Hronologija NATO zločina: Na današnji dan pognuo komandir Vidomir Šalipur- „Munja”
1 min read
Na današnji dan, 1999. godine je bio je najtragičniji dan od početka agresije. U toku dana poginulo je 14, a ranjeno 30 pripadnika naše vojske.
Uništena su četiri tenka T-55, jedan oklopni transporter BRDM-2, jedan protivavionski top 30/2 mm „praga“, jedna autocisterna sa gorivom, jedno motorno vozilo „puh“ i jedno motorno vozilo „pincgauer“.
Takođe, prilikom obračuna sa teroristima, poginuo je junak novog doba Vidomir Šalipur- „Munja”. Komadant policijske jedinice ,,Munje”.
8. aprila 1999. godine, u zasedi, poginuo je Vidomir Šalipur Munja, legendarni komandir PJP iz Peći.
Večna mu slava! pic.twitter.com/TkINfugpe4
— Bogdan Zimonjić (@bogdan_zimonjic) April 8, 2022
Njegova glava je ucenjena na pola miliona (tadašnjih) nemačkih maraka. Šalipur je bio strah i trepet za teroriste, opevan u mnogim pesmama uz gusle.
Ratni dani
Jedinica „Munje“, gde je Vidomir bio komandant imala je zadatak da šitii civile u rejonu Peći, od albanskih terorista, koje su zbog blizine granice često upadale na Metohiju i tako ubijale Srbe i nealbance… pljačkale, palile srpsku imovinu i pravoslavne svetinje.
Tako da je Vidomir Šalipur od početka 1998. godine pa do svoje pogibije učestvovao u svim akcijama svoje herojske jedinice „Munje“. U jednoj akciji čišćenja albanskih terorističkih bandi bio je ranjen u rejonu Drenovca, kod manstira Visoki Dečani. I pored toga što je ranjen on nije ostavljao svoju pušku, već je nastavio borbu.
U selu Prilep, nedalego grada Peći, šiptarski teroristi iz tzv. OVK su počeli da prave utvrđenja i mitraljeska gnezda, pa su pripadnici „Munja“ poslati da to unište. Tako je i bilo. Posle višečasovnih žestokih borbi „Munje“ su probile liniju i razbile albanske terorističke snage.
Šalipur je učestvovao još u oslobađanju Lođa, kada su albanski teroristi unakazili telo njegovih kolega: Srđana Perovića i Mile Rajkovića. Od njegovog imena su albanske vođe drhtale.
Ostaće upamćen kao pravi junak, koji je uvek išao prvi u akciju ispred svojih boraca. Nije se plašio smrti, niti se povlačio, čak i kada je ranjavan. Albanske vlasti su čak raspisale nagradu za njegovu glavu od 500.000 nemačkih maraka, jer je bio strah i trepet za šiptarske kriminalce.
Ostavio je iza sebe ženu i dva sina. Poginuo je na borbenom zadatku dok je njegova supruga bila u poodmakloj trudnoći sa drugim detetom.
U svim svojim teškoćama i uz velike gubitke Srbi su imali jako duh. Snimak kako ih protivnici slušaju dok im pričaju viceve na njihov račun preko Motorole.
1999.godine, naši heroji na braniku otadžbine u pauzi od #NATO bombi , zabavljaju teroriste pričajući im viceve preko motorole. Poslušajte.? pic.twitter.com/LtNL47li46
— Filip Fićović 1244 (@FicovicFilip) June 18, 2020
… Mir mu i spokoj na nebeske livade, slava mu!
Poviše ih je bilo, Šalipura … Onda.
Sve ih znam, ali ovo nije ni vrijeme, ni mjesto, neprilično bi bilo.
Ima kad …
Tuga me … Svi oni najbolji, ka i uvijek, prvi ode, Bogu mili, najmiliji!
Nema Srđe Zlopogleđe, majka je rodila junaka, nema kučkoga bana, Milačića, sudruga mi i brata, nema …
Ni Šalipura nema, u san im i danas dolazi Arnautima! Budi ih, pa onda oni potrkuju na ćenefu, ne stizali, okašnjeli ga majci, ka i što hoće …
Jer … samo što nije! Vrijeme bliži …
Ali tako – ali nikako!
Šale brate, večna Ti slava i mir.
Srdjan PEROVIC I HEROJ I JUNAK ko god moze nek procita kako proslavio SVAKOG KO PEROVICA prezime nosi. DOSTOJAN I MILOSA I LAZARA I SVIH KOJI ZIVELI VEKOVIMA NA PUTU LAZARA I MILOSA …
Neka mu je vječni mir i spokoj!!!!
Svaka cast za urednistvo i portal sto ste se setili ovog junaka,posten i hrabar,vecna mu slava,pocivaj u miru junace.