Eksponenti u partijama sa ekstremnim nacionalističkim djelovanjem prema svemu što ima predznak srpski guraju Crnu Goru u još veće podjele

Piše: Jovo Pejović, potpredsjednik DNP

U državi u kojoj se duša lako kupuje i jeftino prodaje i u kojoj su ljudi bez kičme i morala preplavili političku scenu, sve je teže pronaći ljude koji nijesu poklekli pred lažnim mesijama, lažnim čuvarima države i samoproklamovanim herojima. Oni koji su izabrali da budu svoji to su skupo platili i plaćaju. Crna Gora je prepuna prostaka i nevaspitanih političara koji su preplavili političku scenu. Međutim, najviše je među njima onih koji sjede na dvije stolice, a koji zamajavaju javnost o svojoj navodnoj principijelnosti. Zato je put do velikih promjena đavolski težak, a ponekad pomislim i nemoguć. U ovom pokvarenom svijetu u kome političari promovišu pakost i mržnju koja nadilazi sve moralne vrijednosti, najgore prolaze časni i principijelni. Nije toliko teško ni kada te prevare ni kada te izdaju.

Teško je što nakon toga više nikome ne možeš da vjeruješ. Ipak, najteže je kada političari pomisle da u Crnoj Gori žive neznaveni ljudi, kod kojih mogu proći sve njihove prevare i laži. Na prstima jedne ruke mogu se nabrojati političari od lokalnog do državnog nivoa koji su za sve promašaje i poraze spremni osuditi sebe i koji krivce nijesu tražili u drugima. Svi smo ovih dana svjedoci kako se na svim nivoima ponovo imenuju oni kadrovi koji su uništili i pokrali ustanove kojima su rukovodili ili u kojima su radili prije 30. avgusta. Ta vrsta rehabilitacije dokazano kompromitovanih kadrova svojstvena je društvima koja nemaju viziju i kojima je jedini cilj zaustavljanje procesa i zadržavanje statusa kvo. Pobjeda na izborima od 30. avgusta bila je okidač da se svi iznutra i spolja udruže u prekrajanje izborne volje, a sve u strahu da se ne umanji uticaj Zapada na kreiranje političkih prilika u Crnoj Gori. To se moglo i očekivati ako se zna da je Evropa pretvorena u NATO bazu Amerike i poligon za prevaspitavanje režima koji ne prihvataju njihova pravila ponašanja. Međutim, nije se mogla pretpostaviti tolika količina izdaje i srljanja unutar pobjedničke većine. Mamci koji su dolazili sa svih strana, a na koje su se upecali pojedinci i partije, imao je za cilj zaustavljanje svih procesa koji su mogli umanjiti uticaj Zapada i izbaciti u prvi plan one koji su prihvatili da bespogovorno izvršavaju njihove naloge. Ima se osjećaj da su mnogi u jednom trenutku ostavili po strani principe koje su koliko juče proklamovali i da je borba za fotelje i po dubini i po širini postala pitanje života i smrti.

Neki eksponenti u političkim partijama sa ekstremnim nacionalističkim djelovanjem, neskrivenom mržnjom prema svemu što ima predznak srpski genocidnim porukama i djelovanjem guraju Crnu Goru u još veće podjele. Naravno u tome prednjače DPS, SDP, SD i neke manjinske partije koje nastoje sve privilegije u Državi prigrabiti za sebe. No, sada je više nego očigledno da pomirenja u Crnoj Gori nema dok garnitura političara oboljelih od mržnje i kompleksa što su prepoznati kao niko i ništa ne pođe sa političke scene.

Iako je moj stav oko članstva u Bordovima direktora u ovako neligitimnoj Vladi negativan, smatram ljekovitim za ukupne odnose u Državi da bi opozicija u njima, kao što je to slučaj i u radnim tijelima Skupštine, trebala imati svoje predstavnike koji bi imali kontrolnu funkciju a koje bi činili stručni i kompetentni kadrovi. Ovakav pristup bi trebao biti rezultat sporazuma svih koji imaju svoje predstavnike u državnom parlamentu kao i na lokalnim nivoima.