Iza paravana antifašizma na baterije krije se čisti fašizam
1 min read
Piše: Petar Drašković
U nas su i antifašisti, naročito režimski, potvrda obesmišljavanja realnosti, ali i pljuvanja na takve tekovine. Iza paravana antifašizma na baterije, golog titoističkog (moguća disleksija “golootočkog”), krije se čisti fašizam. Skrivanje pominjem opisno, jer on zjapi u oblicima nesagledivim razumu.
Samoproklamovane bakljonoše antifašizma, kao i njihovi prethodnici, nazivaju fašistima koga hoće i kako hoće, zavisno od potrebe i ćeifa, a teško kad od znanja i studioznog pristupa. A i zašto bi? Najlakše je komesarski presjeći i ne voditi intelektualne polemike. Svakako su te inteligencije, strani jezici, studije i doktorati završili u jamama i plamenovima. Sa tim se raskrstilo.
Tako im je i Mihailović fašista. A on, mučenik, samo jedna od tragičnih ličnosti prošlosti. Stradalnik za svoj narod koji je želio izbavljenje iz ratnog galimatijasa koji ga je zatekao, čemu je podredio sve što je imao. A ne bih mogao da tvrdim da nije i predosjećao šta nam se spremalo, sve do današnjeg dana.
Onim silnim savezničkim pilotima koje je spasio nisu dali ni da prismrde suđenju što su mu priredile bakljonoše, pa su o jadu zabavili Trumana da mu, post festum, dodijeli orden zbog “doprinosa konačnoj pobjedi Saveznika”. Čerčil je malo ranije snimao filmove o prvom gerilcu porobljene Evrope, prije nego što je sa Titom gustirao tompuse. I nije to ništa spektakularno, koliko ta upornost spašenih Amerikanaca da Draža dobije mjesto koje je zasluživao i koliko je jak utisak na njih ostavilo gostoprimstvo i pregalaštvo srpskog seljaka i ljudskost kojom je plijenio Draža sa svojim narodom.
Sigurno nije lako sabrati sve utiske jednom strancu koji, u njemu potpuno nepoznatim krajevima, vidi da neki gerilci ginu pod vatrom njemačke potjere kako bi vas odveli na sigurno ili kako se narod digao na mobu da sa volovima i pijucima ravna čitavo brdo za improvizovanu pistu koja im znači spas. Nije lako, kada ne znate da se radi o narodu podviga iz blata.
Zato i ne čude riječi veterana Miltona Frenda, jednog od spašenih avijatičara koji kaže: “Rizikovali su svoje živote da pomognu meni i stotinama savezničkih vojnika. Želim da odam poštu srpskom narodu što su nas spasili, brinuli se o nama i sačuvali nas od Njemaca. Ne mogu dovoljno da kažem “hvala” za sve što su učinili. U Americi sada žive hiljade i hiljade ljudi koji su potomci onih koje je Mihailović spasao”.
No, znao je Mihailović šta ga čeka i mislim da je grešnu dušu pravoslavnu, prije sudnjeg časa, odavno bio pripremio i oprostio svima jer, e u tom sam ubijeđen, “vatreni” nisu znali šta čine. Zato je smireno, na francuskom, čitao u ćeliji Stendalove izgubljene snove i prihvatio “svjetski vihor”, svjestan svih poraza. Ljudskih, prije svih drugih.
Dovoljno je reći da iza himne stoji fašista, čovjek, koji je bolesnika Benita, vrlo sličnog našim današnjim vođama nazvao genijem. Pogledajte donji snimak tog genija, pa zaključite o geniju i vrijednostima i stanju duha u Montenegru: https://youtu.be/iVryXdhWvNQ
Rat donese mnogo zla. Istoriju pišu pobednici, Draža se, nažalost, našao na drugoj strani.
I on je (a ljudski je) sanjao samo o vlasti. I izgubio pa se pogubio. Usput, činili jezive zločine. Ne treba pred tim zatvarati oči. Kako je pisao Dostojevski: Ni najsvetije ideje ne vrede jedne dečje suze…
A mnogo majki je prolilo reke suza. Zbog krvi koja je za njima nemilice tekla. A sve tobože zbog velikih ideja: Za kralja i otadžbinu…
Okolna sela Kolašina miran .Brzo će sendvič.
A sto vojvoda Mandic nije bio na parastos Cica Drazi ili neko drugi iz DF ?
Svaka ti čast Petre puna podrška.