“E moj Saša, gdje je sada ljubav naša, reci Saša”?

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

Barem mi (po)stariji sjećamo se veoma popularne pjesme „E moj Saša“, na nekadašnjim jugoslovenskim prostorima u izvođenju jedne od tada najpoznatijih muzičkih pop-grupa „Novih Fosila“!

Za ovu našu temu o kojoj kanimo pisati, veoma je inspirativan dalji tekst navedene pjesme u kojem je simbolika nezaobilazna, kao naručena za našega Sašu Aleksandra Sinđelića, (anti)junaka – heroja „državnog udara“ koji se nije desio a kao da se desio, a mogao se „zbilja desiti“, a sve zahvaljujući domaćoj režiji raznoraznih bezbjedonosnih tajno-javnih naših i stranih službi u sadejstvu istražnih, policijskih i sudskih domaćih organa sa obilnom potporom potencijala iz regiona i moćnika kao Rusije, Amerike, Izraela i tako dalje, pa i onih skrivenih među visokim četinarima prostranoga Zlatibora!
„Ti imaš stan i krasnog klinca, posao stalan i kućnog mezimca, sretan brak i dobar glas (…) auto i krug prijatelja, omiljen hobi (…) vitak stas, (…) i televizor kao spas, (…) al’ nemaš više nas!
Pa, gotovo da sve se uklapa i rimuje sa „herojem na magarcu – svjedokom saradnikom“ i j(un)akom crnogorskog „državnog udara“ Sašom Aleksandrom Sinđelićem, koji je ovih dana na „ljetnjem raspustu“ ili dobrovoljnom „radnom odmoru“ u Crnoj Gori bolje reći u „azilantskom prostoru-ekstradicionom pritvoru“ sa odobrenim 24 časovnim video nadzorom i bodi gardom, koji su tu za svaki slučaj, zlu ne trebalo, da ga održe u životu ili (na)sigurno isporuče organima gonjenja po navodnoj zamolnici države Hrvatske i interpolovoj (crvenoj) potjernici!
Iz cjelokupnog okvira datog štimunga i simbolike „dvojnik“ sa imenom Aleksandar štrči, odudara i remeti „idilični“ sklad i ukupni doživljaj Saši Sinđeliću koji se (svoje)voljno smjestio u njemu nimalo udoban prihvatni „ekstradicioni centar“ za razliku od onoga, do skoro, hotelskog u kojemu je imao na raspolaganju sve što je poželio, od ića i pića pa sve do tople bračne postelje, naravno uz veliki televizor – plazma u „coloru“ i sa par stotina programa da bira i gleda do iznemoglosti!

Međutim, to stanje nije više ono od prije nekoliko mjeseci! Prilike u „crnogorskom ambijentu“ sada su se znatno (iz)mijenile, a „prijatelji“ se (u)daljili da ne kažemo (raz)bježali kud koji ili svak na svoju stranu! I kako sam slijed pjesme glasi „Al’ nemaš više nas“! Nema, finito svemu dođe kraj. Pa i (p)ravnoj „zavrzlami“ koja je trajala mjesecima dok se nije okončala sudsko-politička farsa „državnog udara“ i presuda donijela nad nevinima!

A, šta se to danas dešava sa Sašom Aleksandrom Sinđelićem te je promijenio ne samo „ambijent“ nego i gotovo svoj dobro poznati imidž i lik „svjedoka saradnika“ pa je kosu „okrečio“ ili ofarbao u crno, valjda da markantnije djeluje na crnogorsku javnost, a posebno da (o)stavi utisak na pravosudne i bezbjedonosne organe i institucije crnogorske! Još je malo i liniju dotjerao pa kao da će da snima neki spot u „azilantskim“ prostorijama! Ko plaća „reklamu“ i za koga je naručena?

Donekle bih mogao razumjeti cjelokupnu farsu od „državnog udara“ da su kojim slučajem na njemu rabotali pravnici početnici, sudije sa tek odrađenim pripravničkim stažom, neiskusni Specijalni državni tužilac sa saradnikom ili SDT koji nema namjeru i ne bi mogao biti PAPA, a i svi oni iz bezbjedonosnih službi koji se svačim bave samo ne svojim poslom. Međutim, da našim brojnim „ekspertima“ iz pravne i sudijske struke i bezbjednosnih službi tako olako promaknu bolje reći budu sakriveni od njih samih „dokazi“ sa kojima su „raspolagali“ to je više za „pričam ti priču“ ili neku „uspavanku“ sa kojom se želi ubijediti crnogorska javnost da su postojale mnogo „ozbiljne i sulude namjere“ po nezavisnu državu Crnu Goru i njenoga tadašnjega premijera, a sadašnjega predsjednika!

