,,Glas Crnogorca“ 1891: Kud se đede u Cetinje, dom srpskijeh sokolova? Bože blagi, Bože silni, kakva su ovo čuda nova?
1 min read
Cetinje i Lovćen, stara razglednica
Kud se đede u Cetinje, dom srpskijeh sokolova? Bože blagi, Bože silni, kakva su ovo čuda nova? Gle! Snijeg je silni pao, kakva i još bilo nije. Pa eto nam gordi Lovćen i Cetinje naše krije, stihovi su koje je objavio cetinjski list ,,Glas Crnogorca“ 12. januara 1891. godine.
Kamo ono srpsko stjenje je rodoljubiva i vizionarska pjesma koju je napisao srpski pjesnik Radoje Roganović Crnogorac, rodom iz Cuca.
Kamo ono srpsko stjenje?
Kamo ono srpsko stjenje,
Što ga mili Branko poje?
Kamo oni gordi Lovćen,
Nad sinjijem morem što je?
Kud se đede u Cetinje,
Dom srpskijeh sokolova?
Bože blagi, Bože silni,
Kakva s’ ovo čuda nova?
Gle! Snijeg je silni pao,
Kakva i još bilo nije,
Pa eto nam gordi Loćen,
I Cetinje naše krije!
Skrio ih je silni snijeg,
Ka’ što oblak nebo skriva,
Pa se ne zna đe Cetinje,
I đe Lovćen sad počiva!
Bože mili, Bože dragi,
Izbavi nas čuda ovog,
I brzo nam Bože dadni,
Ti vremena ljepšeg, novog!
Radoje Crnogorac rodio se godine 1851. u Lješanskoj Nahiji, u selu Progonoviće.
Starinom je iz Trnjina, u Cucama, gdje su se još za vrijeme vladike Danila održale dvije znamenite bitke, i to god. 1706. i 1716. oko kule kneza Rogana, kojeg je veliki srpski besmrtni pjesnik vladika Petar II ovjekovječio u Gorskom Vijencu, a čiji je Radoje potomak.
* Prvi broj ,,Glasa Crnogorca“ je štampan na Cetinju 21. aprila 1873, a poslednji 20. decembra 1915. godine. Ponovno je počeo izlaziti juna 1917. u Francuskoj, a u Italiji je 1922. štampan poslednji, 95. broj. Ukupno je izašlo 2374 brojeva.
Pročitajte još:
Cuce,Cuce zorni kraju,po Srpstvu tebe znaju.
Montenegrini (ustaše) ponovo na aparatima!
Oni su rode, kao i svako nedonošče. Vitalni organi su im nezreli, održavju se u Vatikansko -masonskom inkubatoru sačinjenom na Kaptolu.