ИН4С

ИН4С портал

Дугин: Почиње Српско царско пролеће

1 min read

Аутор: Алекдандар Дугин

Скандал је избио на Балкану и у Европској унији у вези са недавним изјавама председника Републике Српске Милорада Додика да је стварање Велике Србије излаз из ћорсокака у коме се нашло српско становништво Босне и Херцеговине, као и одвајањем Црне Горе, чије криминално руководство, противно вољи Црногораца, упорно наставља да се приближава НАТО пакту.

И то у тренутку када је НАТО, као и Европска унија, на ивици распада.

Додик је веома искусан политичар, одлично познаје тренутну ситуацију и није радикалан. Да, он је српски патриота и никада то није скривао. Он је уз велике тешкоће и у најтежој ситуацији сачувао Републику Српску, ојачао њен суверенитет у оквиру босанске федерације и заштитио интересе и српски ентитет. Али, у политици, он је увек био реалиста, јасно схватајући шта је то могуће, а за шта је сувише рано. Шта је оправдано, а за шта прерано.

И, ево, тај пажљиви и опрезни политичар изненада говори о Великој Србији, као алтернативи, али не великој Босни, где Србима и њиховој националној свести једноставно нема места.

Са чим је то повезано?

Ради се томе да је на овај начин на Балкану по први пут почео да се јавља ефекат Трампа.

Постепено постаје јасно да је униполарност прошлост, као и необуздана и срамотна критика глобалиста на рачун Трампа, који су ишчезли из америчког естаблишмента уз опроштајне сузе блесавог губитника, Обаме. Дакле, почела је изградња мултиполарног света у коме се много ствари мора поново урадити.

Југославију су брутрално раскомадали, а Србе понизили, раставили, сломили и бацили на колена у потпуно другачијим условима – деведесетих, делимично раних двехиљадитих, када су глобализам и једнополарни свет били, напротив, на коњу.

nato-bombardovanje-srbije

Запад је интензивирао своју хегемонију у потпуности. Све су радиле Сједињене Државе, а Европска унија им је послушно, ропски служила. Русија је била слаба, и у почетку се и сâма распадала са либералима и Јељцином, срамно издала српску браћу, а затим се отрезнила. Али је и Русија била приморана да игра по правилима глобалиста, а ако се и упуштала са њима у директно сучељавање, то је било само по најкритичнијим питањима.

Таква је била тадашња ситуација. Свим народима бивше Југославије је допуштено да се одвајају и уједињавају. Свима, само не и Србима. Од њих су направили жртвене јарце. Растрзали и поделили у неколико држава. Њима су се светили за све. Али, то је била симболична казна: свима је било јасно да је понижавање Срба и претња Русији, показујући шта и њу чека, изазивајући њено гушење у беспомоћности.

Али, у неком тренутку, нешто се суштински променило. Сâма Русија се изменила. Путин је стао на страну суверенитета. А, онда је наш постао Цхинвал и Крим је наш, а затим и Новорусија.

Посрнуо је и глобалистички, непобедиви Нови светски поредак, показало се да ни он није био у стању да нас сломи. А, онда је и пукао.

Трампова победа – била је преломни тренутак. Дакле, ми живимо у другачијем свету. У свету после глобализације. Сада он више није испред, већ иза нас. Као, шта се десило са комунизмом у Совјетском савезу. Сâми комунисти су сматрали да је социјализам линеарно кретање, али време је показалао, да је барем циклично.

tramp-i-putin-bilbord

А речи о Великој Србији, уравнотежено и тачно, речима и политичким деловањем, долазе од Председника Републике Српске, Милорада Додика – то је сигнал. Сигнал, да су сви Срби дужни да почну да се буде.

Време је.

Велика Србија треба да буде створена и биће створена. Хрвати из Херцеговине, такође, могу да се удруже са Хрватском, ако желе. А могу да изаберу и да не желе – њихов избор.

Нема никаквог разлога да Срби живе у различитим државама. Све мањине ће бити стављене под заштиту Велике Србије.

На крају крајева, Србија – то је царство, а не мала националистичка држава. За ту православну царску мисију Срби су и платили.

Питање је, наравно, не само спољни притисак – у садашњим околностима може се занемарити. Ако се прецизно и легално делује, избегавајући провокације, све се може спровести мирно. Али, за то би, и у сâмој Србији, требало да тријумфује аутентично српско, а не глобалистичко расположење. У народу, оно је већ такво.

Ускоро ће председнички избори, а највероватнији кандидат за победу – садашњи председник Србије Томислав Николић и он је погодан кандидат за изградњу Велике Србије. И у Црној Гори, где свиме, побогу (!), руководе пронатовски бандити, то се неће наставити још дуго: пред нама је српско пролеће – Српско царско пролеће.

