špalir etiopskih i inostranih predstavnika. Pro-lazeći, ljudi iz špalira duboko se klanjaju etiopskom caru i njegovom gostu, u čiju čast je i priređen ovaj veličanstveni prijem. Kad sam gostu bolje pogle-dao lice, zapljusnuo me je odjednom talas

    sećanja. Taj gost je bio maršal Ju- goslavije Tito. Poslednji put sam ga video pred mostom koji vodi iz Zemuna u Beograd. To je bilo 2

    jula 1942, kada sam krenuo na svoje dugo zatoče-ništvo. Pobednik je nosio raskošnu uniformu i prošao pored mene, poraženog u ratu čija odeća je nosila jasne tragove američke internacije u kojoj sam proveo preko godinu dana. Ovog puta je moja odeća odgovarala svečanom trenutku i bila je besprekorna. Čudni susreti! Najveći pesnik jeste život sam, život počinje – sutra „.

  9. Браво Андрија! Не треба ништа договарати на штету српског народа.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *