Haški tribunal ili otrovani sud
1 min read
Piše: Čedomir Antić
Haški sud je poslednji put presudio u sadašnjem obliku. U izvjesnom, poetskom smislu, ova presuda zaokružila je rad suda i moralno ga usmrtila.
Osnovan s velikim nadama i namjerama, u jednom svijetu koji se činio zaokružen i spreman za „kraj istorije“ postao je ubrzo ono što su željeli najgori i najneiskreniji među njegovim osnivačima: oruđe nekoliko zapadnih sila s jednokratnom upotrebom.
Jugoslovenske narode nije pomirio. Pravdu nije donio. Oštećeni se žale na činjenicu da je osuđeno na stotine, a poginulo više od stotinu hiljada ljudi. Haška pravda, uostalom, nije donijela ono što su ranije donosile pobjede u ratu osvetu, plijen i uništenje poraženih. Ako je neko pobijedio u jugoslovenskim građanskim ratovima, to su onda bile SAD i saveznici. Koliko god nepravedne prema srpskom narodu, vođe SAD ne sanjaju drvo sa sabljama umjesto lišća, niti hodžu kako pjeva s Ajfelovog tornja – snove mnogih, od bega Osmana do Alije Izetbegovića.
Ne priviđa im se ni zemlja „čista kao u Zvonimirovo vrijeme“ niti pjevaju „gradiškim mesarima“. Ne kunu se u miroljubive namjere u prošlosti, a kliču nekakvim nacističkim slugama koje “Drinu vodu pregaziše i Srbiju popališe“.
Haške sudije trebalo je, očigledno je to danas, da uspostave nekakvu ravnotežu, sličnu razmjeri naoružanja armija SR Jugoslavije, Hrvatske, muslimansko-hrvatske federacije i Republike Srpske. Trebalo je vremena, ali su to i učinili. Valjalo je i da naprave presedan s međunarodnim suđenjima šefovima “otpadničkih država“. Da li su u Vašingtonu danas zadovoljni? Možda bi i bili da se pred jednim ovakvim sudom do danas našao i Putin ili makar ajatolah Hamnei. Vrijeme se promijenilo. SAD su izgubile mnoge ratove, među njima i neke u kojima nisu učestvovale. Kraj rada Haškog suda zato dolazi kao dvadesetogodišnjica mature nekome ko je kratko vrijeme ranije izgubio posao i propio se… Kao podsjećanje na činjenicu da je mogao poći drugačijim i boljim putem.
Haške sudije osudile su šestoricu političara i generala bosanskih Hrvata na više od jednog stoljeća robije. Za ove ljude koji su već proveli godine u zatvoru, ova presuda nije mogla značiti mnogo u smislu odsluženja kazne. Recimo, general Slobodan Praljak proveo je u pritvoru trinaest godina. Prema pravilima tribunala, mogao je izaći na slobodu posle dvije trećine kazne provedene u pritvorskoj jedninici dakle već tokom sledeće godine. Ipak, Praljak je posle izricanja konačne presude rekao sudijama da nije zločinac i da odbacuje njihovu presudu. Teatralno, ali smjelo i s velikom dozom dostojanstva i tragike u gestu, Praljak je potom podigao nekakvu posudicu i popio otrov. Uskoro je umro.
Praljakova smrt zasjenila je izrečenu presudu. Kao i svaki teški, bratoubilački građanski rat, i ovaj ima samo žrtve. One koje su zaboravljene, pa makar sud u službi imperije čiji zločinci u jugoslovenskim ratovima nikada neće biti kažnjeni izrekao presudu onima koji su ih ubili ili mrcvarili. Ali i jednog generala čiji su vojnici ubijali civile i mučili zatvorenike koji su skapavali od batina, vrućine i žedni pili sopstveni urin… Praljaka, koji ne želi ni slobodu pod žigom srama presude, pa radije bira smrt.
Buduće generacije koje će se mrzjeti i kojima će sud (koji, što bi rekao mostarski profesor i hrvatski nacionalista Nino Raspudić, vode “ishlapjele spodobe) biti samo argument za mržnju i opravdanje svakog mogućeg, možda i težeg osvetničkog zločina… Ostaje i činjenica da posle četvrt vijeka postojanja ovog suda niko nije ništa naučio. Srbe su grdili što nisu prihvatili da dva miliona njihovih sunarodnika postanu manjina bez prava, ocrnjeni kao najgori od onih čiji su preci Hitlera zvali „tečo“, a Ćesara „babo“.
Podržavali su, međutim, hermetičnu skupinu alpskih Slovena koja je bila spremna da zaustavi kretanje galaksije Mlečni put zbog strateške morske pučine na Piranskom u kojoj kažu da obitavaju velika jata riba. Hrvatska je u ratovima zahvaljujući zaštiti SAD, SR Njemačke i Svete stolice pobijedila.
Entitet u BiH nije dobila zašto što je Tuđman želio cijelu Federaciju BiH i dobio je obećanje da će je integrisati i konfederalnim vezama povezati. Izgubila je dvije opštine u Posavini da bi dobila polovinu Bosanske Krajine. Za zločine nad Srbima Hrvati praktično nisu osuđivani. Međutim, Haški tribunal im je presudom šestorki i posebno njenim dijelom prema kome je hrvatska vlada na čelu sa Tuđmanom povela „zajednički zločinački poduhvat radi stvaranja Velike Hrvatske“, što u slučaju Srbije nije presuđeno, pokazao prije svega da nisu bili subjekt već objekt u ratovima. Bili su pion i treba da budu toga svjesni i srećni sa svim onim što su dobili.
Vidimo, međutim, da nisu srećni i da su njihove reakcije oštre i radikalne. Samo što su njihovi argumenti pomalo buđavi Srbi ih iznose već dvije decenije.
Nije riješio ni jedno pitanje , ni jedan problem među narodima. Mada je pitanje dali im je to iuopšte bio cilj
Sredstvo prisile i pritiska nad Srbima i narodom nasim.evo sada i nad Hrvatima.interesantan je datum 29 novembar dan Republike jugoslavije,slucajno izabran,sigurno nije.poruka “mi smo vas stvorili ,i mi vas mozemo unistiti kad pozelimo.poruka Hrvatima u Bih ,jednaka onoj kada su ih prisilili da se ujedine sa muslimanima protiv Srba.
treba bit samo uporan i istrajan,i Bi H kava je dans treba unistit i razdvoiti,pa neka svjetska kamrila radi na muslimanskom fundamentalizmu,prijed svega USA ,ali i Engleska i dijelom Fransuska.
Siriski rat ih je iz tog predjela protjerao a borave tamo od 1856 godine,sada se Turska Sirija i Iran predvodjenoi Rusijom pitaju u tom regionu,da li se mi mozemo oslobodti tih dusebriznoika ovdje kod nas,mozda i mozemo ,jedino nas manje ima a prostor je dosta skucen,medjutim ako bi htjeli mogli bi nesto slicno napravit,smetnja tom planu je Izetbegovic kojega treba politicki izbjegavti,bez obzira na njegove povike,slabo se vise cuje,tu drzavu ovakva kakva jeste je tesko odrzati,cak i Eu nije vise na tom stanovistu,jer muslimanski fundamentalizam kojega u Bosni itekako ima a i sire nije vise podrzavan ni od same Turske,iako ga josuvjek bar verbalno podrzavaju.
problemi sa kojima se Eu suocava su vidljivi ,iako niko zvanicno ne govri o promjeni granica,ali to stalno stoji u vazduhu,i trebalo bi da se muslimanski entitet u Bi H dobro promijeni pa da Bosna i hercegovina opstane kao neki vjestacki provizorijum od drzave.
Treba bit istrajan na politici ujedinjenja i pomirenja,cak i jedna Njemcka koja je do ovih izbora bila preko 70% ljevicarska sadase promijenila i postala 55% desnicarska,i kao stvari stooje tesko da ce se to ponov vratit na stanje pred ove izbore za skoro.
SFRJ ili kako kazu balkan je u rukama mafije i islamskih fundamentalista,kome to moze da ide u prilog,zabrinutos u Eu je jos oko zemalja nekadasnje Istocnog bloka,pojavljuju se novi igraci na tlu Eu Kina Rusija sjutra Tursk i Iran,a Evropa stri i stnovnistvo se smanuje.Njemackoj treba 300 000 ljudi zena da se uposle u sluzbe za stranje o ostarelom i bolesnom stnovnistvu,sve su to pokazatelji da je Eu dosta nemocna i placa ceh Mastriha iz 1992 goine kad su drzave Eu svoju vlast 80% prebacile na Brisel,koji je ne demokartaski nego zastupnik bogatih oligarha,koji kroje sudbinu ovog dijela svijeta,jednako ako i u USA.
Kako mogu pojedine clanice ili sve uopste da se suprostave jednoj takvoj birokratiji koja ima 80% vlasti u svojim rukama,ne mogu nikakao,sada su to na karju i Njemci ukapirali,ali sada je vec kasno.
U takvim uslovima ili u jednoj takvoj Eu nemamo sto traziti,ali mi ionako za skoro necemo tamo,jedino da se to malo bolje rasvijetli u glavam naroda politicarima je to jasno itekako,neki su zadovoljni drugi nijesu ,misle kada smo u Eu npredstanuce sve muke?
Za pocetak izbrisati granice izmedju Crne Gore i republike Srpske i Srbije,pa iza toga potepeno radit na ujedinjenu i uspostavljanu nove drzve,montengro je ionako mertav,jer svaki naredni izbori su samo kupovanje glasova i sminkanje mrca koji je odavno umro!