Врхунац глобалистичких махинација и обојених револуција у Србији је достигнут. Али, Велика Србија је већ сада дужна да из слогана пређе у пројекат, у идеологију, у теорију. Неопходно је осигурати и судбину Косова, односе са разним европским државама – имајући у виду скори колапс Европске уније, а и то, како ће бити развијани контакти са балканским земљама. Русија је увек била активна на Балкану. Не, не увек добро, али увек, када је била јака. Као што је и сада. Дакле, српско царско пролеће није само дело наше браће Срба, већ и нас, Руса.

(Извор: http://katehon.com/sr/article/velika-srbija-vreme-je-za-dela)

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

17 thoughts on “Дугин: Почиње Српско царско пролеће

  1. „Нема никаквог разлога да Срби живе у различитим државама. …На крају крајева, Србија – то је царство, а не мала националистичка држава.“

    Tipicno buncanje covjeka tesko zarazenog nacizmom i rasozmom (uz to on je tradicionalista). Nema logike samo velike rijeci (kojima slijede mala/niska djela). Srecna vam Nova godina braco Srbi. kad it toliko volite, neka vas Rusi osloobode i odvedu u Euro-Azijske integracije.

    1. Nijesam imao namjeru da pričam o Turskoj i Saudijskoj arabiji, ali čovjek me pitao i insistirao da mu odgovorim. Izgubio sam pola sata, mogao sam ih pametnije potrošiti. Ako nekoga interesuje mogu mu ispričati još zanimljivih stvari.

  2. U Turskoj ima i lijepog i ružnog, ali taj dio svijeta me ne interesuje. Erdogan je izludio, postaje pravi diktator, pravi sebi palatu dostojnu najvećih sultana, za protivnike ima samo “svilet gajtan“. Ali ne možeš da se ne diviš kada dođeš na aerodrom u Istanbulu i vidiš stotinu aviona sa znakom Turkish airlines. A to nije ništa, grade novi aerodrom, među najvećim na svijetu. Kakvog sve svijeta možeš vidjeti na tom aerodromu. Iako su svi Arapi isto obučeni u one bijele haljine, ipak je lako razlikovati gospodu od raje. Ili dođu crnci iz Afrike, tip-top obučeni u odijela i kravate, a smrde da im se ne možeš primaći. U Turskoj možeš probati najljepšu alvu, baklave, čajeve, tako dobrih kod nas nema. Svi trgovci su beskrajno ljubazni, znaju naš, ruski i druge jezike.
    Saudijka arabija je feudalna zemlja. Tamo je teško otići, oni ne daju vize nikome (osim za Meku). Ne žele da gledaju turiste koji bi im kvarili njihov način života. Muškarci i žene su podijeljeni, u šoping centrima čak ne sjede u istim kafićima i restoranima, a zanimljivo je da su uvijek u onima za muškarce ljepše i udobnije fotelje. Ženama je zabranjeno da voze auta, ali nijesu one toliko diskriminisane kao što se kod nas to priča. Poneka se drzne da vozi, policija je uhapsi i pošalje na sud, ali nikada ne budu osuđene već ih kralj uvijek pomiluje. Stranci koji tamo rade (iz Pakistana, Bangladeša i sl.) nemaju nikakva prava, ne mogu nikad dobiti državljanstvo ili neku privilegiju osim plate. A narod koji ima para, baš ima para. Tamo je uobičajeno da od tetke dobiješ na poklon Ferari, od roditelja stan na Menhetnu i sl. Saudijci su takvi neradnici kakve svijet nije vidio. Kralj pokušava da ih ubijedi da završavaju fakultete i da rade ali to teško ide. Ko želi da studira bilo gdje u svijetu kralj mu plati školarinu, troškove boravka za njega i porodicu dok je na studijama (svi imaju velike porodice), ali opet ima malo zainteresovanih. Kralj forsira zapošljavanje domaće radne snage ali saudijci idu na posao oko nedelju dana pa im dosadi i neće više da idu. Kad boraviš duže naučih da ih razlikuješ: oni što nose “haljine“ tako da im se vide članci pripadaju nekim ekstremnijim vjernicima, tipa salafista, đavo bi ga znao.
    Moram da radim, ajde zdravo.

  3. Nijesu Duginu Srbi poniženi?!!
    (Bio sam u situaciji da mu to već jednom razjašnjavam!)
    Zalud, dobrih namjera iz dalekih percepcija.
    Svje su Srbi, samo nijesu poniženi, niti se tako osjećaju!
    Bojim se da su ljuti, toga se ja plašim, da su bijesni Srbi!!
    Onda nije dobro … Za nikoga dobro biti neće!
    Kako još u nečemu griješi Dugin!
    Velike Srbije nema, niti će je ikada biti!!!
    Tu Srbiju smo za svagda prodali u Kraljevini SHS!
    Tamošnji i tadašnji Srbi su sada legitimni Hrvati.
    Izdali smo onda i naše muhamedance, pa oni lutaju od nemila do nedraga, samo u Srbina ne prilaze!
    Kako smo im jasno stavili do znanja, protiv svakog znanja i bratske ljubavi, da i Srbi ako jesu, nijesu ako nijesu pravoslavni!???
    Zato nema, niti će biti Velike Srbije, koja je danas mit i podvala i otud i odovud.
    Ima, biće je, sve tamo đe su Srbi većina na svojim istorijskom teritorijama!
    Kako to nije nikakva Velika, nego normalna i prirodna Srbija!!!
    Još i hvala na (ne)razumjevanju. Da ne bude spora, pomoć svakako tražili nijesmo!!!
    U se i u svoje kljuse.
    Uz Božju pomoće, svakako nijesmo sami.
    … Još kad je Rusija oporavila i pronašla sebe, dosta je nama da nam protivna nije!

  4. ISIL-ov simpatizer Komlen i dalje „drvi“ o Rusima, ali uporno preskače za njega očigledno nezgodnu temu o Turcima i Saudijcima, ukoliko kaže nešto lijepo o njima, „pada“ mu teza uz ogoljenu rusofobiju, a ukoliko ih nešto bude kudio ili ne daj Bože grdio, to se ne uklapa u njihovo novouspostavljeno montenegrinsko vehabijsko-osmansko „bratstvo-jedinstvo“!

  5. Bitno je da se Vi divite džihadistima, vehabijama, Turcima, Saudijcima, to je vaša „novocrnogorska“ moda i „trend“, ostavite vi Ruse i Srbe i uživajte u svojim novim „prijateljstvima“!

    1. Mi bi trebali da se ugledamo na Poljake, Skandinavce, Italijane, u nekim stvarima Njemce i Engleze. Od Rusije niko nije sreće vidio. Moj prađed je radio na Aljasci i donio para da je mogao dobro da proširi imanje. Da se nije vratio da se bori u I sv. ratu ko zna koliko bi još donio. Znaš li ikoga ko je nešto donio iz Rusije?
      A ti ako ne vjeruješ, prebaci se nekako do Mitrovice. Odatle imaš ovaj novi voz oslikan ikonama do Beograda. Iz Beograda ide čuveni voz “Puškin“ do Moskve. Nagledaj se te ljepote u Rusiji, pa kad se vratiš pričaćeš nam kako je bilo. Dako dođeš malo pametniji. Ne vjeruj nikome, pogotovo štampi i političarima. Kad se uvjeriš svojim očima vidjećeš da je sve drugačije nego što ti pričaju.

      1. Komnene ,meni su bili u Americi pradjede ,djede i djedov brat otac mi je rodjen u Boki ,djede se vratio .Nikakve velike koristi nesto malo sto su zaradili propale banke .
        Njihov rodjak je bio kapetan na ruskim carskim brodovima i donije je pred I sv rat brod zita u Boku za Bokelje i drugi brod za kralja Nikolu i Crnu Goru.
        Imam i Ujaka u Americi bavio se raznim biznisima uspjevao propadao itd nije dolazio 40 god ali prije desetak kad je bila prodaje nekretnina Rusima i nesto smo zajednickog nasledstva prodali odma je dosao da uzme pare od Rusa nije mu bilo daleko.
        Iz mjesta odakle mije otac u Boki nekada je svaka kuca imala nekoga u Americi ,slali bi ponesto tacno,
        ali su vise unijeli Rusi para u CG prije 10-tak godina nego sve babe ,strine tetke ,stricevi i ujaci zadnih 100 godina.

      2. Komnene ,jedna je stvar kao pojedinac ici i raditi u Ameriku ili Rusiju ,to mozes nezavisno od toga da li smo u Nato ili ne, jer ulaskom u Nato i dalje ti treba Americka viza za i dozvola za rad u Ameriku.
        Rijec je o ulaganju u Crnu Goru od strane Rusa ili Amerikanaca.
        U Nato su i Bugarska ,Rumunija ,Grcka Turska ,Hrvatska itd pa kakve koristi.
        Atakodje su i u EU su osim Turske.
        Rumuni i Bugari koji nemaju za kartu do EU kopaju kanale i rade po njivama u siromasnoj Srbiji.

  6. Mi ćemo živjeti onako kako mi mislimo da treba, na trebaju nam savjetnici. A Dugin neka se drži svoje tradicije: neka ošiša jednu bocu votke i neka spava. Mada, moram vam priznati, boca nije u njihovoj tradiciji. Vidio sam tamo da ljudi čekaju u redovima za alkohol sa plastičnim bidonima u rukama. Kad dođu na red, napune im onaj bidon, oni se odmaknu 20-30 metara, sjednu ili legnu u travu i našišaju se.

    1. Komlene, ovaj je upa u bacvu votke, kad se rodio. Nesto slicno Obeliksu, s tim sto je onaj dobio snagu, a ovaj je izgubio pamet.
      Tipican dobrovoljni donator tudje krvi; komesarska baljega sjedi u nekom memljivom udbaskom birou, i muti, smislja planove o intergalaktickoj dominaciji pravoslavlja, na celu sa botoksiranim manijakom iz Kremlja. Kad se mi, na Balkanu, pokoljemo, doci ce Amerikanci da podijele vaspitne, a braca Rusi ce, sa bezbjedne distance, da prijete maketama S300…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *