Hitler je poražen, fašizam, nažalost, nije

Piše: Jovan Lakićević

Prije tri godine objavio sam tekst na ovom Portalu, pod naslovom „Nacizam ponovo jaše Evropom“! U njemu sam rekao da je u maju 45. poražen Hitler, ali da nacizam ni slučajno nije! Da živimo u (ne)vremenu u kome nacizam , koji je dugo tinjao u Evropi, i ne samo u njoj, poslednjih godina doživljava gotovo neshvatljivo povampirenje!
Mi smo u svakodnevnom žargonu već svikli da izjednačavamo fašizam i nacizam, mada razlika nije samo terminološka. Fašizam je karakterističan za Musolinijevu Italiju i Frankovu Španiju, a njegov sledbenik nacizam, sa pojavom Hitlera, je i kao zločinačka ideologija i kao praksa, sudeći po tragičnim posledicama, njegova mnogo opasnija varijanta! Zasnovana je, krajnje uprošćeno rečeno, na ambiciji ideologa , da svi narodi koji nemaju „arijevske korijene“ treba da nestanu sa lica zemlje. Za početak, Jevreji, Cigani, Srbi i sve pravoslavne nacije treba da budu, ili pokorene, ili istrijebljene!
Vidjeli smo kako je taj eksperiment tekao u Drugom velikom ratu i kako je (privremeno) završio.
Uzgred, španski fašizam, pod vođstvom generala Franka, uz pomoć Musolinija, Hitlera i Vatikana, nikad nije ni poražen – F.Franko je vladao od 1938. do 1973. godine!
Pisao sam o povratku nacizma na široka vrata povodom događaja u Ukrajini i okolo nje i da iznova, kao neonacizam, buja na više kontinenata. Iz već spomenutog teksta ponoviću samo jednu karakterističnu rečenicu druga Adolfa, iz njegove autobiografije „Moja borba“, zapisanu 38. godine:
„Nama ne treba evropska Njemačka, nama je potrebna – njemačka Evropa“!
Drug Adolf Hitler, nacional-socijalista, bi se do prije nekoliko godina, veoma obradovao tzv Ezropskoj uniji, kao svojoj nesuđenoj tvorevini. U njoj su se našle sve njegove marionete i trabanti od 1941. godine, uz dodatak nekoliko manje važnih, pridruženih članova, Kipar, Grčka…
Danas, kad je Unija u nezaustavljivom strmoglavu, ne bi mu bilo pravo.
Hitler je, inače, strugnuo iz Berlina, zajedno sa Evom, znatno prije Dana pobjede, najprije avionom, pa podmornicom, sve do njemu , a i mnogim nacistima, Paveliću, recimo, prijateljske Argentine, gdje je živio kako „pravednik“, u miru i spokoju, odakle se uputio u Pakao tek 1962. godine!
U vrijeme Hitlerove bježanije, njegov ispražnjen bunker branili su od pobjedničke Sovjetske armade, njemu vjerni – francuski nacisti!
Možda je prilika da postavim pitanje: Zašto su jedni Jevreji u Drugom velikom ratu, masovno likvidirali druge Jevreje i ko su tu bili Semiti, Sefardi, ( srpska braća od rodonačelnika Noja) a ko Aškenazi, odnosno pridruženi Jevreji – Hazari. Najnovija saznanja svjedoče o tome da su i Hitler i Borman, kao i ostala njihova družina, bili, gotovo odreda – Jevreji! Izuzetak je jedino Jozef Gebels, koji je bio Cincar, sunarodnik manje poznatih, Nikole Pašića i Koče Popovića!
I, kad se već govori o fašizmu i nacizmu i njihovom povampirenju, da još jednom podsjetimo , kako su SAD postale 4. Rajh. Kad je još krajem 44. godine postalo jasno da se Hitler neće vojnički održati, u Sad su, zajedno sa dr Vizentalom, poznatom po vivo eksperimentima, u „demokratske“ SAD stiglo, ne 40, ili 400, već 4 hiljade vrhunskih Hitlerovih obavještajnih nacističkih obavještajnih i kontraobavještajnih stručnjaka, koji su osnovali sve američke odgovarajuće službe! Danas ih je čak – 18!
I, da dodam, Hitlerovi kadrovi su tvorci Maršalovog plana, koji je od poražene Njemačke za 10 godina napravio evropsku ekonomsku velesilu! Danas je ona na putu, zahvaljujući povoljnim geopolitičkim okolnostima, iznova postane negdašnja moćna oružana sila. Dovoljno je sjetititi se njihove friške ambicije, da u vojni projektovani budžet predvide za naoružanje i vojnu opremu, sumu od 800 milijardi evra!!( Druže Adolfe, ne očajavaj prije vremena!)
Ne bih ovom prilikom da pominjem kršenje njemačkog Ustava, kada su na Srbiju, po ko zna koji put, u poslednjih sto godina, sladostrasno poslali svoje bombardere! Na Srbiju prije 26 godina!
No, da se vratim na ovovremenske prilike. Sve ono što se dešavalo u Ukrajini, ili vezano sa njom, nesumnjivo svjedoči o nesumnjivom povampirenju neonacizma. Ukrajinskih 500 hiljada Hazara, još prije Majdana, preuzeli su uz pomoć svojih sunarodnika, neonacista iz Evrope i SAD sve važnije državne i vojničke funkcije, da bi prpremili, po planu paravojne američke Korporacije RAND zlosrećnu Ukrajinu, da u isplaniranom napadu bude „bojno koplje u srce Rusije“ (Z. Bžežinski)
Sve su prilike da se bojno koplje u startu istupilo i da od predviđenog plana o opkoljavanju Ruske Federacije i razbijanju uz pomoć 28 hiljada sankcija (!) neće biti ništa! Ukrajina je, odavno, postala „kolateralna šteta“.
No, to nikako ne znači da će neonacizam, ili, kako mu mi neuviđavno tepamo, fašizam, biti definitivno i neopozivo poražen.
Valja se u ovim danima sjetiti i vremena kad se sovjetska zastava razvila na Rajhstagu, 1. maja 1945. godine, da su Čerčil i Ruzvelt pokušali da naprave plan napada na Sovjetski Savez (?!), ali ih je u tome iznenadna smrt Ruzvelta spriječila!
Vrijeme je da konačno shvatimo da nacizam/fašizam, ni slučajno nije poražen i da se prema tome, i u ovim vremenima ponašamo, kao jedini narod koji se otpočetka, zajedno sa našom ruskom braćom borio, a i danas se bori protiv ovoga savremenog najvećeg zla Planete!
Nećete mi, valjda, reći da je fašizam/nacizam u našoj susjednoj Hrvatskoj pobijeđen. Pa on, od nestanka A. Pavelića nikad nije bio življi nego u potonjih trideset godina!
Zbog svega toga bih predložio da se 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom, proslavlja kao Dan pobjede nad Hitlerom, uz zavjetnu obavezu svih iskrenih protivnika nacifažizma da ćemo se sa ovim, nesumnjivo najvećim zlom Planete , tek i definitivno – obračunati!