Iz zapisa građanina nepokornog: O vladikama i vladaocu u metaforama

Piše: Milisav Popović

„Gora jeknu, breg se sruši jedan” – upokojio se u Gospodu mitropolit crnogorsko-primorski dr Amfilohije Radović, rodom iz Morače (1938 – 2020. godina).

„Nebesa se staše da oblače” – to vjerni narod pravoslavni, ne samo iz Crne Gore, oplakuje svog duhovnog vođu. „Na megdanu stoji Marko ledan” – to Joanikije Mićović, vladika budimljansko-nikšićki, rođen 1959. u Banjanima, stupa na mjesto mitropolita Amfilohija.

„Deli Musa pred njim mrtav skače” – to deli Milo, „predsjednik svih građana“, bijesan što mu stotine hiljada okupljenih u višemjesečnim crkvenim litijama pod motom „ne damo svetinje“, nisu dozvolili da za mitropolita vaspostavi anatemisanog raspopa Miraša Dedeića, odlazi u šumu.

Nepoznata je sudbina nečesovog Ranka Đonovića, koji je oglasio da će Mila u šumi da čeka. Da li je i u kojoj šumi nađen i uhvaćen?

Milo pravi „pitu“ od komita

Upamćen kao veleizdajnik, dezerter iz Vrhovnog savjeta odbrane u vrijeme napada NATO pakta na Crnu Goru i Srbiju, a sada kao zakleti protivnik ustoličenja mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru i s tim u vezi, protivnik dolaska patrijarha Srpske crkve Porfirija u Crnu Goru, Milo pravi svojevrsnu „pitu“ od novokomita, zarazniju i opasniju od samog kovida 19.

Čudne li podudarnosti – 19 NATO država je bombardovalo SRJ punih 78 dana, taman onoliko dana koliko su trajale protestne litije protiv Milovog zakona kojim je Srpskoj crkvi u Crnoj Gori predviđao – nišu!

„Tepsija“ za ovakvu Milovu rabotu je doktor profesor Draginja, koja se „prči” – pravi se važna što joj je majka Srpkinja, a protiv Srba i srpstva predvodi hajku i j… im „srpsku majku“.

„Kutlača“ mu je Veselin Veljović, prethodno direktor policije, a sada Milov savjetnik, upamćen po tajnom slanju batinaša „odozgo“ da u mračnom podrumu prebijaju predanika Aleksandra Pejanovića, nekadašnjeg bokserskog reprezentativca SFRJ, kojeg će kasnije policajac i da ubije. Veljović sada javno poziva na neposlušnost institucijama nove Vlade.

A „začin“ su mu „trule daske“, zaostale iz sudova namiguše Vesne – „kresni okom“ – koje sabotiraju gonjenje Milovih mafijaša.

„Sač“ za Milovu „pitu“ od komita čini njegov razvlaššćeni i rasprdekani DPS, koji nikako da preboli gubljenje 30-ogodišnje vlasti.

Iako, nažalost, više neshvaćena nego shvaćena od onih koji su je izglasali, nova Vlada dr Krivokapića mora smjeti i umjeti da blagovremeno zaustavi divljanje novokomita čiji su mozgovi do te mjere isprani da skaču na službena vozila, a onda se kao prosuti krompiri kotrljaju džadama, dovodeći u opasnost i sebe i druge. A što je najgore – prijete krvoprolićem među braćom kakvo su izazvali njima slični prije stotinu godina.

Po svom vjerolomstvu, kao i po pljački sopstvenog naroda, i kao dvostruki premijer, i kao dvostruki predsjednik deli Milo neodoljivo podsjeća na poturčenjaka Crnojević Stanka kojeg je zbog njegove pohlepe sultan protjerao u Anadoliju, pa mu se ni groba ne zna. A knjaz Nikola mu je udjenuo riječi koje bi Milu još bolje pristajale: „Ja se htjedoh nebu pripet`, pa grom sretoh u visine, više volim i ovako nego puzit` u nizine”.

Po svemu sudeći za dela Mila, kralja iz Rastoka, bilo bi mnogo bolje da je pao sa Careva mosta u suvo korito rijeke Zete, nego što je dočekao prezir i prokletstvo od strane sopstvenog naroda, a naročito prokletstvo od strane mitropolita Amfilohija, onog koji ga je davne 1998. godine blagoslovio na mjesto predsjednika Crne Gore, ne sluteći, kako će ne mnogo kasnije sa tugom priznati – da je blagoslovio Judu.

Pročitajte JOŠ:

Mitropolit