Sada je Saša odnosno Aleksandar jedan isti lik ili dvojnik, za koga još ne utvrdiše o kome se radi a bio je na Višem sudu „svjedok saradnik“, na kraju svega što se u prethodne dvije godine izdešavalo (pri)nuđen da se ponovo makar privremeno skrasi ne u hotelu već u „ekstradicionom pritvoru“, a gdje mu je, svi su izgledi, najsigurnije!

Veoma je „zanimljiv“ njegov (pre)bjeg u Crnu Goru, a ništa manje nijesu nezanimljiva brojna tuma(če)nja crnogorskih sudskih oragana koji brinu o Saši Aleksandru Sinđeliću u vezi isporuke po interpolovoj potjernici zbog pravosnažne presude na 21 godinu „zbog ubistva Mirka Fotisa“ koje je počinio u Hrvatskoj.

I gledajte sada apsurda, koji se dešava u našem pravosuđu posebno tokom sudskog postupka vođenog u Višem sudu u Podgorici za „državni udar“, kada su svi do jednoga od prisutnih advokata pokazivali i dokazivali da se radi o osobi koja ne može biti „svjedok saradnik“ zbog počinjenog teškog krivičnog djela ubistva i pravosnažne presude! Sada na (in)direktan način se (u)tvrdi istina da su advokati cijelo vrijeme uzaludno govorili istinu o Saši Aleksandru Sinđeliću.

Vjerovato da će u dopunjenoj presudi „koja se još piše“ biti obrazloženje o „nepoznatoj“ krivičnoj i pravosnašnoj presudi koju je neko skrivao a sudije Višega suda za to nijesu imali pojma – „nikad čuli niti imali mogućnost da bilo što od toga provjere“! Blamaža da veće ne može biti ne samo za sudije pojedince nego i za instituciju sudstva u Crnoj Gori nezavisnoj i ekološkoj, a povrh svega NATO-vskoj!
Sama ta činjenica cjelokupnu optužbu SDT-a poništava. Takođe, za sve crnogorske pravnike sada se postavlja pitanje da riješe dilemu da li je Saša ili Aleksandar Sinđelić (po)činio krivično djelo za što postoje dokazi i presuda hrvatskih državnih organa kao i zahtjev za ekstradiciju navedene osobe? Ko zna kakvog li keca ili zeca u rukavu sada drži SDT? Interesantno je i veoma zanimljivo da taj isti „svjedok saradnik“ ni abera nema, baš ga je briga za sve!? Ko je tu u ulozi prav(n)og mudraca ili pajaca koji mirno leškari i planduje u Crnoj Gori, „najljepšem zatvoru na svijetu“!
Prosto rečeno, nikad crnogorsko sudstvo nije ispalo tako providno, jadno, smiješno i neuko kao u navedenom predmetu zvanom „državni udar“, a sada još i više sebi stavilo luka da tuca na glavi braneći ili spašavajući „svjedoka saradnika“ Sašu ili Aleksandra Siđelića, koji se „rado“ odazvao da „boravi“ u nezavisnoj državi Crnoj Gori i još ekološkoj!

Ne može me niko ubijediti da se još jednom ne radi o nečemu što će prevazici farsu zvanu „državni udar“. Još u samom prvom javljanju povodom „državnog udara“ rekao sam da se radi o „danajskom daru“ ili „Trojanskom konju“! Šetnja gore dolje, pravna igra ili prebacivanje lopte iz jednog u drugo dvorište sa Sašom Aleksandrom Sinđelićem previše mi liči da „dar Danajaca“ ili na „Trojanskog konja“! A Saša Aleksandar Sinđelić i na tako nešto pristaje! On mirno čeka razrješenje svoga pitanja: Ima i nema pravo da zatraži azil! Može, a ne mora dobiti azil! Može biti isporučen Hrvatskoj i ne mora! Zašto? Jedni su za, a drugi su protiv!

A možda je Saša Aleksandar Sinđelić sada (naj)potrebniji SDT-u i sudiji Višega suda u Podgorici „dok još traje dodatno-dopunsko pisanje za konačno i potpuno rješenje da se na njegovu intervenciju i (sa)znanje unese u zapisnik poneka riječ, tumačenje, (ne)postojeći dokaz, zaboravljeno ime svjedoka, kriptovani telefon, imejl sa šiframa i tako dalje i tome slično?

Ima li kraja (ne)dovršenoj igri i sudskoj farsi zvanoj „državni udar“? Na koga će fleka sa „suđenja vijeka“ ostati da stoji za sva vremena? Fleka je toliko velika da će je morati (po)dijeliti podjednako i kolektiv-institucija i pojedinac u NATO-vskoj Crnoj Gori?

Ono što moram primijetiti, kao istoričar koji se bavi istorijom Crne Gore, jeste da sudije i bezbjedonosne službe ništa nijesu naučili ili makar pouku izvukli iz „Bombaške afere“ iz 1907. godine! Kopija „državni udar“ iz 2016. godine im je ispala toliko jadna, blijeda i smrdljiva da će dugo i na daleko da zaudara!