IN4S u Riju: Buđenje Srbije u četiri sjajne utakmice!

Sedmi dan takmičenja u Riju nije donio ništa novo kada su u pitanju nastupi srpskih sportista u pojedinačnoj konkurenciji. Strijelci nastavljaju sa neobjašnjivo lošim učinkom – daleko od medalje, i daleko od finala! Prvi nastup naših atletičara okončao se u tom duhu – Amela Terzić je u trci na 1.500 metara, ostala daleko iza plasmana u polufinale. I sve bi to ostalo tako, isto i bezbojno, i nepreoznatljivo – da nije bilo izuzetnih nastupa naših sportskih ekipa u košarci, odbojci i vaterpolu. Gledajući nastupe naših reprezentacija u ova tri sporta, možemo sa zadovoljstvom da konstatujemo da se Srbija – konačno, napokon, – probudila! Srbija igra svoju igru. Ona liči na sebe. Srbija pobjeđuje!

Odbojkašice

Najprije su odbojkašice juče nastavile svoj niz odličnih igara, dominacije nad protivnicima, i pobijedile Kinu, koja je u njihovoj sportskoj disciplini – vicešampion svijeta. Srbija je pobijedila 3 : 0 u setovima. Naše odbojkašice su djelovale nesavladivo. Igrale su tečno i maštovito, – jednom riječju, ostavile su utisak da im niko ne može ništa. Prepoznaje se onaj pobjednički ritam, i to što su one već, kolo prije kraja, obezbjedile ulazak u četvrtfinale – djeluje sasvim logično. Djeluje kao da im pripada. Zato su srpske odbojkašice trenutno lider našeg olimpijskog tima, i u svom nastupu nose autoritet onih koji se bore za najviši plasman, za medalju! A to nam je tako nedostajalo ovih dana.

Košarkašice

Ubjedljiv poraz od Amerikanki, od prije neki dan, nije toliko poljuljao sliku o mogućnostima naših košarkašica – koliko prethodni kiksevi protiv Španije i Kanade, kada su Dabovićke i drugarice, izgubile „već dobijene“ mečeve. Upravo je to unijelo nemir među navijače, i dovelo u pitanje njihovo pobjedničko nadahnuće na ovom turniru. Jer, znamo da znaju, vidjeli smo da umiju. One su, napokon, prvaci Evrope! Ali, takva dva poraza su djelovala deprimirajuće (pogotovo ono „ispuštanje iz ruku“ +18 protiv Kanade). Zato nas je ispunilo radošću jučerašnje „podizanje“ protiv Kine, u utakmici „biti ili ne biti“. U svijetlu te pobjede (na koju je bacio sjenku mali pad koncentracije pred kraj – kada su Kineskinje prepolovile naše ubjedljivo vođstvo) – sjetili smo se da su srpske košarkašice odigrale potpuno ravnopravno sa Španjolkama i Kanađankama, te da će duel sa bilo kim u četvrtfinalu – biti naša šansa za prolaz među četiri najbolje. U tom smislu je dobro, što nas čeka utakmica protiv Senegala, u kojoj imamo imperativ pobjede, u kojoj smo apsolutni favoriti, i u kojoj treba da se napijemo još malo, tako potrebnog pića – olimpijskih pobjeda!

Košarkaši

Za moj ukus – to je to! Najbolji nastup srpskih sportista na Olimpijskim igrama u Riju, – do sada! Lijepo, hrabro, sportski drsko i – uspješno! Srbija je parirala najboljem timu svijeta, i rezultatski, i taktički, i mentalno, i po ljepoti igre. Imali smo šut za trojku i za izjednačenje protiv drim-tima! Tom situacijom ne može da se pohvali puno košarkaških ekipa u istoriji ovog sporta. Znamo svi da je ova američka sportska pojava do sada znala i da izgubi, i da su, tu prije neki dan, Australijanci odigrali jedan, koliko-toliko ravnopravan meč sa njima… ali ja ne pamtim, da ih je neko ovako „stizao“. Svi dueli van-američkih zemalja protiv drim-tima, koji su završeni porazom Amerikanaca ili su bili ravnopravni, odigrali su se  po principu da njihov protivnik povede ili nastupi maksimalno, a onda Ameri tope njihovu prednost, dok ih ne progutaju. Sinoć, naprotiv, bilo je obrnuto. Već na početku NBA-zvijezde su demonstrirale silu, da bi tokom meča Srbi preokrenuli atmosferu u dvorani, i rezultatski i ljepotom igre, pa se u jednom momentu nije znalo ko je tu pravi drim-tim!?

Zbog svega ovoga gore rečenog, potpuno je nebitan krajnji rezultat meča. On je bio nebitan i prije same utakmice, jer tehnički gledano, ovaj duel nije ništa mogao rezultatski da riješi. Ali sada je pitanje rezultata palo u drugi plan – u odnosu na igru Srbije, koja je bila pobjednička, i koja nam je tako trebala. I našim košarkašima, i cijelom našem olimpijskom timu. Kao da je duh Novaka Đokovića, koji se one noći izgubio sa teniskog terena i donio mnogo suza Srbima, sada ušao među Đorđevićeve izabranike, i učinio da srpski sportisti opet liče na sebe. Da liče na najbolje na svijetu. Da to i budu! Sinoćnjom igrom, srpski košarkaši su anulirali utisak iz utakmica protiv Australije i Francuske, gdje su izgubili u nesigurnim završnicama. Tom igrom, vratili su u svoj nastup, ukus pobjednika. Otuda će i njima dobro doći, još jedan meč „biti ili ne biti“ protiv Kineza, – koji, ako bude kako se nadamo, i kako je jedino logično – naše momke vodi u četvrtfinale, i vodi ih sa krajnje pozitivnim mentalitetom!

Vaterpolo

I onda su košarkaši izašli iz sale i otišli na tribine bazena, gdje su srpski vaterpolisti igrali na „sve ili ništa“ protiv Australije. Otišli, i ponijeli sa sobom taj „Novakov duh“. Košarkaši su bodrili vaterpoliste u njihovoj borbi – ne toliko sa solidnim Australijancima, koliko u njihovoj borbi sa samim sobom. Dugo su se „delfini“ mučili sinoć… pogađali prečke, stative… promašivali čiste „zicere“ (čak i jedan peterac)… i primali tako naivne golove, da je sve mnogo ličilo na konačnu propast. Ličilo je na propast upravo zbog toga što se vidjelo da problem nije u protivniku, niti u njegovoj nesavladivosti… koliko u glavama Prlainovića i drugova. Do kraja treće četvrtine, visili smo nad ivicom ambisa, -jedan primljeni gol je dijelio od ispadanja sa olimpijskog turnira – svjetske i evropske šampione. Sve je ličilo na onaj tragični duel Đokovića i Del Potra.

I baš tada, nošeni podrškom sjajnih košarkaša, koji su tako demonstrirali sjajnu atmosferu u našoj olimpijskoj ekipi u Riju – Filipović i Prlainović, oni koji su najiskusniji i najodgovorniji, preuzimaju rizik na sebe, i pogađaju! Pogađaju za pobjedu! Za prolaz u četvrtfinale! Za neku novu, pobjedničku Srbiju u Rio de Žaneiru!

SRBIJA!