Feljton, 140 godina od rođenja patrijarha SPC dr Gavrila Dožića: Vodio Srbe u vrijeme velikih iskušenja (15)!

Piše: Miljan Stanišić

PATRIJARH GAVRILO U VRIJEME APRILSKOG RATA

Za vrijeme nacističkog bombardovanja Beograda patrijarh Gavrilo Dožić se nalazio u zgradi Patrijaršije, koju je napustio poslije prvog naleta aviona bombardera 6. juna i odlazi za Rakovicu. Odatle oko ponoći otputovao je za Oplenac, gdje je držao konferenciju sa sveštenstvom, a odatle za odlazi za Kragujevac i Valjevo, gdje je imao sastanke sa nekim čelnicima iz vlasti i stranim poslanicima.

Put ga je potom vodio u manastir Žiču gdje se sastao sa episkopom Nikolajem. Narednog dana je u Kosjeriću imao zakazani sastanak sa predsjednikom Vlade Dušanom Simovićem. Na sjednici Vlade u Koviljači 8. aprila donesena je odluka da kralj Petar i patrijarh Gavrilo treba da se prebace za manastir Ostrog. Patrijarh je otputovao za manastir Ostrog i tamo stigao 10. aprila. (Radmila Radić, n.dj., str. 355)

Tadašnji manastirski đak Špiro Kažić, kasnije arhimandrit Serafim, svjedoči da je patrijarh Gavrilo boravio u Gornjem manastiru Ostrog i da je bio vidno zabrinut i neraspoložen, a bio je škrt na riječima. Kašić opisuje i dolazak kralja Petra u Gornji manastir Ostrog: „Uđu sva trojica u crkvu, poklone se pred svetiteljem, prekrste, poljube sveca i stavljaju novčani prilog.

Prije mladić pa onda njih dvojica oficira. Tada se upitaše sa o. Gerasimom, i čujem iz razgovora i objašnjenja u crkvi gde mladića oslovljavaju Vaše Veličanstvo. Tada sam saznao da je to kralj Petar“. On navodi da je kralj Petar u spomenici Gornjega manastira zapisao „Sveti Vasilije, u ovim teškim danima pomozi mojoj junačkoj vojsci i mome ljubljenom narodu (13. aprila 1941. Petar)“.

On ističe i što je patrijarh Gavrilo zapisao u Spomenici: „Molim se Svemogućem i Svemilostivom Tvorcu Bogu da molitvama Sv. Vasilija Ostroškog Čudotvorca i svih Božjih ugodnika izbavi naš teško iskušavani Srpski Narod od patnja i muka i da mu podari mir i blagostanje (V. Ponedeonik 1941. god. Man. Ostrog AEM Patrijarh Srpski Gavrilo)“.

Dalje se svjedoči kako su trojica oficira pošla kod patrijarha da mu prenesu kraljevu ponudu da ih čeka avion da idu iz zemlje: „Jedan od njih trojice se odvoji i vojničkim korakom pođe prema patrijarhu, dođe blizu njega i pozdravi ga vojničkim pozdravom. Tada mu reče glasno da čuju i ona dvojica i ja u šupi: ‘Vaša svetosti, imate avion na raspoloženje na Kapinom polju, za bjegstvo u inostranstvo ako hoćete’ „. Patrijarh je na tu ponudu odgovorio:

„Djeco moja, vi koji ste krenuli, ajte i neka vam je srećan put. A ja ostajem sa mojim narodom, pa što bude njemu neka bude i meni“ : „Tada mu suze iz očiju polećeše niz prosjedu bradu. A njih trojica kao okamenjeni, ni riječi više ne progovoriše, već ga pozdraviše vojničkim pozdravom, poljube ga u ruku, okrenu se od njega i odu natrag svojim putem“. (Arhimandrit Serafim Kašić, Uspomene (1939-1942), priredio i predgovor napisao: Predrag Vukić, Manastir Ostrog, 2013, str. 14-18)aprila patrijarh Gavrilo se nalazio u Donjem manastiru Ostrog, gdje je i zanoćio. U zoru dok je patrijarh spavao upala je u manastir njemačka jedinica, odvalivši zaključana vrata, potom su naredili patrijarhu da se što prije obuče i spremi, pa su ga pod stražom izveli napolje. Tako su postupili i sa arhimandritom Leontijem i sa ostalima.

Potom su opljačkali sve vrijedne stvari, u čemu je prednjačio Hrvat, doskorašnji visoki oficir Jugoslovenske kraljevske vojske, koji je prišao Njemcima. Zatim su se motornim vozilom trojica Njemaca uputila u Gornji manastir, kako bi i tu nastavili pljačku. Kada su uzeli sve što su smatrali vrijednim, zatražili su da im se otvori crkva gdje se nalazi svetitelj. Kada u došli do ćivota zatražili su od igumana da im ga otvori:

„Kad isti viđeše otvoren kovčeg i svetitelja gdje u njemu počiva, stadoše u stavu mirno i svojim fašističkim pozdravom pozdraviše svetitelja. Tako malo postadoše i sa velikim čuđenjem i radoznalošću priđu bliže svetitelju i posmatrahu ga, bez da što diraju rukama“.

Kako im se dopala panagija na svetitelju, posmatrali su je zagonetno, računajući da je ona od starina i da time ima veću vrijednost, što je iguman prozreo da hoće da je uzmu, pa im je rekao da je ona novije izrade. Oni su potom izašli ne uzimajući više ništa. (Arhimandrit Serafim Kašić, Uspomene, str. 18, 19)

Pročitajte JOŠ:

Feljton, 140 godina od rođenja patrijarha SPC dr Gavrila Dožića; Vodio Srbe u vrijeme velikih iuskušenja (13)!